Kategorija: uvodnik

Vjera #13

Ovih dana se je odvijao opći sabor „Crkve Isusa Krista – svetaca posljednjih dana”. Kojeg sam nastojao gledati. I moram priznati da sam uživao u tim prijenosima sabora. U kojima su razni govornici govorili svoja svjedočanstva, iz kojih si mogao čuti predivne poruke. Inspirativne poruke koje ti mogu pomoći u životu. Bile su to poruke inspiracije. Da nije sve tako crno u životu, kako se to čini. Već da uz pomoć Nebeskog oca i vjerom u Isusa Krista možeš uživati u životu. Naći onaj mir u srcu i duši, koji ti tako nedostaje. Uvijek sam volio slušati te govore na saboru crkve i pratiti taj sabor crkve, jer u njemu sam pronalazio onaj mir i inspiraciju i poticaj za daljnji život. Što nigdje drugdje nisam nalazio. Kao i u molitvi i vjeri.

Također sam na aplikaciji YOU TUBE također našao kanale koje govore o vjeri. Koji objavljuju video zapise iz područja vjere, molitve, Svetog pisma i slične tematike. I njih uživam slušati i gledati, jer te inspiriraju svojom temom. Objašnjavaju ti neke tekstove iz Svetog pisma ili pojmove ili gdje da nađeš odgovore na svoja pitanja. Također možeš naći i razne propovijedi, kako kršćanskih svećenika, tako i muslimanskih i inih predstavnika crkava. I u svim tim video uradcima sam osjetio da me sve više pokušavaju približiti Bogu, Nebeskom Ocu. Da nakon nemirnog dana nađem neki svoj mir. Da se smirim. Također sam na toj aplikaciji naišao i na razne druge kanale, koji ne govore o vjeri. Ali pričaju o nekim temama iz znanosti i života. I koje se isto isplati pratiti i pogledati.

Ne mogu riječima opisati koliko sam nadahnuće našao u gledanju tog sabora „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Nadahnuća koja će me potaknuti da sve jače počnem i nastavim u svojoj vjeri prema Isusu Kristu i Nebeskog Oca. Koji svima koji vjeruju u njih pomažu svojim zagovorom i milošću i koji se uzdaju u nebesku pomoć Isusa Krista i Boga. Vjera je moćna i snažna, koja pomaže u svim aspektima naših života. Stoga treba vjerovati i pouzdati se u Nebeskog Oca i Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #22

Ovih dana sam se odlučio na pomalo čudno kombinaciju variva. Naime, pripremio sam kiselo zelje sa jednom manjom konzervom graha, te sam još dodao i manji konzervu neke meksičke mješavine. I moram priznati da je dobro ispala ta kombinacija. Još pogotovo mi je uspjela jer sam uspio pogoditi i pravi omjer začina. Dodao sam vegetu, papriku crvenu i papar mljeveni. Soli nisam dodavao. Jer sol je već dodana u zelje pri kiseljenju zelja. Tako da polako uživam u konzumiranju tog variva. Jer je dobro kiseljeno zelje. A i pogodio sam pravi omjer namirnica. Te bih i vama preporučio jedno takvo varivo, koje je dobro za zdravlje, barem prema mojim standardima.

Ovih dana sam si nabavi i jedno manje pakiranje borovnice. Koliko sam shvatio to je jedna vrsta voća. Nabavio sam si iz želje da probam kakvo je to voće. Jer dosta sam čuo iz medija i inih izvora o tom voću koko je dobro. Mislim da postoji i neko posebno piće bazirano na borovnici. Ali nisam zapamtio kako se zove. Sam sok mi je bio ukusan. Ali volio bih i to piće probati, baš da vidim kakvog je okusa. A što se tiče ovog voća kojeg sam si nabavio, moram priznati da baš nisam impresionirani tim okusom. Ne znam zašto mi se ne sviđa. Možda nisam naviknuti na takav okus voća, jer baš nisam jeo takvu vrstu voća. Tako da mi se nije svidjelo to voće. Mada moram priznati da nisam baš neki ljubitelj voća. I jedva se prisilim da pojedem neko voće. Ali morati ću se nekako odvažiti i početi malo više voća uvesti u svoju prehranu. Jer je i ono zdravo.

Također sam ovih dana sam si počeo polako kupovati i paradajz i papriku. I to polako jesti za doručak i ručak. Onako sirovo kao neki oblik salate. Nekako premalo jedem ostalo povrće. I morao bih ga više jesti u svježem i neprerađenom stanju. Pa sam se odlučio da počnem sa paradajzom i paprikom, jer to povrće mogu i sirovo jesti. Jer u takvom stanju je najzdravije. A s vremenom ću pokušati uvoditi i ostalo povrće. Samo moram još malo proučiti i prisjetiti se kako to ostalo povrće konzumirati. Jer i povrće je zdravo i ukusno. Posebno ako se dobro pripremi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #18

Polako sam se nakon ovog zahvata vario u neku svoju normalu i ritam života. Te sam pomalo i zaboravio da sam imao ovaj zahvat koronarografije nedavno. Te živim nekim svojim ritmom i rutinom. Sretan sam da sam taj zahvat preživio i da je sve dobro ispalo. I sada uviđam da sam se uzalud brinuo oko svega. Tako da pomalo nastavljam svoj normalni život dalje. Koji nije nešto specijalno, ali ja sam zadovoljan.

Ovih dana sam se susreo i sa time da još uvijek postoje dobri ljudi, koji pokazuju razumijevanje i obzirnost. Naime, neki dan sam si morao ići podići neki paket u BOXNOW. I pri tome sam morao uzeti taksi da odem do tog mjesta i vratim se nazad, jer je bio dosta daleko. A kako ja se još mučim sa posljedicama infarkta, još uvijek se mučim sa posljedicama. I na žalost zbog lošeg zdravlja i kretanja, ne mogu više toliko da se krećem kao prije moždanog udara. I ponekad mi je potrebna pomoć. Tako sam i ovaj puta morao se poslužiti uslugom taksi službe. I srećom naišao sam na ljubaznog vozača koji mi je pomogao oko tog paketa da ga dovezem kući. I toliko me je sačekao da preuzmem paket. Tako da sam bio sretan što sam naišao na tako ljubaznu osobu koja mi je pomogla. I pokazala da još ima dobrih ljudi, punih razumijevanja. I da nije sve tako crno kao što pokazuju mediji.

Moram priznati da sam dosta razočarani u ljude i sve oko sebe. Ali ovakvi slučajevi mi pomalo vraćaju vjeru u ljude. I da se dobro dobrim vraća. Ako pomogneš nekome, uvijek ti se može dobrim vratiti. Ako ne od te osobe kojoj si pomogao, onda od neke druge nepoznate osobe, od koje nisi očekivao pomoć. Te me to potiče da budem bolji i da ipak nastavim biti pristojniji i dobar što je bolje moguće. I pomalo razmišljam da se pokušam nekako uključiti negdje gdje bih pomagao i bio od neke pomoći drugima. Jer volio bih društvu vratiti za sve dobre stvari koje mi se događaju u životu. A i za svu tu pomoć koja mi je pružena od nepoznatih ljudi i ljudi od kojih nisam očekivao ikakvu pomoć. Tako da sam u nekoj potrazi gdje bi se pokušao uključiti i biti od neke koristi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #5

I dalje se bavim sortiranjem tih poštanskih maraka po albumima. I usput razmišljam iz kojih područja bih sakupljao te poštanske marke. Jer puno je područja, pa se je teško odlučiti. Ali unatoč tome ipak mi je lijepo se baviti tim markama. Jer to me smiruje i malo odvlači od svakodnevnih briga. I u tome nastojim nekako uživati. Mada će mi to biti veliki posao, jer sakupilo se puno tih poštanskih maraka. Pa će mi trebati puno vremena da sredim tu zbirku. I usput razmišljam o mjestu u stanu gdje bih držao tu zbirku, jer biti će velika zbirka. Ali lijepa i vrijedna.

Moram priznati da se je lijepo baviti sakupljanjem nekih predmeta i kolekcionarstvom. Lijepo je promatrati kako se je neki predmet razvijao tijekom godina. Kako se je društvo razvijalo tijekom godina. Kroz sakupljanje nekog predmeta, poput sakupljanja poštanskih maraka ili novčanica, možeš puno toga naučiti o društvu, povijesti i ljudima. Jer kada sakupljaš jedan takav predmet, onda malo proučavaš usput i povijest i sve ostalo vezano uz te predmete. Tako i ja pokušavam u svojem sakupljanju. Posebno u sakupljanju knjiga, jer one mogu biti izvor dobrih informacija. Naravno i životno iskustvo nešto znači i ima nekog značaja, ali pri tome ne treba zanemariti i ostalo.

Kada uspiješ stvoriti neku kolekciju, onda te zna uhvatiti jedno predivno uzbuđenje i zadovoljstvo. Jer si uspio stvoriti jednu kolekciju. Jer znaš i vidiš koliko je truda uloženo u tu kolekciju. Kolekciju koja onda zna biti jedno pravo malo bogatstvo. A to se premalo cijeni danas. Premalo se cijeni nečiji trud. Bilo u nekom radu, bilo u kolekcionarstvu, bilo u nečem trećem. Samo oni pravi kolekcionari znaju koliko je truda u neku kolekciju uloženo i koliko ta kolekcija zna vrijediti. Kolekcije ne nastaju preko noći. One se stvaraju godinama, iziskuju puno truda, odricanja, ulaganja i inih stvari. Ali kad se jednom stvore, čine jednu predivnu sliku i bogatstvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #23

Ovih dana sam se odvažio na jedan mali pokušaj. Naime, kako sam si nabavio neke paprike za jesti, odlučio sam da pokušam ovo sjeme koje se nalazi u tim paprikama sačuvati i osušiti. I jedan dan sam se odvažio to sjeme posijao u jednu lončanicu. Da vidim da li bi mi iz tog sjemena izrasle neke biljke. Koje bi jednog dana, ako mi uspije uzgoj, pokušao uzgojiti i plodove paprike. Sa željom i nadom da ih pokušam iskoristiti u prehrani. Na to sam se odvažio iz želje da se pokušam na balkonu i stanu baviti uzgojem nekih biljaka. Naime, jako mi nedostaje neki komad zemlje na kojem bih uzgajao povrće, cvijeće i još neke biljke. Ali s obzirom da sam zadnjih godina dosta obolio na srce i od još nekih bolesti, na žalost ne mogu se više toliko baviti vrtlarstvom. I od čega sam morao odustati. Pa sam se odvažio da u ovim kućnim uvjetima se pokušam nabaviti neke biljke i uzgajati ih, koliko će mi to zdravlje dopuštati.

Zadnjih nekoliko tjedana sam dosta zapustio uređenje stana. Ponajviše zbog financija i ovog zahvata kojeg sam imao na srcu prije nekoliko dana. Kako se je bližio taj zahvat na srcu, tako sam zbog toga bio sve više nervozniji, pa sam sve ostalo zapustio. Ali kako sam taj zahvat na srcu obavio i koji je prošao dobro, tako sam se počeo vraćati nekoj normali. I sve više se posvećujem ponovo uobičajenim stvarima. Zapravo vratio se u normalu. Pa tako polako razmišljam dalje kako nastaviti sa uređenjem stana. Ali sada se je pojavio problem financijske prirode. Naime, već nekih pet mjeseci čekam da mi Zavod za socijalnu skrb, a i mirovinsko osiguranje, konačno odobre tu neku pomoć, odnosno mirovinu. Srećom nisam baš bez novaca. I ako budem pametno raspolagao novcem, vjerujem da bih mogao preživjeti. Ali najviše me muči to što još uvijek nakon toliko mjeseci moram čekati da mi se sve to odobri. I što zbog toga ne mogu dalje planirati život. Pa tako i uređenje stana i sve ostale potrebe. Tako da sam sav jadan i ljut što sve to tako sporo ide. I što se toliko mora čekati da ostvarim svoje pravo.

Jedna od stvari koja me zadnjih dana veseli jest ta što je vani sve ljepše i toplije. Što se je proljeće pojavilo. I što se je priroda na veliko počela buditi. Pa će biti ljepše se vani šetati, kad sve procvjeta i priroda se do kraja probudi. Tako i ja jedva čekam na još ljepše vrijeme, da se više mogu šetati gradom. I pokušati kroz te šetnje malo popraviti svoju kondiciju. Koja je preko ove zime koja je prošla dosta se zapustila. Naime, još uvijek se mučim sa posljedicama dvaju srčanih i jednog moždanog udara. I to nikako ne mogu da popravim. I to me isto čini jadnim, jer volio bih da sam se bolje oporavio. Ali očigledno je da je sudbina imala drugačiji plan. Pa se moram sa time nekako pomiriti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #12

U ovo vrijeme korizme nisam se ničeg odrekao. Niti baš postio, niti postim. Ne zato što ne želim. Već zbog zdravlja se nisam odlučio na post i nemrs. Ali nastojim da ipak pratim preko jednog radija, koje se zove „Radio Marija”, pokušam da pratim križni put. Križni put kojeg emitiraju nekoliko puta tjedno. I u čemu istinski nastojim uživati. Jer predivan je taj križni put kojeg prenose valovima radija. Na žalost, zbog zdravlja na žalost ne mogu odlaziti u crkvu da i tako pratim križni put. I na taj način prakticiram taj predivan obred, koji je toliko snažan i jak, da doslovce liječi i jača dušu. Tu snagu, tu ljepotu, tu vjeru ne mogu jednostavno riječima opisati, koju dobivaš prisustvom tom obredu križnog puta. Ili slušati preko radija. Ne mogu opisati koje bogatstvo, blagoslov i vjeru dobivam slušajući taj prijenos obreda križnog puta. I koliko me obogaćuje i blagoslivlja.

Također zadnjih mjeseci znam pratiti i prijenos molitve krunice preko istog tog radija Marija. Što me isto ispunjava i obogaćuje. Jer i sama molitva krunice približava nas Nebeskom Ocu. I donosi blagoslov. Jer moleći te molitve, nastojimo se približiti samom Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji. Proživljavati život Isusov kroz te molitve. U spomen na njegov, Isusov život, učenje i muku. Te samom tom molitvom krunice pokušati izmoliti blagoslov i pomoć od samog Isusa, njegove majke Marije i Nebeskog oca. Da nam budu od pomoći u našim životima, mukama i potrebama. Jer moleći krunicu slavimo i štujemo istu onu ljubav koju nam je Isus Krist darovao svojim životom i mukom na križnom putu.

Makar sam trenutno član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a pomalo i musliman, nisam prekinuo sa Rimokatoličkom crkvom. Još uvijek nastojim pratiti katoličke mise, obred križnog puta i moliti krunicu. Jednostavno se ne mogu odreći tih nekih obreda. I prekinuti sa katoličkom crkvom. Ipak je život u sklopu katoličke crkve ostavio traga na meni. Traga kojeg se jednostavno ne mogu odreći. Tako da još uvijek se znam osvrnuti prema tim nekim obredima i molitvama. I prakticirati ih. Jer vjera je predivna, koju tako lako ne mogu ostaviti. Zaboraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #17

Kao što sam već pisao ovih dana sam bio na nekom zahvatu srca u bolnici. Koji je prošao dobro, bez ikakvih problema.I uoči tog zahvata i odlaska u bolnicu bio sam dosta prestrašen. Jer sam bio u zabrinuti kako će sve to proći. A i znao sam kakav je to zahvat i imao sam neko loše iskustvo zadnji puta. Ali na kraju je sam odlazak u bolnicu prošao dobro. Kao i sam zahvat također. Te sam već isti dan bio pušten kući na kućnu njegu. Što me je obradovalo, jer na kraju je pokazalo da sam uzalud bio zabrinuti. I da se toliko nisam trebao brinuti. Već da sam trebao biti hrabriji i odvažniji. A taj srah i zabrinutost bila je znak da moje slabosti. I da sam se trebao više pouzdati u Nebeskog Oca. I nastojao sam se uzdati u njega koliko sam najviše mogao, ali ipak neka zabrinutost je bila prisutna. Ali sada kada sam preživio sve to, miran sam i zadovoljan, jer sve je prošlo dobro. I polako sam se vratio u neku svoju normalu i rutinu života. Sa time da se prvih dana nisam smio preopteretiti. Da olakšam oporavak. I sada polako mogu nastaviti sa svojim životom.

Na kraju sam ipak uspio da si isposlujem neki sanitetski prijevoz. Na kraju mi je doktor opće prakse ipak ispunio taj neki formular. I uspio sam da se dogovorim sa sanitetskim prijevozom prijevoz za taj dan. Tako da sam si time nekako organizirao prijevoz do bolnice u susjednom gradu i nazad kući. Naime, morao sam ići na taj zahvat u bolnicu u susjednom gradu. Što me je ljutilo. Ali preživio sam nekako taj prijevoz, jer vožnja je bila užas. I krumpir je imao ugodniju vožnji, nego ja. A da ne pišem o tome da su me vozili okolo unaokolo, umjesto kraćim putem. Tako da mi je bilo mučno nakon vožnje, ali uspio sam je preživjeti.

A što se tiče toga što sam morao ići u drugi grad na taj zahvat, to je druga pjesma. Nikako da razumijem to da taj zahvat nisam mogao obaviti u bolnici u svom gradu. Nikako ne mogu da shvatim tu logiku organizacije bolničkog liječenja. Kao da varaždinski doktori nisu sposobni da obave taj zahvat ovdje u Varaždinu, nego su me takvog jadnog slali u Čakovec na liječenje. Tako da sam i sada još uvijek ogorčen tom užasno lošom organizacijom liječenja. I moram priznati da se ne čudim da liječnici bježe iz Lijepe naše raditi u druge države. Jer ovo stvarno nije normalno. Ali unatoč svemu, zahvalan sam Nebeskom ocu što mi je pomogao da preživim cijeli taj događaj, jer nije bilo ugodno.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #4

Moje sređivanje kolekcije kovanica, novčanica i poštanskih maraka ide polako. To je spor proces, koji će dugo trajati. Jer tijekom godina se je sakupilo mnogo tih predmeta. Tako da ću se namučiti razvrstavajući te predmete po albumima. Ali ne žalim, jer uživam u tome. A i pomalo upoznajem povijest kroz to razvrstavanje. A i prisjećam se pomalo mladosti, kada sam sve te predmete počeo sakupljati. I sad tek u starijoj dobi sam konačno našao vremena da pokušam polako srediti tu cijelu zbirku. Jedino još što ću morati odlučiti, gdje ću sve to držati u stanu.

Ujedno sam uspio ovih dana da si i nabavim i neke knjige koje govore o poštanskim markama, novčanicama i kovanicama. I za koje se nadam da ću uspjeti proučiti jednom prilikom. Da malo upotpunim znanje. Znanje koje ću isto sakupljati uz sređivanje te zbirke. Jer i sakupljanje znanja je jedan predivan hobi. Ujedno sam usput naišao i na jedan od način kako dolaziti do razglednica i sličnog. A to je preko web shopa specijaliziranih za kolekcionare. A i web shopova koji prodaju antikvitete. Pa ću pokušati da dolazim do nekih primjeraka i tim putem. Sve zavisi koliko će koštati ti predmeti i sa kojim budžetom ću raspolagati u životu.

Ovih dana sam uspio saznati da li će se u mom predivnom gradu Varaždinu odvijati i ove godine sajam antikviteta. I prvi sajam ove godine će se odvijati ovih dana, u jednoj predivnoj ulici uz tržnicu. Treba se je već održati, ali zbog lošeg i ružnog vremena je odgođen za tjedan dan kasnije. I za kojeg jedva čekam da dođe, jer volio bih ga obići. Da se malo informiram o cijenama nekih predmeta. A i da vidim što se nudi na tom sajmu. Jer već mnogo godina nisam bio na sajmu antikviteta. I jedva čekam da ga obiđem. Jer lijepo se je šetati jednim takvim sajmom i promatrati te predivne predmete koji se prodaju.

A što se tiče knjiga, za sada sam se dosta iscrpio u kupovini. I smanjio sam kupovinu. Dok ne nađem neke primjerke knjiga za kupovinu. A i dok se ne odlučim dalje koje knjige kupovati. Iz kojih dalje područja, autora i slično. Ima nekoliko autora čije bih knjige volio sakupljati i imati u svojoj kolekciji. Ali s obzirom na budžet koji imam ne mogu se odlučiti. Jer ipak treba plaćati i ostale troškove života.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #22

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #21

Nakon što sam uspješno preživio ovaj neki zahvat na srcu neki dan, ponovo me je ova situacija potaknula da razmislim o svojoj prehrani. Koja je ipak dosta loša. Ponajviše u tome što pretjerano konzumiran sireve, koji u sebi imaju dosta masnoće. Masnoće koja zna raditi problema žilama. A i također razni namazi od sira, te putar. A i previše sam ovih dana si pekao neke ribe i piletinu na ulju, koje isto zna biti dosta masno. I to je sve pridonijelo da su mi žile na srcu dosta loše. I morati ću se odreći tih raznih sireva i sličnih proizvoda. Jer i oni pridonose lošem stanju mojih žila. A i po preporuci doktora morao bih se dovesti u red, dok još nisam imao dodatnih težih problema.

Tako da sam ponovo u nekoj potrazi za novom prehranom. U kojoj ne će biti prisutno toliko sireva i ostalih sličnih proizvoda. A najviše tražim proizvode, povrće i slično što pomaže u čišćenju žila od masnoća. Što će biti teško provesti, jer neke proizvode je u ovo doba teško pronaći, jer im nije sezona. Mada se i u ovo doba mogu pronaći. Ali dosta su skupe te namirnice. Te ne znam kako da ih si priuštim. Jer nisam baš pri novcu. Ali nadam se da ću na nekim akcijama neko od tog povrća i voća uspjeti naći.

U dvojbi sam početi više voća uzimati. Zbog dijabetesa sa kojim se već nekoliko godina mučim. Jer i u voću ima puno i dosta tog šećera. Koji može da napravi isto dosta problema. Moram priznati da nisam baš neki ljubitelj voća. Nekako ga nikad nisam zavolio. A morao bih i voća više jesti. Unatoč što voće ima dosta šećera, ima i dugih odličnih tvari koje mogu pomoći tijelu i zdravlju. Tako da bih se morao nekako prisiliti i početi pomalo da jedem više voća. Sa nadom da će mi pomoći u zdravlju. A i nekako ću morati da i promijenim način pripreme povrća, jer i ono je zdravo i korisno. Te ću i tu morati promijeniti način pripreme.

Moram priznati da me je ovaj zahvat na srcu koji sam imao neki dan ponovo uzdrmao oko prehrane, a i zabrinulo me je. Jer stanje je ozbiljno. I moram da se stvarno dovedem u red koliko je moguće. Tako da sam pomalo uznemireni i zabrinuti, jer ovo je ozbiljno. Izgleda da me je stvarno taj infarkt morao dobro zdrmati, da se zapitam za svoje zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑