Kategorija: ostalo

Svjedočanstvo #26

Zadnjih nekoliko mjeseci molim svaki dan neke katoličke molitve i krunice. I to mi čini veliku radost i veselje, a izgleda da mi donosi neki mir u životu. Ali kako sam ja i dalje „Nevjerni Toma” cijelo ovo vrijeme se u meni javlja neka sumnja da li su te molitve uslišane? Da li ih Nebeski Otac uslišuje, zajedno sa tim svecima kojima se molim. A i da li se uslišavaju i te molitve krunice. Jer koliko god molio, nekako imam osjećaj da stojim još uvijek na istom mjestu. Kao da moje molitve nisu uslišane i da uzalud ih molim. Nekako ne dobivam povratnu informaciju da su moje molitve uslišane i da ih netko čuje. Stoga sam dosta zbunjen time. Jer ne znam da li ima smisla da molim te molitve i krunicu, i da li ima smisla da nastavim sa tom praksom.

Volio bih znati da netko čuje moje molitve. Da li ima smisla da ih i dalje molim? Jer volio bih znati da ne molim uzalud i da moja vjera nije uzaludna. Jer ako radim nešto krivo, volio bih to znati. Pa da mogu promijeniti i što mijenjati. Jer nekako mi je vjera zadnjih mjeseci postala važna i značajna. A ja osjećam da nešto krivo radim. I nikako ne mogu dokučiti poruku Nebeskog Oca što mi poručuje u vezi moje molitve tih molitvi i krunice. Tako da sam u nekoj velikoj zbunjenosti, jer nikako da odgonetnem odgovore na ova pitanja.

Također zadnjih mjeseci sam sve više počeo da osjećam želju da odem negdje na ispovijed i pokušam se ispovjediti. Kao da me nešto vuče i potiče da do Božićnih blagdana pokušam otići nekamo i obaviti tu ispovijed. I da redovito idem na ispovijedi. Da bi time pronašao svoj mir i pokušao pronaći neko svoje spasenje u onome svijetu.

Znam da sam prihvatio i vjeru koju navještaju u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”, ali nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri. I još uvijek nekako se držim pomalo tih nekih običaja iz katoličke vjere. Mada to ne pokazujem javno, ali ipak nastojim da se držim vjere. Jer vjera je predivna stvar, koja ti može donijeti puno toga lijepog i vrijednog.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #10

I dalje nekako se pomalo bavim sakupljanjem nekih predmeta, knjiga i časopisa. Ponajviše knjiga i časopisa. Mada i dalje pokušavam da sve to držim pod nekom kontrolom, ali ipak se zalomi da si kupim neki časopis ili knjigu. Želja mi je i dalje da stvorim neku kolekciju u tim područjima. Ali novaca nikad dosta i nikad dovoljno. Lijepo je kupovati knjige i časopise. I čitati ih i proučavati. I uživati u znanju koje ti knjige pružaju, a i časopisi. Ipak knjiga i časopis su najbolji prijatelji čovjeka i nikad ne iznevjere. Jer pružaju jedno predivno prijateljstvo i utjehu i pomoć, koju ljudi teško pružaju.

I dalje volim taj hobi kolekcionarstva. I dalje volim sakupljati neke predmete. I istinski uživam u tome. Ponajviše trenutno u sakupljanju tih knjiga i časopisa. I te knjige i časopise trenutno najviše sakupljam. Jer sam postao zaljubljenik u knjige i časopise. Tako da se moja kolekcija pomalo povećava. U čemu sam sretan, jer polako se stvara jedna zbirka. U kojoj ću moči uživati.

Za sada kupujem knjige i časopise novijeg datuma, koji su izašli zadnjih godina. Ali želja mi je da polako pređem na kupovinu i starijih godišta. I tako pokušati stvoriti isto neku kolekciju. Želja mi je stvoriti kolekciju časopisa, a i knjiga, iz područja religije i vjere, kuharica i kulinarstva i recepata, ljekovitog bilja, povijesti i nekih društvenih znanosti. Jer bih volio da neke stvari iz tih područja ostanu sačuvane za budućnost. Samo moram još pronaći nekoga tko bi nastavio taj moj projekt.

Također razmišljam da počnem sakupljati i kipove katoličkih svetaca, slika, krunica i sličnih predmeta. Jer vidim nešto lijepo i u tim kipićima, slikama i sličnim predmetima. A i zato što sve više sam povezan uz vjeru. I svakog dana nekako sve više mi vjera znači u životu. Tako da bih volio da i tu stvorim neku kolekciju. Ali jedini problem u svem tome mi je novac, kojeg nikad dosta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #31

Moj život se zadnjih mjeseci je pomalo smirio ne idem više toliko po doktorima. Ali ne znači da ču opet morati ići. Jedina je novost ta što sam počeo polako da imam fizikalnu terapiju kod kuće. Nekoliko puta tjedno mi dolazi neka gospođa u posjetu da me malo vježba. Tako da time pokušavam da spriječim daljnje propadanje zdravlja. I da sačuvam pokretljivost. Jedna od novosti je ta da si pokušavam nabaviti neke nove naočale. Jer sve više imam nekih problema sa čitanjem. A i već si dugo nisam provjerio vid, pa to isto moram riješiti i obaviti.

Upio sam si zadnjih mjeseci nabaviti neke biljke za stan o kojima bih se brinuo. Uglavnom su to afričke ljubice i neki kaktusi. Tako da me to pomalo veseli u stanu i kući. Da se imam o nekome brinuti. Sada mi je najveća briga da mi te biljke nekako prežive ovu zimu, koja zna biti hladna. Jer volio bih da ih sačuvam preko zime. I da uživam u njihovoj brizi. Jer su mi predivne biljke. A i pomaže mi da bar malo zaboravim na brige. A i te biljke su mi neka radost u životu. Tako da se veselim njihovom boravku u stanu. A zima će pokazati koliko ću uspjeha imati.

Mada moram priznati da mi pomalo nedostaje i to vrtlarstvo. Jer sam se do prije nekoliko godina i njime bavio. Ali kako sam se razbolio morao sam sa tim vrtlarstvom prekinuti, jer zdravlje mi je bilo narušeno. Pa sam se morao riješiti zemljišta. Što mi je žao, jer sam time ostao bez jednog predivnog hobija. Jer volim se baviti biljkama i uzgajati ih. Ali sada barem neku utjehu pokušavam da nađem u brizi tih afričkih ljubica i kaktusa. Da očuvam tu ljubav prema biljkama. Jer i dalje u meni tinja ta ljubav prema biljkama. Na žalost neke biljke su mi propale, jer nisam imao uspjeha i njihovom uzgoju. Ali to me ne sprečava da se i dalje ne pokušam baviti tim nekim cvijećem i slično. I za sada mi ja važno da ove ljubičice i kaktuse nekako uspijem sačuvati preko zime. Da i na proljeće se mogu nastaviti baviti njima. Ipak je lijepo se njima baviti. I uživati u cvjetovima koje te biljke znaju podariti.

Na žalost, još si nisam nabavio nekog kućnog ljubimca. Ne mogu se još odlučiti oko nabavke nekog ljubimca. Posebno neke mačke, koje neizmjerno volim i obožavam. Velika je to odgovornost, za koju se još nisam spreman odlučiti i preuzeti. Tako da sam dosta neodlučan oko toga. A želja je velika, ogromna. Dobro bi mi došlo neko živo biće poput životinje, koje bi mi pravilo društvo u stanu i životu. Jer teško je biti sam bez ikoga u stanu. Tako da dosta razmišljam o nekom kućnom ljubimcu i nikako se ne mogu odlučiti oko toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #29

Ovih dana sam si ponovno skuhao neko varivo od carske mješavine, graha i slanutka. U što sam dodao neke začine. Ali i ovaj put sam pretjerao dosta sa zaprškom. Ponovno sam je previše napravio. Jer nikako da pogodim omjer brašna i ulja i količine variva. Tako da svaki put mi previše gusto varivo ispadne. Izgleda da u morati da pokušam smanjiti količinu brašna i ulja. Jer zapršku radim od brašna i ulja. I pustim da se peče sve to dok ne postane smeđe boje. I onda ga ubacim u varivo i pustim nekoliko minuta da se prokuha to varivo sa zaprškom. I tako sljubi. Te je tako varivo spremno za konzumiranje.

Prije nekih mjesec dana sam si nabavio i neke smrznute odreske lososa. I spekao si te odreske da ih probam, jer nikad losos nisam jeo za bilo koji obrok. I moram priznati da su dobro ispali. I baš su baš ukusni. I uživao sam u tim odrescima, koji su me dosta okusom podsjetili na tunu. I jako su mi se svidjeli. Te sam se odlučio da i njih ubuduće pokušam si nabaviti i pripremati za ručak uz prilog poput riže, ječma ili krumpira. Naravno, ako ti odresci lososa budu mi cijenom prihvatljivi, jer su dosta skupi.

Ovih dana sam pomalo ponovno došao u neku krizu oko kuhanja i što da si skuham. Pa sam se dosta prebacio da si kupujem neku već pripremljenu hranu u trgovini. Da malo promijenim način prehrane. Dok se ne odlučim što dalje da si pripremam za ručak. Mada i dalje mučim muku oko količine pripreme hrane, pa moram nekoliko dana da za ručak imam to jelo. Tako da nije ni čudo da sam zapao u neku krizu oko kuhanja. Jer mi je prehrana postala nekako monotona. Srećom da sam si nabavio i te neke odreske lososa i to si pripremam za jelo, da malo neku promjenu napravim.

A nekako sam u zadnje vrijeme postao dosta opsjednut burekom i sličnim jelima. Kao da su mi nedostajali, jer ih dugo nisam jeo za obroke. Pa se ne mogu zasititi tih bureka, raznih pita i sličnih peciva. Tako da sam dosta bazirao hranu na tim jelima. I moram priznati da se ne mogu zasititi. Jer toliko su mi ukusne te stvari. Te ću pokušati još neko vrijeme da si nabavljam te bureke, pite i slično. Dok se ne odlučim što i kako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – čaj

Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog imena Camellia Sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova radi vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa. Čaj je predivan aromatični napitak koji se radi od raznih dijelova biljaka, uglavnom od lišća, plodova i korijenja. I većina biljaka ima ljekovita svojstva.

Čaj se priprema od dijelova biljaka poput lišća, korijenja i plodova. Prema jednoj legendi kineski car Sheen-Nong prilikom jednog lova otkrio je tajnu pripremu čaja. Kada je želio prokuhati nešto riječne vode, slučajno mu je u tu vodu vjetar donio nekoliko listova stabljike čaja. Naravno, voda u posudi je promijenila boju i miris. Taj neobičan miris došao je do cara, koji iz znatiželje popije nekoliko gutljaja te tekućine. I ubrzo je osjetio svježinu i kako umor od napornog puta nestaje.

Vjerojatno su prvi uživatelji ispijanja čaja bili budistički svećenici, redovnici. Isprva se čaj spremao od svježe ubranih listova biljke. Ali, kineski pjesnik Lu Yii opisuje spremanje zelenog čaja i razvija metode spremanje čaja. I nakon toga nastaje u Kini kultura ispijanja čaja. Jedan japanski redovnik donosi čaj u Japan, gdje se razvija ritual ispijanja čaja. Čaj polako preko arapskog poluotoka dolazi i u Europu i ostale dijelove svijeta. Gdje se također razvijaju razni rituali i kultura ispijanja čaja.

Ovo je samo u kratko povijest nastanka čaja. Predivnog aromatičnog napitka koji se i dan danas radi od dijelova biljke i raznih biljaka. I većina biljaka ima neku svoju ljekovitost. Danas gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u ispijanju tog toplog napitka. I razvijena je velika industrija proizvodnje čaja, a i kultura ispijanja čaja.

Kod mene čaj, uz kavu, ima posebno mjesto u životu. Jer ti topli napici znaju me istinski osvježiti i odmoriti. Zimi ugrijati, ljeti osvježiti. Utažiti žeđ kada sam žedan, pomoći mi u ozdravljenju kada mi je loše. Jer baš u tim stvarima koje sam napisao mi čaj najviše pomaže. I zbog toga ga najviše volim piti. A i zbog ljekovitosti koje imaju neke biljke.

Nemam neki omiljeni čaj. Ali nekako su mi najdraži voćni čajevi. Mada čajevi i ostalih biljaka nisu loši. Ali volim ih koristiti kod nekih zdravstvenih problema koje me znaju mučiti. Unazad mekih mjesec dana sam imao problema sa probavom. I čaj od šipka sa hibiskusom, te neki zeleni čaj su mi pomogli da reguliram probavu. Dok čaj od matičnjaka ili melise volim koristiti navečer, da mi pomogne u noći. Jer znam imati problema i sa spavanjem. Ovo su samo jedni od problema zbog kojih volim piti čaj. Ali ne volim samo zbog toga uživati u čaju. Već u samoj njegovoj aromatičnosti, mirisu i okusu.

Toliko od mene o čaju, tom predivnom aromatičnom napitku. Nadam se da i vi uživate i da ću jednom prilikom još pisati o tom predivnom napitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – kava

Kava je jedan od mojih omiljenih napitaka. I u kojem znam istinski uživati. Jer taj okus, taj miris mi je nešto posebno što me veseli tijekom dana. Napitak sa kojim započinjem i završavam dan. I bez kojeg ne mogu zamisliti dan.

Kava je napitak koji se poslužuje kao topli napitak. Spravlja se i prži od sjemenki koje rastu na stabljici biljke kavovac. Biljka potiče iz Etiopije, a sam naziv „caffa” dobio je po pokrajini u kojoj se najviše radili kavu od prženog zrnja. Ovo je kratak opis tog napitka prema jednoj društvenoj mreži.

Legenda priča da kava ima početak upotrebe kod jednog pastira Kaldija, koji je primijetio da njegove koze dosta energičnije kada su jele plodove jedne biljke koja je zapravo bila kavovac. Lokalni redovnici jednog samostana konzumirajući kavu primijetili su kako im pomaže da ostanu budni tijekom noći i koncentrirani tijekom molitve. Nakon čega se je kava počela širiti preko Arapskog poluotoka u svijet.

Kava ima dosta zdravstvene prednosti, ali ako se pretjera može dovesti do trovanja i ovisnosti. Stoga treba biti umjeren i pažljiv u njezinom konzumiranju. Dobra strana kave jest u tome što je izvor antioksidansa. Te pomaže u prevenciji i sprečavanju raznih bolesti. Dok, prevelikim unosom može dovesti do ovisnosti i trovanja.

Sirova kava nastaje prženjem u pržionicama na 180 do 240 stupnjeva dok se ne dobije željeni stupanj prženja i arome. Kava se priprema se u osnovi priprema tako da se mješavina mljevene pržene kave prelije vrućom vodom pojedinih vrsta plodova kave. Danas postoje razne vrste i oblici kave poput espresso, instant kava, kava u prahu, granulama, te sa kofeninom ili bez njega.

Ovo je samo ukratko o kavi što sam našao na nekim portalima mreže svih mreža, koje sam koristio kao izvor teksta. I na kojima možete potražiti više o ovom omiljenom napitku.

Pišem o kavi i zbog toga što je kava jedan od mojih omiljenih napitaka. Uz kavu volim piti i čaj, kakao i slično. Ali okus i miris kave mi je nešto posebno što se riječima ne da opisati. Dugogodišnji sam ljubitelj ispijanja kave, ali do sada nisam našao ništa što je može zamijeniti. Naravno, i sam čaj i kakao su također nešto posebno i neopisivo. Svako na svoj način, ali na svoj naći. Ali kava nema premca. I kroz ovo vrijeme ispijanja kave sam dosta tih napitaka isprobao. I na kraju najbolje mi sjeda jest instant kava tri u jedan. A i među njima imam dvije omiljene mješavine kave. Čija imena ne bih pisao, jer nemam njihovu dozvolu da ih spominjem.

Toliko o kavi u ovom tekstu. Možda ću jednog dana još pisati o kavi, jer o kavi bi se moglo još dosta pisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #9

Pomalo se i dalje bavim sakupljanjem nekih predmeta, i kolekcionarstvom općeniti. Nekako ne mogu bez tog hobija i aktivnosti. Moram priznati da volim sakupljati neke predmete. Poput časopisa, knjiga, kipića, poštanskih marama i slično. I želja mi je još uvijek da pokušam stvoriti jednu kolekciju. Bilo bi to lijepo. Lijep osjećaj, kada stvoriš neku kolekciju nekih predmeta.

Za sada sam uspio donekle staviti pod kontrolu što se tiče kupovine novih knjiga i časopisa. Ali ipak i dalje ponekad si kupim neku knjigu ili časopis. Zavisi kada izađe neki novi primjerak knjige ili časopisa. A to je za sada mjesečno. Volim taj miris svježe napisane knjige ii časopisa. Mada i stare knjige i časopisi imaju neki svoj predivan miris u kojem uživam.

Trenutno sam u nekoj fazi traženja novog rasporeda spremanja tih knjiga i časopisa. I kako god da okrenem uvijek se javi neki problem. Tako da ću se dosta namučiti oko pronalaska rješenja. Što bih jako volio. Jer volio bih da ga pronađem. Bilo bi lijepo da sve to nekako uredim.

Od knjiga najviše kupujem knjige iz nekih područja koje me privlače. A ta područja su: Islam, kršćanstvo, filozofija, vjera. A časopise najviše iz područja kuhanja, to jest recepti jela, biljaka, filozofije i slične tematike. I usput ih pokušati ipak i malo pročitati i proučiti. Jer badava kupujem te knjige i časopise ako ih barem malo ne prelistam i pročitam neki njihov dio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #30

Moj život se zadnjih mjeseci nastavlja u nekoj monotoniji. Odlasci doktorima su prestali. I za sada nema neki novi termin za odlazak kardiologu. Ali to se može promijeniti. Jedino što znam da u Siječnju iduće godine moram na neku kontrolu radi fizioterapije. Da se vidi za produljenje tih vježbi. Koje su mi koristile. I na kraju sam ipak prošli tjedan, nakon nekog čekanja, počeo sa novim ciklusom vježbanja sa fizioterapeutima. Koji dolaze mi u kuću i vježbaju. I tako mi pomažu oko daljnjeg održavanja kondicije, a i ostalog vezanog uz zdravlje. Tako da sam pomalo sretan po tom pitanju, jer se nadam da će mi to vježbanje barem pomoći da mi zdravlje ne propada, ako već ne ide na bolje.

Također, zadnjih tjedana polako sam si počeo nabavljati ipak neke biljke za stan, za koje se nadam da će mi preživjeti ovu zimu. I da ću ih nekom njegom uspjeti polako dalje uzgajati. Jer želja mi je da se još nečim bavim u svom domu i životu. Jer u meni još uvijek tinja ta neka želja za uzgojem nekih biljaka. Mada se više ne mogu baviti vrtlarstvom onako kako sam znao i mogao prije. Ali ipak ostao je u meni taj neki osjećaj za uzgojem biljaka. I tako nabavio sam si neke afričke ljubičice, te neke sukulente, kojima ne znam pravo ime, za svoj dom. Da mi te biljke barem malo ukrase dom, a i da se imam o nečemu baviti, kao nekim hobijem. A i koliko sam vidio na mreži svih mreža, biljke mogu pomoći oko depresije i tjeskobe. Tako da sad uživam u toj brizi za te biljke. Jer predivan je osjećaj kada se možeš brinuti za neku biljku. I pomoći joj da živi u tvom domu.

Na žalost više nemam neku životinju kao kućnog ljubimca. Nije da ne želim imati nekog kućnog ljubimca, ali trenutno se ne mogu baviti ljubimcem onoliko koliko bih želio i mogao. Tako da za sada si ne mogu priuštiti nekog ljubimca. Ali jako bih volio da mogu. Posebno neku slatku malu macu. Jer volim mace, zbog njihove umiljatosti i zaigranosti. Bilo bi prelijepo da mogu da imam neku macu, možda bi mi to pomoglo u mojoj bolesti i zdravlju. Jer vjerujem da mace, a i životinje općenito, mogu pomoći čovjeku da se bolje osjeća. Ta briga oko životinje je predivna, mada je velika odgovornost i briga. A opet i veliko zadovoljstvo. Kao biljka, tako i životinja može pomoći čovjeku u njegovom zdravlju. Barem ja tako mislim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑