Već mjesec i pol dana živim kod kuće. Naime, do kraja mjeseca Listopada sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju. Nakon što sam prošle godine imao srčani infarkt, te nakon nekog zahvata na srcu doživio sam i moždani infarkt. Te sam nakon dva mjeseca bolničkog liječenja bio prisiljen da prihvatim neki oblik rehabilitacije u toj nekoj ustanovi. U kojoj sam bio do mjeseca Listopada ove godine. Kada sam opet bio prisiljen da odem, jer stanje u toj ustanovi nije bilo baš sjajno. I gdje sam doživljavao neko uznemiravanje, kako od djelatnika te ustanove, tako i od nekih korisnika. A da ne pišem o korupciji, mitu, alkoholizmu, prostituciji i sličnim stvarima. O čemu sada ne bih, jer bi me uzrujalo i uznemirilo. A to mi više ne treba. Jer sam ovdje kod kuće za sada našao neki mir, koji mi je silno trebao i nedostajao.

I tako pomalo uživam u miru svoga doma. I nastojim živjeti što je mirnije moguće. Ali ipak nije baš sve prošlo u potpunosti u miru. Jer kada sam izašao iz te ustanove, morao sam prvo srediti financije. Što sam dijelom uspio, a dijelom se još rješava. A kad će biti riješeno ovo drugo, još ne znam. Jer doktor zavlači sa ispunjavanjem nekih formulara. I ne znam kako da ga natjeram, prisilim da to konačno napravi. Jer to mi je od životne važnosti. A radi se o pokretanju zahtjeva za invalidsku mirovinu. A što se tiče Zavoda za socijalnu skrb, tu je zahtjev predan. I neki nalazi od doktora su predani na vještačenje. Te se sada čeka njihov nalaz, da se dalje može postupak odvijati. Tako da sam jadan, jer moram čekati da se sve to riješi, a ne znam kako dugo ču još morati čekati.

Druga stvar je što sam morao se suočiti sa ovrhama. Koje su se nakupile, te sam ih se uspio riješiti. I sada samo si moram dati truda da redovito plaćam račune. I da ponovo ne upadnem u zamku ovrha. Te sam usput se počeo hrvati i sa majstorima i serviserima. Jer trebalo je promijeniti kupaonski bojler. To sam uspio riješiti. Ali i dalje ima problema. Treba i WC školjku promijeniti. I našao nekog majstora, ali on je samo došao i pogledao problem. Ali ništa nije uradio, jer je rekao da ne može prije iduće godine. Tako da moram tražiti novog majstora, ako ovaj ipak ne dođe. A i morao bih dati ofarbati neke prostorije, te promijeniti prozore u stanu. Ali to ne znam kako da ostvarim. Jer novaca je sve manje, a prihode još nisam ostvario. Tako da je sve pomalo na čekanju.

I dok sam se hrvao sa svime time, usput sam malo pomalo pokušao raditi reda u svom domu. I moram priznati sa sam pri tome vidio da se je puno toga nakupilo u stanu. I morao sam se nekih stvari riješiti. Dosta se je papira i plastike i stakla nakupilo. I to sam polako odnio u smeće. Usput pazeći da ostane u mom domu samo ono što je potrebno. Ali tome nije kraj, jer ima još stvari kojih bi se morao nekako riješiti. Ali ima vremena i za to. Jer vremena ima, kako ne moram na posao, imam vremena. Te ću usput morati još potražiti neku pomoć. Jer sam ne ću moći.

U mom gradu postoji neko reciklažno dvorište, koje je dosta daleko. A stvari su dosta teške. I ja ih sam ne mogu odnijeti. Te ću morati potražiti neku pomoć, koju ne znam gdje je pronaći. Ali se nadam da ću je uspjeti pronaći. I ako se polako i tih stvari riješiti. Ali o tom potom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma