Vjera #11

Na žalost još uvijek se nisam vratio onim molitvama koje sam znao moliti do nedavno. Priznajem posustao sam u tome i nikako da se vratim tim molitvama. Molitvama koje su mi mnogo značile, i još uvijek mnogo znače. I za koje vjerujem da imaju neko značenje u njihovom izgovaranju. Ali ja nikako da se vratim njima i nastavim ih ponovo moliti. Što me žalosti, jer su predivne molitve i za koje vjerujem da pomažu. Ali ne bih bio ja, da nisam tako jadan i bijedan, da bih se trgnuo i ponovo ih počeo moliti. Možda ovo dobro iskustvo koje sam imao sa zahvatom na srcu me trgne i potakne da se vratim tim molitvama. I da ih ponovo počnem moliti u znak ljubavi prema Nebeskom Ocu. Koji mi je pomogao već puno puta u životu. I morao bih mu se nekako odužiti za tu pomoć. A jedna je da se vratim tim molitvama i da ih molim svaki dan. Jer to mi može samo pomoći.

Ali ipak nastojim se moliti nekim svojim riječima. I bar tako pokušati održati neku vezu sa Nebeskim Ocem. Koji je toliko dobar, da pomogne svakome kome je potrebna pomoć. Ma kakva god da je ta osoba. Vjerujem da je i meni Nebeski Otac pomogao i ovih dana sa problemima kojima se suočavam. Unatoč tome što sam griješan i nisam baš neki osobiti praktični vjernik. I morao bih se vratiti bolje vjeri i molitvi, jer bez tih molitvi osjećam se bijedno i jadno i usamljeno. Kao da sam napustio Nebeskog Oca. Kao da sam ga izdao. Tako da se, priznajem, borim sa time da se vratim molitvi i boljem svjedočenju vjere, koja ima veliko značenje u životu.

Ipak, kako god bilo, osjećam u svom životu da Nebeski Otac ima utjecaja. I da mi pomaže u svakoj prilici. Molio ga ja za pomoć ili ne. I tako mi ukazuje Nebeski Otac koliku moć ima u mom životu. I koliko je vjera značajna. Te mi time ukazuje koliko je potrebno vjerovati i svjedočiti vjeru. Te kloniti se grijeha. Vjera je moćna, vjera je značajna. I treba je se držati, po bilo kojim obredima je održavali, važno je da se držimo vjere u Nebesko Oca. Koji na toliko ljubi ako vjerujemo strastveno u njega.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Koronarografija

Ovih dana sam konačno uspio da obavim neki zahvat na srcu, nekim novim postupkom. Postupkom kojem nikako ne mogu da zapamtim ime. I na kojem sam već bio tri puta. Zapravo ovo mi je bio treći put. Prva dva puta sam bio sam nakon preživljenog srčanog infarkta. A sada sam išao preventivno na taj zahvat, da se neke dvije žile pokušaju popraviti. Jer su bile upitne. Pa sam otišao u bolnicu, gdje su doktori uspjeli da pogledaju te dvije žile i nešto urade na njima. I nadam se da su uspjeli da ih dovoljno poprave da ne budu tako skoro radile probleme. Ili izazovu neki novi srčani infarkt.

Moram priznati da sam bio prestrašen tog postupka, jer je to bio zahvat na srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. A i bio sam prestrašen tim zahvatom, jer sam u prva dva zahvata imao loše iskustvo. I zbog čega sam se teško odlučio na taj zahvat. A to je bio zahvat u tome što su mi ušli kroz neku arteriju na desnoj ruci. I tom arterijom nekim alatima došli do srca, gdje su pokušali popraviti stvar. I spriječiti da naprave neki problem. Ne znam baš što su radili doktori, jer ih nisam baš razumio. Ali nadam se da su uspjeli usput malo popraviti stvar. I to su mi uradili pod lokalnom anestezijom. Tako da sam samo osjetio bol kod injekcije sa kojom su mi dali anesteziju. I nakon toga sam samo osjetio da tom nekom alatkom nešto petlja doktor po ruci. A na srcu nisam ništa osjetio. Tako da neku veliku bol nisam osjetio. I kada je sve prošlo, bio sam sretan, jer je sve dobro prošlo. Pogotovo sam bio sretan jer sam već taj dan išao kući. I nisam morao ostati u bolnici. Čega me je isto bilo strah, jer baš ne volim boraviti u bolnici.

I moram priznati da sam se nakon tog zahvata osjećao dobro. Jedino sam malo mučninu osjetio kada sam došao kući, ali ta mučnima je mogla biti od vožnje sanitetskim vozilom. I ta vožnja je bila luda. I pravo je čudo da sam je uspio preživjeti. I još sam malo nakon tog zahvata osjećao bol u ruci. Ali ona je polako nestala kako je vrijeme prolazilo. Tako da sam se brzo počeo vraćati u neku normalu. I što sad ovaj zahvat mogu ostaviti u prošlosti iza mene. I polako se vratiti u sadašnjost i posvetiti se budućnosti. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što je bio uz mene cijelo ovo vrijeme. I što mi je pomogao da sve prođe dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #16

Ovih dana ponovo moram u bolnicu. Naime, kod zadnjeg srčanog infarkta rekli su mi da imam problema sa još dvije žile na srcu koje su sumnjive i trebalo bi ih dovesti u red. Pokušao sam to odgoditi koliko sam mogao. Ali sad je došlo vrijeme da ih moram ići pokušati dovesti u red. Jer ako ih ne sredim uz pomoć doktora, mogao bih imati ponovo nekih problema. Dok me još nije pogodio neki novi srčani infarkt.

Ne moram pisati koliko sam prestrašen ovim odlaskom u bolnicu na tu operaciju. I koliko sam zabrinuti. Jer to nije mala stvar. Operacija na srcu nije lagana. Makar je ta operacija rutinska, ali ipak je teška operacija. I zbog toga sam dosta zabrinuti. I ne znam kako se smiriti. Jer teško mi je ići to obaviti. Jer ne znam kako će sve to proći. Kako sve to izdržati fizički i psihički. Što jako utječe na mene. Jer puno je nepoznanica, za koje ne znam kako će utjecati na mene. A da ne pišem da se ne mogu snaći u bolničkom životu i boravku u bolnici. Nikad se nisam mogao naviknuti na taj bolnički način života. I zbog toga mi je muka. Zbog svega mi je muka, koje se ne mogu osloboditi. I zbog čega sam zabrinuti i uznemireni cijelo vrijeme. Jer ne znam kako ću sve to izdržati i preživjeti. Mogu slobodno napisati da sam prestravljen tim odlaskom u bolnicu i samom operacijom. Da ne bude nastala neka komplikacija pri toj operaciji.

Koliko god se pokušao pripremiti, ipak i dalje sam zabrinuti. Jer nije mala stvar se odlučiti na jednu ovakvu operaciju. Jer u pitanju je srce, koji je jedan od najvažnijih organa u tijelu. I o kojem se treba brinuti sa velikom brigom. Tako da sa velikim strahom i brigom odlazim u bolnicu da pokušam obaviti tu operaciju. Sa nadom da će ipak na kraju sve dobro proći. I jedva čekam da sve to prođe i da sve bude iza mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #3

Kolekcionarstvo je skup hobi, u kojeg se treba dosta ulagati. To sam sada uvidio kada sam si nabavljao te albume za poštanske marke, a i neka povećala koja će mi pomoći u bavljenju tim hobijem. Zato treba dobro razmisliti o bavljenju tim hobijem, ako si željan se početi baviti sakupljanjem nekih predmeta. Jer jednom kad se krene, teško je prestati sa time.

Ja za sada još uvijek sređujem svoju zbirku. Još uvijek sam na nekom početku sređivanja te zbirke. Jer sve te marke su smještene u neke vrećice, u neprimjerenim uvjetima. Ali polako ću s vremenom, nadam se, srediti je i dovesti u red. Jer poštanske marke se čuvaju u albumima. I stoga ču pokušati da izdvojim ono što mi je potrebno za kolekciju. A ostalo ću pokušati nekako razmijeniti. Jedan od problema koji me još muči kako ću dolaziti do novim poštanskih maraka i inih predmeta za svoju zbirku i kolekciju. Jer nisam baš povezan sa kolekcionarskom scenom. Pa ću morati da polako počnem tražiti način na koji ću dolaziti do novih primjeraka za svoju kolekciju. Jedan od načina je taj da posjećujem sajmove kolekcionara. Prijašnjih godina u mom gradu se je znao odvijati sajam tih kolekcionara. Sajam se je odvijao nekoliko puta godišnje. Ali da li se ove godine bude odvijao taj sajam, ne mogu doći do te informacije. Tako da ću morati da usput pratim medije, sa nadom da će objaviti informaciju o održavanju nekog sajma u mom gradu.

Kako izgleda da imam još jedan hobi zadnjih mjeseci. A to je kupovina i sakupljanje knjiga u području Islamske vjere, filozofije i kulinarstva. Naime, dosta sam se upustio u kupovinu tih nekih knjiga. Sa nadom da ću ih jednog dana uspjeti pročitati. Jer pomalo me sva ta područja zanimaju i privlače, te bih voli pokušati malo da istražujem i proučavati ta područja. Tako da sam našao neke web shopove koji prodaju korištene knjige, antikviteti. I tako polako stvarati jednu kolekciju tih knjiga. Na žalost, i taj hobi je skup, jer mada su knjige polovne, ipak su skupe. I treba izdvojiti novac za te knjige. I nadam se da će mi se isplatiti sva ta kupovina.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #21

Proljeće se sve više budi. Dani su sve duži. Biljke se polako bude iz zimskog sna. Tako se je i u meni sve više počelo buditi proljeće. A i želja za bavljenjem nekog uzgoja biljaka. Na žalost, kako sam bio zadnjih dvije godine dosta u bolnicama i na nekoj rehabilitaciji, na žalost biljke koje sam naslijedio od majke su uvenule, tu mislim na neke kaktuse i slično propalo je. I morao sam sve to baciti u smeće. Jer više nije neke koristi od toga. Tako da moram polako ponovo pokušati da si nabavim neke biljke koje bih pokušao da uzgajam u svom domu, koliko ću moći. I tako ovih dana sam si konačno nabavio neke sadnica ruža, koje sam posadio u neke velike lončanice koje imam na balkonu.

Kako sam na žalost, zbog bolesti morao odustati od neke zemlje koju sam znao prijašnjih godina obrađivati, tako sam izgubio mogućnost da se bavim vrtlarstvom. A i zbog bolesti sam također morao odustati. Tako da sam se zbog toga osjećao jadno. Ali u meni je i dalje ostala želja i iskra da se bavim nekim uzgojem biljaka. Te sam odlučio da polako ovih dana si počnem nabavljati neke biljke koje bih pokušao uzgajati. I prve su došle neke ruže, na koje sam naletio u jednoj trgovini. I donio sam ih kući i polako posadio u te neke velike lončanice, da bar tako pokušam uzgajati t ruže. A s vremenom ću polako pokušati nabaviti i ostale neke biljke. Jer u meni i dalje tinja želja za uzgojem nekih biljaka i bavljenjem vrtlarstva. Kako na žalost više ne mogu imati neki vrt, tako se moram nekako drugačije pokušati se baviti biljkama. Jer želja i ljubav prema biljkama je velika i ne mogu bez toga.

Ima nešto lijepo u uzgoju biljaka. Lijep je osjećaj kada uspiješ uzgojiti neku biljku. Osjećaj je neprocjenjiv. Sjećam se kada sam obrađivao vrt, kada sam uspio uzgojiti neko povrće, osjećao sam se ponosno i radosno. Jer sam uspio u nečemu. Te nakon toga uživao u kuhanju i pripremi tog povrća za obrok. I moram priznati da sam uživao u tom obroku, jer okus je bio predivan, pravi domaći. Volio bih ponovno osjetiti taj predivan osjećaj. I stoga sam si nabavio te neke ruže, sa nadom da ću uspjeti i ovaj puta, da ih uzgojim i očuvam dovoljno dugo da prožive predivno vrijeme kod mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #2

Već sam pisao jednom prilikom da me je uhvatila neka želja da obnovim svoj hobi kolekcionarstva. Pošto sam, dok sam radio reda među stvarima u stanu, pronašao poštanske marke, razglednice i ine slične stvari odlučio sam pokušati obnoviti taj hobi. I ovih dana sam si polako nabavio neke albume za poštanske marke, novčanice i kovance. A i neki dio albuma za spremanje razglednica. Te sve albume sam si nabavio preko jednog web shopa koji prodaje predmete za bavljenjem kolekcionarskog hobija. Inače, ta firma je radi u Zagrebu, gdje valjda ima trgovinu u kojoj se može kupiti ta oprema za kolekcionarstvo, a također prodaje tu istu opremu i predmete preko web shopa na Internetu. Ne znam koliko su povoljni cijenom, jer samo tu firmu sam našao da se bavi prodajom tih predmeta. Na pošti su isto neko vrijeme prodavali albume, ali na žalost ne znam da li se više bave time. Trebalo bi provjeriti.

I tako polako, mic po mic, sam počeo da prvo razvrstavam neke poštanske marke koje imam kod kuće. I za sada sam počeo da po državama razvrstavam te marke, a onda po područjima koje su izdane. Na primjer građevine, poznate ličnosti, flora i fauna i tako dalje. Ali morao sam stati, privremeno, da si nabavim neko povećalo. Jer te poštanske marke su dosta male i teško ih je bez povećala gledati i proučavati. Ali u međuvremenu sam uspio nabaviti neko povećalo. I sada ću lakše da sortiram te poštanske marke. A i uspio si nabaviti i neke albume za kovanice i novčanice. I njih sam polako razvrstao po imenu i apoenima. A dalje ću ih razvrstavati kako ću si nabavljati nove kovanice i novčanice za kolekciju. A za poštanske marke ću još vidjeti da li ču si ih nabavljati i kako, jer moram se još odlučiti koja područja ću sakupljati. Na žalost još uvijek nisam našao načina kako ću razmjenjivati sve te poštanske marke i novčanice i kovanice, a i nabavljati neke nove za svoju kolekciju. Ali nadam se da će se uskoro i to razjasniti.

Također sam si i ovih dana naručio i neke knjige koje govore o poštanskim markama, kovanicama i inim stvarima. Da iz njih pokušam crpsti neke informacije o tom hobiju. Da mi pokušaju pomoći oko bavljenja tim hobijem. A i možda su to i neki katalozi koji ti mogu pomoći oko sakupljanja tih predmeta. Tako da jedva čekam da dođu i da vidim koliko će mi pomoći u tim hobijima. A moram priznati da kad malo bolje razmislim, zadnjih mjeseci sam također počeo sakupljati i knjige iz nekih područja. Jer volim knjigu i knjige. I volim ih čitati i proučavati. Tako da za sada sam uspio stvoriti neke kolekcije iz područja kulinarstva, filozofije i vjere Islam i Kršćanstvo. Što je lijep užitak, jer lijepo je imati knjigu i knjige u kući. Za sada su samo ta područja, jer ona me najviše zanimaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #15

Prije nekoliko dana sam dobio poziv da se javim u bolnicu radi nekog zahvata na srcu. Već sam valjda pisao da sam imam problema sa srcem. I da redovito idem na neke kontrole. Tako sam bio prije Božića na nekoj kontroli kod doktora i predložio mi je da idem na taj neki zahvat na srcu. Jer navodno imam problema sa još dvije žile koje bi trebalo pogledati i srediti i dovesti u neki red. Isprava sam odbio, ali nakon nekog objašnjavanja i razgovora ipak sam pristao da idem na taj zahvat. Te smo se dogovorili da obavim neke pretrage i da će me onda pozvati na taj zahvat. I došlo je to vrijeme da odem na taj zahvat, jer su me pozvali. Već sam upoznat sa tim zahvatom, kakav je. Jer sam ga prošao već dva puta. Tako da znam koliko je težak, makar je rutinski zahvat. Ali moram priznati da me je ipak strah tog zahvata, kako će proći i da ne bude problema. Nikako se ne mogu osloboditi tog straha. A opet nešto mi govori da će sve biti dobro.

Najviše me boli to što mi doktor ne želi odobriti sanitetski prijevoz. Na koji bih trebao imati pravo, jer ipak sam malo teže pokretljiv osoba. A i radi se o ozbiljnom zahvatu na srcu. Nakon kojeg ću sigurno biti slab. I ne bi smio da vozim, ili da se vozim javnim prijevozom. Tako da sam ljut, jer moram nekog poznatog gnjaviti da me odveze do bolnice, umjesto da mi se osigura sanitetski prijevoz. Dok neki drugi sa lakšim dijagnozama i koji su bolje pokretljivi odmah mogu dobiti jedan takav prijevoz. I kakva je sad tu pravica? Stvarno više ne razumijem ovo naše zdravstvo. Da tako diskriminira nas pacijente. Znam da nisam savršenog zdravlja, a opet moje zdravlje je dosta loše. I trebao bih imati i ja neka prava, koja nemam. A inspekcija nije baš od neke koristi. Tako da sam stvarno jadan, da jadniji ne mogu biti.

I zato sam i zbog toga u nekom strahu, jer me se tako gnjavi. A i zbog toga što baš nemam sa kime pričati puno. Mada su me neki poznanici pokušali utješiti i ohrabriti, ali pak sam i dalje zabrinut i u strahu. Što je znak da sam u neku ruku oprezan, jer znam o čemu se radi. Ali nadam se da će ipak sve dobro proći. Najviše me muči to što toliko dana moram čekati sa odlaskom na zahvat, jer sam negdje krajem mjeseca Ožujka naručeni. I to samo čekanje me isto psihički ubija. Jer ne volim toliko da čekam da se nešto riješi ili obavi.

A boli me i to što ne mogu taj zahvat obaviti u bolnici u svog gradu, već moram ići u drugi grad u bolnicu da se taj zahvat obavi. Kao da su ovi naši doktori u mom gradu manje sposobni od ovih u drugom gradu. Ili da ovaj doktor koji se je specijalizirao za te zahvate ne može doći u ovu bolnicu u mom gradu da to obavi. Tako da sam i zbog toga ogorčeni, jer nas i ako ovi na vlasti gnjave. Ne znaju više kako bi nas mučili i gnjavili. Jer ja nisam tražio da budem bolestan. Već me je bolest sama napala, makar sam se trudio da pazim na sebe koliko sam mogao. Ali ipak karma je imala neke druge planove sa mnom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #20

Ovih dana sam dobio poziv za odlazak na neki zahvat u bolnicu. Zahvat bi se trebao uraditi na srcu. Ne moram vam pisati koliko me to uznemirilo, jer radi se o srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. Mada sam taj zahvat već dva puta prošao u svom životu, ipak i dalje osjećam neki strah i uznemirenost u vezi tog zahvata, jer makar je rutinski zahvat, ipak osjećam brigu kako će sve to proći. Jer nije lagan zahvat. Tako da već nekoliko dana se pokušavam smiriti i prikupiti snagu da taj zahvat nekako preživim i izdržim. Još uvijek ne znam da li ću isti dan ići kući ili ću ostati nekoliko dana na promatranju. Jer informacije koje sam dobio su dosta nejasne. Pa me i to brine. A i kako ću do bolnice i nazad kući, jer nemam prijevoz. A doktor ne želi da mi odobri sanitetski prijevoz. Te sam i zbog toga dosta zabrinuti. Jer ne znam kako sve to riješiti i izdržati. Jer ta neizvjesnost oko samog zahvata i inih stvari me dosta psihički ubija. Ali nadam se da će to sve na kraju dobro proći.

Filatelija me je dosta počela okupirati. Već sam pisao o tome. A i da si polako nabavljam neke predmete koji će mi pomoći u bavljenju tim hobijem. Tako da polako sve više se počinjem baviti sakupljanjem poštanskih maraka, novčanica i inih sličnih predmeta. Sa nadom da ću uspjeti stvoriti jednu lijepu kolekciju. Ujedno sam malo počeo da pregledavam neke web shopove u potrazi za nekom literaturom vezano uz taj hobi. I moram priznati da sam našao neke zanimljive stvari. Pa čak i da se negdje prodaju i stare razglednice i slično. Te pomalo razmišljam kako da dođem do te literature i nekih razglednica. Jer volio bih i to imati u svojoj kolekciji. Naravno nisam se počeo baviti sakupljanjem poštanskih maraka i inih predmeta, već polako sakupljam i knjige iz područja vjere Islam i Kršćanstva, te filozofije i kulinarstva. I moram priznati da mi je dosta prostora polako počelo zauzimati u stanu. A da ne pričam da me to dosta košta novaca. Jer to su skupi predmeti. Ali valjda ću i za to pronaći neko rješenje.

Obično kada idem u nabavu u jednu trgovinu, pomalo i gledam kakve biljke prodaju i imaju u ponudi. Naime, želja mi je da si pokušam nabaviti neke biljke koje bi u stanu pokušao da uzgajam. Jer nemam nikakve biljke u stanu da mi krase malo stan. Što mi nedostaje u stanu. A da ne pišem i o tome kako mi nedostaje uzgoj nekih biljaka. Tako da pomalo gledam u trgovini na odjelu sa biljkama što imaju u ponudi. Sa nadom da ću naletjeti na neku biljku koju bi si nabavio da se brinem o njoj. Ali nikako da se odlučim oko tih biljaka, a i da naletim na neku biljku koju bi si nabavio i brinuo se o njoj. Trenutno najviše ciljam na kaktuse ili sukulente, ruže i slične biljke. Mada je došao mjesec ožujak, kada se priroda počinje buditi, tako i ja sve više osjećam želju da si nabavim neke biljke o kojima bih se brinuo. Što bih jako volio, jer mi nedostaje briga o biljkama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Filatelija

Filatelija je naziv za ljubav prema sakupljanju poštanskih maraka, a i njihovo proučavanje. Također u to područje spada i sakupljanje i proučavanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala. Filatelisti sakupljaju poštanske marke u albume i isto rade i numizmatičari, a rijetki primjerci mogu postići visoke cijene. Tako bi nekako ukratko bila definicija filatelije i numizmatike. Područja koja mene strastveno zanima i privlači. Kako sam u zadnje vrijeme dosta u tom nekom uređenju stana i inventuri stvari koje imam, pronašao sam u nekom kutku stana u nekim kutijama poštanske marke, novčanice, kovanice, razglednice i slične stvari. Što me je obradovalo, jer sam se prisjetio da je dobar dio mog života vezan uz ljubav prema tim predmetima.

I tako nakon što sam malo proučavao te predmete prisj6etio sam se nekih lijepih trenutaka u svom životu kada sam pomalo sakupljao te predmete. Ali kako su me neke obaveze spriječile u bavljenju tim predivnim hobijem, kraljevskim hobijem, bio sam prisiljen da odustanem od tog hobija. Hobija, kojeg su imali i neki moji članovi obitelji. Te nakon što sam malo proučavao te predmete i razmišljao o njima, a i malo surfao o tome na Internetu, u meni je polako počela rasti želja da obnovim taj hobi. Te sam polako malo istraživao na Internetu da li se i gdje mogu nabaviti albumi a poštanske marke, kovanice, razglednice, novčanice i slične predmete. I našao sam neke web shopove preko kojih možeš nabaviti te iste albume i ostale predmete za pohranu tih maraka i ostalih predmeta. A i predmete koji ti mogu pomoći u sakupljanju tih predmeta. I tako malo pomalo, odvažio sam se i počeo nabavljati te albume i ostale predmete. Da ponovo polako počnem sakupljati marke, novčanice i ostale predmete.

Prvi albumi za marke su naručeni i nabavljeni. I moram priznati da su mi lijepi ti albumi i zadovoljan sam njima. I ovih dana polako sam počeo da razvrstavam poštanske marke koje imam kod kuće. I koji su natrpani u neke vrećice. Te sam ih polako počeo proučavati i pregledavati. Usput razmišljati iz kojih područja ću sakupljati te poštanske marke. Jer ima puno područja u kojima su izdane te poštanske marke. Možeš sakupljati po državama, te po području znamenitih ličnosti, flora i fauna, građevine, arhitektura i tako dalje. Tako da mi slijede odluke o tome u kojim područjima ću pokušati sakupljati te poštanske marke. U čemu ću uživati, jer predivan je to hobi.

Također, paralelno sa sakupljanjem poštanskim maraka, pokušati ću polako da sakupljam i novčanice i kovanice i razglednice i slično. Te sam polako počeo da nabavljam i albume za te predmete. Te ću se i tu morati polako odlučiti što sve od toga pokušati sakupljati, jer i tu ima raznih područja. Velik je i širok taj hobi, koji ti može donijeti pravi užitak. A i iz kojeg možeš da puno naučiš o povijesti i inim stvarima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #14

Već nekoliko godina bolujem sa srcem. A i mučim se sa posljedicama moždanog infarkta. Redovito idem na kontrole. I Bogu hvala za sada je sve dobro koliko toliko. Negdje prije Božića prošle godine sam bio na nekoj kontroli kod kardiologa. I tada mi je taj doktor predložio da početkom ove godine uradim ponovo neki zahvat na srcu, da pokušaju srediti neke žile koje su upitne. I nakon nagovaranja ipak sam pristao. Pišem nagovaranja, jer sam u strahu da mi opet ne dođe do nekih komplikacija pri zahvatu, kao što je bilo zadnji puta. I taj strah me još drži. I taj strah se je ponovno razbuktao zadnjih dana, jer su me nakon nekih pregleda pozvali da uskoro dođem na taj zahvat. Što me je ponovo zabrinulo, jer sam u strahu još uvijek.

Brine me kako će sve to proći. Znam kaka je to zahvat, jer sam ga već prošao dva puta u zadnjih nekoliko godina. Dosta je težak, barem prema mojim pojmovima. Mada je rutinski zahvat, ali ipak ga smatram teškim. Tako da me cijelo vrijeme drži neki strah i briga, a i pomalo sam uznemireni. Znam da se ne bi trebao toliko brinuti, ali ipak ne mogu bez toga. A opet nešto mi govori da se ne brinem, da će sve dobro proći. Da se uzalud brinem. I da ću se na kraju smijati tome kako sam mogao biti tako uznemireni.

Radi se o koronanografiji ili kako već to zovu. A ulaze ti i dolaze ti do srca kroz neku žilu na ruci. Te puštaju neki kontrast i onda snimaju i pregledavaju kako su ti neke žile. Te stavljaju neki stent ili što i već. I tako pokušaju pomoći tvom srcu da bude što duže u dobrom stanju. Kod mene su još upitne dvije žile, koje će sada tim zahvatom provjeriti. I pokušati ih srediti da ne izazovu dodatne probleme u budućnosti. Ne znam što će točno još uraditi. Ali moram ići to sada uraditi, dok je srce još uvijek dobro. Jer kada mu se pogorša, onda ne mogu mu više puno i bolje pomoći. Dok je još tkivo tako zdravo, moram to uradit, da ne nastane komplikacija. Tako da mi slijede teški dani, za koje se nadam da će dobro proći. I da ću se brzo oporaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑