Kategorija: Vjera

Vjera #21

Mada moja vjera u Nebeskog Oca i sina njegova jedinog Isusa Krista polako raste i napreduje, nadam se u dobrom i boljem smjeru. Ipak, moja vjera u ljude sve više slabi i nestaje. Zadnjih godina sam se dosta razočarao u ljude i vjeru u ljude. Jer sam primijetio da nismo baš uspjeli uspostaviti neki kontakt i da smo razočarali jedne druge. Jer i ja sam pomalo kriv za to. I žao mi je zbog toga. Teško mi je pisati o tome i kriviti nekoga što sam izgubio vjeru u ljude, jer u meni je takvo razočarenje da ću teško povratiti vjeru u ljude ponovo.

Povjerenje se teško stvara, ali brzo se gubi. Vjera se teško stvara, ali lako se gubi na mali znak. I povratak vjere se teško vraća. Jer jednom kada se naruši, teško je ponovno vjerovati nekome nekako. Tako da trebamo vjeru čuvati kao zlato i ne igrati se povjerenjem. Vjera je jedno od najvećih bogatstva koje čovjek može da ima. Bilo da vjeruje u Boga ili u bližnjeg svoga. Vjera je bogatstvo koje se ne gubi i ne poigrava.

U prošlosti sam vjerovao nekim ljudima i nakon vremena sam se opeko što sam vjerovao tim nekim ljudima. I to sam skupo platio i još uvijek skupo plaćam. A i ja sam se poigrao sa njihovim povjerenjem, te sada ispaštam još uvijek. Jer nikad nisam naučio da vjerujem ljudima i da oni vjeruju u mene. Te sam se zbog toga povukao iz i od javnosti, jer više nisam želio i mogao se nositi sa svim tim silnim razočarenjima. Stoga sada uživam pomalo u samoći, koja me jedino nije iznevjerila. I nikad ne će. Mada je samoća teška, ali barem imam neki svoj mir.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #27

Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.

Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.

Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.

Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #20

Vjera je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi i ostvariti. Naravno postoje i lijepe druge stvari koje se čovjeku dogoditi i ostvariti. Ali vjera je jedna od njih. I nema ljepšeg od toga da čovjek vjeruje u Nebeskog Oca ili kako li ga već naziva. Jer vjera ti donosi nešto samo vjera podariti čovjeku. Taj mir, taj spokoj, tu radost ili nešto slično. Jer da vjere nemamo bili bismo izgubljeni i lutali zemljom izgubljeni u vremenu i prostoru. Dok sa vjerom idemo oni predivnim putem raja kojeg nam samo Nebeski otac može podariti i voditi.

Što više upoznajem vjeru, nekako više pronalazim onaj pravi put kojim bih morao da idem i da kročim. To više spoznajem da nisam više izgubljen i da me Nebeski Otac malo pomalo vraća na onaj pravi put. I to više mi pokazuje koliko sam griješio u svojoj prošlosti, koliko sam bio izgubljen, kročio krivim putem. Jer nisam se pouzdao u Nebeskog Oca. Ali sada sve više spoznajem da je samo vjera u Nebeskog Oca i poštivanje njegovih zapovijedi i mnogih drugih uputstava koje nam je poslao po svojim prorocima je vrijedna truda i poštivanja.

Vjerovati u Nebeskog Oca je nešto predivno i najljepše. Taj predivan osjećaj je riječima neopisiv, neobjašnjiv. I jednostavno ga nije lako objasniti, već ga je potrebno doživjeti i osjetiti. A to se može jedino kroz vjeru i prakticiranje vjere. Kroz molitvu, pobožnosti i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I jednino tako postići ono što je najljepše i najbolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #26

Zadnjih nekoliko mjeseci molim svaki dan neke katoličke molitve i krunice. I to mi čini veliku radost i veselje, a izgleda da mi donosi neki mir u životu. Ali kako sam ja i dalje „Nevjerni Toma” cijelo ovo vrijeme se u meni javlja neka sumnja da li su te molitve uslišane? Da li ih Nebeski Otac uslišuje, zajedno sa tim svecima kojima se molim. A i da li se uslišavaju i te molitve krunice. Jer koliko god molio, nekako imam osjećaj da stojim još uvijek na istom mjestu. Kao da moje molitve nisu uslišane i da uzalud ih molim. Nekako ne dobivam povratnu informaciju da su moje molitve uslišane i da ih netko čuje. Stoga sam dosta zbunjen time. Jer ne znam da li ima smisla da molim te molitve i krunicu, i da li ima smisla da nastavim sa tom praksom.

Volio bih znati da netko čuje moje molitve. Da li ima smisla da ih i dalje molim? Jer volio bih znati da ne molim uzalud i da moja vjera nije uzaludna. Jer ako radim nešto krivo, volio bih to znati. Pa da mogu promijeniti i što mijenjati. Jer nekako mi je vjera zadnjih mjeseci postala važna i značajna. A ja osjećam da nešto krivo radim. I nikako ne mogu dokučiti poruku Nebeskog Oca što mi poručuje u vezi moje molitve tih molitvi i krunice. Tako da sam u nekoj velikoj zbunjenosti, jer nikako da odgonetnem odgovore na ova pitanja.

Također zadnjih mjeseci sam sve više počeo da osjećam želju da odem negdje na ispovijed i pokušam se ispovjediti. Kao da me nešto vuče i potiče da do Božićnih blagdana pokušam otići nekamo i obaviti tu ispovijed. I da redovito idem na ispovijedi. Da bi time pronašao svoj mir i pokušao pronaći neko svoje spasenje u onome svijetu.

Znam da sam prihvatio i vjeru koju navještaju u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”, ali nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri. I još uvijek nekako se držim pomalo tih nekih običaja iz katoličke vjere. Mada to ne pokazujem javno, ali ipak nastojim da se držim vjere. Jer vjera je predivna stvar, koja ti može donijeti puno toga lijepog i vrijednog.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #19

I dalje nastojim da radim na svojoj vjeru u Nebeskog Oca. Nastojim je nekako ojačati uz pomoć molitve i praćenju nekih video uradaka na YouTube. Jer osjećam da je vjera ono istinsko u životu čovjeka. Ono što čini čovjeka. Jer vjera je dio čovjeka, koju nam je usadio u naša srca Nebeski otac, kod našeg stvaranja. A kasnije kroz proroke i Sveta Pisma. Stoga moramo prihvatiti vjeru kao dio svog života. I njegovati je kroz naš život kao nešto najvrednije i najljepše što nam je podareno od Nebeskog Oca. Nebeskog Oca, koji nam svakodnevno javlja i stavlja i usađuje u naša srca kroz darove koje nam samo Nebeski Otac može darovati.

Vjera je najljepši dar koji nam je Nebeski Otac mogao darovati. Vjera nas vodi kroz život i pomaže nam da živimo život što je bolje i ljepše moguće. Jer uz vjeru možemo puno toga postići. I lakše nam je proživjeti ovaj život. Jest da nam je ponekad teško i doživljavamo poteškoće, ali sve to možemo nekako lakše podnijeti ako imamo vjeru. I na sve drugačije u životu gledati. Vjera je najljepši i najbolji blagoslov koji nam je Nebeski Otac mogao dati. I to trebamo čuvati kao kap u moru života.

U mladosti nisam bio baš neki vjernik. Jer mi nije usađen strah od Nebeskog Oca. Nije mi usađena ljubav prema Nebeskog Oca od onih koji su mi trebali usaditi svu tu ljubav prema vjeri i strah koji ide uz to. Dobro, dobro, ljubav već nekako ide, ali strah je nepotreban. Jer ako vjerujemo i držimo se vjere i ljubavi i zakona koje nam je podario Nebeski Otac, ne moramo se ničeg bojati, strahu tu onda nema mjesta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #18

Od kada sam se vratio vjeri i više počeo da molim neke katoličke molitve i krunicu, te više čitati vjerske knjige, nekako se drugačije osjećam. Mirnije i sretnije. Kao da osjećam neku smirenost, jer sam se više počeo moliti i čitati vjerske knjige. A i pratiti preko YouTube aplikacije neke emisije o vjeri. Što me čini nekako mirniji i sretniji, jer osjećam da sam se vratio na pravi put. Krenuo sam pravim putem. Nadam se da mi to Nebeski Otac poručuje da sam na pravom putu i da drugog puta nema. Jer on, Nebeski Otac, i vjera u njega je jedini i pravi i istinski put kojim se mora poći.

Mada sam i dalje Nevjerni Toma, koji traži uvijek neki dokaz u svemu, ipak osjećam da molitva pomaže u životu. Kao i vjera u Nebeskog Oca i pouzdanje u njegovu milost i ljubav. Nebeski Otac, koji je uvijek uz vjernike koji vjeruju u njega i služe mu kroz poštivanje njegovih zakona, ljubavi i vjernosti. I uvijek pomogne svima koji vjeruju u njega, Nebeskog Oca. Njegova milost i ljubav je velika, i uz tu predivnu milost i ljubavi sve je nekako lakše u životu. Lakše se je nositi sa životnim problemima i mukama.

Zadnjih tjedana sam pomalo došao i u neku dvojbu po kojem obredu slaviti i služiti Nebeskom Ocu. Jer u svakoj vjeri osjećam nešto posebno, što je samo uz nju vezano. Ali najviše osjećam poziv prema vjeri Islam, kao da u njoj ima nešto posebno što nema u drugim vjerama. Što više čitam o toj vjeri, to više slušam o Islamskoj vjeri, to više spoznajem i učim da ta vjera nije toliko loša vjera. I da su nam razno razni mediji i pojedinci dosta iskrivili tu vjeru, prikazali nam je u lošem svjetlu, a zapravo je Islam ispunjena svjetlom i mirom, koja se samo u toj vjeri može pronaći. Te tako sve više osjećam ljubav prema toj vjeri. I nastojim da što više naučim o Islamu koliko mogu. Jer sve više osjećam da jedino u toj vjeri ima smisla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #24

Otprilike zadnjih mjesec dana svakodnevno molim neke katoličke molitve i krunicu. I nakon tih mjesec dana polako sve više mi prelazi u naviku da molim te molitve. Sve više uživam u molitvi tih molitava i krunice. Sve više ne mogu bez tih molitvi tih molitvi i krunice. Kao da sam postao ovisan o tim molitvama i krunici. Kao da osjećam neku smirenost kada molim. I ako ne izmolim te molitve i krunicu, nekako postajem nervozan. Što me ipak veseli (mislim molitva tih molitvi i krunice), jer obavljam nešto predivno u tijeku svog dana. I dan mi nekako je nakon toga ispunjen. Kao da sam uradio nešto predivno i dobro.

Ali moram priznati da se pri tome u meni javlja neka sumnja i dilema. A i pitanje da li Nebeski Otac uslišava te molitve i krunicu. Nekako sam sumnjičav u sve to. Jer nekako ne osjećam i primjećujem da se nešto dobro odvija u mom životu. Imam osjećaj kao da me Nebeski Otac ne čuje i ne uslišava moje molitve i krunice. Možda prebrzo očekujem da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu. Jer nešto mi govori da bih morao biti strpljiv u tim molitvama i uporno moliti. I da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu kada za to dođe vrijeme. A možda je već Nebeski Otac uslišao sve te moje molitve i krunicu, samo ja još nisam primijetio da su uslišane molitve. Ali jednu stvar nekako primjećujem, a ta je da se sve više osjećam nekako mirniji. I kao da sve mirnije i smirenije molim te molitve i krunicu. Kao da mi sve više sve to ulazi u naviku i ovisnost.

A opet nešto me vuče k tome da molim tu krunicu i te molitve, kao da netko želi da ih molim. Da tako pokušavam razgovarati sa Nebeskim Ocem, jer negdje sam čuo da je molitva zapravo razgovor sa Bogom, da razgovaramo, pričamo sa Bogom. Što nekako vjerujem da je istina. Jer tim molitvama iznosimo Nebeskom Ocu ono što nas muči u životu. Što nam je potrebno u životu. A Nebeski Otac nam uslišava sve te molitve. I kada dođe vrijeme pomogne nam u potrebi koja nam je potrebna.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #17

Ovih dana klečavci ponovo imaju svoje manevre po Lijepoj Našoj. Kao i svake prve subote u mjesecu, već godinama nas maltretiraju sa svojim performansima na glavnim trgovima. Pod izlikom da mole krunicu za nekakvo jače duhovno stanje među ljudima. Neku predbračnu čistoću, čednije oblačenje i što li još već. A zapravo se mole za vraćanje u prošlost i za nametanje nekih čudnih stavova u društvu. Što možda pripada u prošlost i možda u prošlosti bi možda moglo proći. Ali ne i danas, kada smo postigli bolje stanje odnosa među ljudima i neki civilizacijski doseg. Žalosno je da nas ta neka sačica ljudi želi vratiti u prošlost i nametnuti nam neke stavove kojih nema ni u Svetim pismima. Što nas ni Isus Krist i ini proroci i učitelji nikada nisu učili. Žalosno je da je ta sačica ljudi podlegla tim nekim primitivnim stavovima i porivima.

I ja sam vjernik i deklariram se kao vjernik. I nastojim i pokušavam živjeti kao vjernik. Ali u svom životu nisam nigdje čuo za takvo što, niti sam u Svetim pismima i inim tekstovima pročitao za ovakve stavove koji propagiraju ovi nazovi klečavci. Niti su me igdje učili o tome. Tako da sam ogorčen sa tim i takvim ponašanjem pojedinaca, koji u okrilju vjere pokušavaju riješiti neke svoje frustracije i postići nešto što inače ne bi postigli. Jer to su frustrirani ljudi koji se ne mogu pomiriti sa sadašnjošću i da svijet ide polako naprijed u napredak.

Stoga bih ovdje izrazio svoje negodovanje i ogorčenost što današnja vlasti i društvo dopušta da jedna takva sačica ljudi pokušava nametnuti neke svoje primitivna stavove, sa kojima se većina ljudi, bez obzira na vjeru i slično, ne slaže sa tom sačicom ljudi i protive se takvom nametanju stavova. Što ni ja ne mogu da prihvatim, upravo zbog tih primitivnih stavova. Stoga sam ogorčen što ovi performansi traju toliko dugo. Da svake prve subote u mjesecu nas takva sačica ljudi mora uznemiravati sa tim nekim svojim primitivizmom i nasiljem, jer su i za nasiljem posegnuli u mnogim prilikama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #16

A što još dalje da pišem o svojoj vjeri. I dalje pokušavam ju ojačati i dovesti u red. Jer vidim da život bez vjere je isprazan. Ako nemaš vjere i ne vjeruješ u Nebeskog oca, onda ti nema života. Nemaš neki unutarnji mir koji možeš samo u vjeri pronaći. Tako da sam se zadnjih mjeseci nekako dosta pokušavao posvetiti vjeri uz sve druge obaveze koje imam u životu. I nekako što više se posvećujem vjeri, to više nalazim neki mir. Neki svoj smisao u životu. Mada moram još mnogo toga da uradim po pitanju vjere, ipak nekako se sve više pronalazim u toj vjeri.

I dalje se borim sa time da molim neke kršćanske molitve i namaz. Jer ipak treba se posvetiti i drugim životnim stvarima posvetiti svoj život. Nekako mi je teško uskladiti vrijeme kada ću moliti i za molitvu i vrijeme za obavljanje drugih obaveza. Jer osjećam nakon ovih molitvi da u mene se zavuče neki mir. I da se mirnije osjećam. Počeo sam se nekako nervozno osjećati kada propustim molitvu.

U zadnje vrijeme sam također ponovno počeo više da čitam neke vjerske knjige. I u njima, moram priznati, nekako pronalazim mir i daljnju motivaciju za život. Predivno mi je čitati ove knjige. Jer u njima pronalazim i neki mir. Kojeg u svako dnevnom životu ne mogu pronaći. I to mi nekako pomaže da budem mirniji i sretniji. Te to preporučujem i vama, ako imate vremena. Jer lijepo je družiti se sa knjigom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑