Kategorija: ostalo

Kulinarstvo 5#

Imam pomalo čudan meni u svom životu i prehrani zadnjih dana, tjedana i mjeseci. A moram priznati da je i monotona prehrana. Jer se samo vrti oko variva od graha sa nekim dodacima, te mahuna i dodacima, i nekih sličnih variva. Te ponekad riba iz konzerve sa ričetom ili piletina sa istim dodatkom. Što baš nije pametno. A opet sam zbog nekog kvara na štednjaku dosta ograničeni u pripremi obroka.

Da, zadnjih nekoliko tjedana imam dosta ograničenu i monotonu prehranu za obroke. Kao da sam i u prehrani zapao u neku depresiju. Jer i u stvarnom životu sam u nekoj depresiji, pa nije ni čudo da se je to odrazilo i na prehranu. A moram priznati da nemam baš apetita u zadnje vrijeme. Što je uobičajeno kod mene za ovo doba godine. A i moram priznati da zadnjih tjedana i ne znam što bih si pojeo. A i nemam volje za pojesti si neki obrok. I pod prisilom se hrani, zapravo prisilim se da si nešto pojedem. Samo da ne kolabiram. Ali valjda će se uskoro to nekako popraviti.

Danas sam si pripremio za ručak pomalo čudnu kombinaciju. Barem prema mojem mišljenju. A to je ječmena kaša i ribice sa povrćem iz konzerve. Ječmenu kašu sam si skuhao sa nešto vegete, mljevene paprike i papra. I pustio sam da se lagano kuha, dok nije sva voda isparila iz lončića u kojem sam si kuhao tu kašu. Tako se već jedno duže vrijeme pripremam tu kašu, i moram priznati da mi odlično ispadne. Kao neka zamjena za rižu, mada se jedno sa drugim ne može uspoređivati. Jer svako jelo je odlično i ukusno svako za sebe. I može se pripremati uz većinu jela. A ribice sa povrćem iz konzerve sam si uzeo jer ni se baš nije htjelo puno kuhati. A i nekako mi nije bilo do drugog mesa.

Pomalo je to bio divlji ručak. Barem prema mojim pojmovima. A i odabrao sam ovu varijantu jer sam pomalo željan promjene u prehrani. Željan nečeg novog. Nekim drugačijim kombinacijama jela nego li su uobičajene u našim jelovnicima. Želja je bila da danas malo odudaram od uobičajenog nedjeljnog ručka koji je uobičajen u našim obiteljima. A i bio je u mojoj obitelji kada su mi roditelji bili živi. Nekako me drži želja za promjenom nedjeljnog ručka kakav je bio u mojoj obitelji. Ali nikako da pronađem koja bi to promjena bila.

Zadnjih tjedana sam također zapao i u neku monotoniju kupovanja samo mliječnih proizvoda, poput raznih sireva, koje si kupujem i nabavljam za doručak, pauzu i slično. I to me je zasitilo. Priznajem. Ali moram napomenuti da sam zapao u problem. A to je da zadnjih dana i tjedana ne znam što bih si kupovao za te obroke. Ne znam što bih konzumirao. Salame, paštete i slično mi se ne kupuje. Nekako mi nije do toga. Paštetu nisam pojeo već godinama. Salamu nekoliko mjeseci. Jer sam se i toga zasitio.

Posebno nakon što sam nedavno pročitao nekoliko članaka na mreži svih mreža o načinu kako se pripremaju ti proizvodi. I koji su mi zgadili te proizvode. Možda su u tim člancima bila svjedočanstva bivših radnika tih poduzeća, koji su se tako željeli pomalo osvetiti bivšim poslodavcima. Možda su bila i istinita svjedočanstva. Ali što god da je bilo, zgadili su mi ti članci te neke proizvode. Pa ih više ne mogu konzumirati. Stoga sam u potrazi za nekim novim proizvodima koje bih konzumirao umjesto tih salama, sireva i inih stvari.

Čitao sam neki dan neki članak o nekim žitaricama koje se mogu isto konzumirati za doručak i slične obroke. I moram priznati da me je dosta impresionirao. I malo sam počeo tražiti te namirnice u trgovini. Ima ih, te razmišljam da pokušam malo istražiti o tim namirnicama. I pokušati ih konzumirati, da vidim koliko će mi pomoći. Jer način prehrane moram promijeniti. Kako zbog monotonije, tako i zbog zdravlja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Gris

Gris, instant pšenična krupica, je jedna od mojih omiljenih namirnica koju si volim pripremati za večernji obrok ili desert ili međuobrok. Otkrio sam gris prije nekoliko godine. Kada sam je strastveno jeo, dok se je nisam zasitio. Ali još uvijek znam si ga pripremiti ponekad. Uglavnom kao neki oblik deserta ili večernji obrok.

Gris sam otkrio prije nekoliko godine. Zapravo za tu namirnicu znam cijeli život. Ali u jednom razgovoru kojeg sam imao na poslu sa jednim kolegom, podsjetilo me je na tu odličnu i ukusnu namirnicu, na koju sam potpuno zaboravio zadnjih godina života. Te sam si jednog dana nabavio prvo za probu jedan manji paketić, a kasnije i veće pakiranje. I polako se je naučio pripremati.

Gris sam pripremao u omjeru od nekih četiri decilitra mlijeka i 7 čajnih žličica tog grisa. Te to sve kuham na laganoj vatri nekoliko minuta, dok se ne zgusne. Naravno, gris dodam u već ugrijano mlijeko. I nakon tog kuhanja ispadne mi dovoljno gusto za neki lagani obrok. I tome sam dodao nakon kuhanja tri žličice šećera. Zapravo ga posipam sa tri čajne žličice šećera. I pustim sve to da se ohladi. I tada si to pojedem za neki obrok. Koji me zna zasititi. Ova količina je dovoljna za jednu osobu. Barem je meni dovoljna. I moram priznati da zna biti zasitan obrok. Za neku veću količinu trebalo bi povećati dozu mlijeka i grisa. Ili se držati uputstva pripremanja na pakiranju.

Prema jednom izvoru sa mreže svih mreža, gris se dobiva od mljevenja pšenice iz srednjeg djela njegova zrna. Ima blago žutu boju, ujednačenu granulaciju i veliku moć upijanja. Pšenični griz se može upotrijebiti kao osnovni obrok ili kao dodatak drugim slanim i slatkim jelima. Pšenični griz je bogat vitaminima B kompleksa,sadrži tiamin i folnu kiselinu. Nema masti i kolesterola a sadrži vlakna, ne opterećuje stomak i lako se vari.

Izraz griz dolazi od njemačkog naziva za grubo mljevene žitarice, ponajprije pšenicu. Postoji točno određena veličina granulata koju su njemački mlinari nazvali griess. Krupica se dobiva istim postupkom mljevenja kao i brašno, no granulat je nešto veći (0,3 do 1 milimetra). I tu je odgovor na prvu čestu nejasnoću što je griz, a što krupica. Postoji nekoliko vrsta grisa, no svima nam je najpoznatiji onaj od pšenične krupice. No popis griseva na našim policama znatno se povećao tijekom godina. Pirov, rižin, heljdin, kukuruzni.

Ovu namirnicu vole mladi i stari. Te se može pripremati u bilo koje doba dana. A i dodavati mu se može čokolada i mrvice od čokolade, šećer i slično. Sve zavisi od ukusa. Lagana je hrana i zbog toga ga volim jesti, posebno za večeru ili neki međuobrok. Ispočetka se nisam mogao nasititi ga, ali kako sam ga se s vremenom zasitio pojedem si ga povremeno, uglavnom za večernji obrok. Na mreži svih mreža postoje razni recepti od grisa, koje ja još nisam isprobao, ali ako poželite, slobodno isprobajte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #02

Danas smo proslavili Božić. Rođenje Isusa Krista, koji je došao na ovaj svijet da nam grijehe otkupi i izvede iz ropstva grijeha. Rodio se u maloj štalici, jer nigdje nije bilo mjesta za njega. Došao je među svoje, a oni ga ne prihvatiše. I još dan danas ga ne prihvaćaju. I odbijaju njegovo rođenje i postojanje. Kao i njegovu žrtvu koju je podnio na križu za otkupljenje grijeha naših. Kao da je njegovo rođenje bilo uzaludno. Ali ipak nije, jer otkupio je grijehe naše. A prije toga nas svojim naukom približio svom Nebeskom ocu. Hvala mu na tome.

Svaki kraj ima svoje običaje povodom rođenja Isusa Krista ili Božića. O tome ne bih pisao, jer ionako već znate dosta o tome. Svake godine iznova očekujemo njegovo rođenje, ali kao da nikako da to prihvatimo. Da se Božić dogodi u našim glavama i srcu. I da i kroz godinu se osjeti da je Božić donio promjenu u nama. A ne samu u tom blještavilu koja nas okružuje. Svake godine jedno te isto. Komercijalizam je preuzeo smisao života i Božića. I iz toga se ne znamo i ne možemo izvući. Ili ne želimo.

Svake godine pokušavam shvatiti smisao rođenja Isusa Krista. A to je da je došao na ovaj svijet da otkupi grijehe naše na križu. Već je odmalena, od rođenja prolazio kroz svoj križni put. Da proživi svoj život kao mi, da bi na kraju umro sa našim grijesima na križu. A mi ga nismo prihvatili i još uvijek ga ne prihvaćamo kao spasitelja našeg. Već ga odbacujemo svojim grijehom. Kao da je uzaludna bila njegova žrtva na križu i rođenje i život. Koji je onda smisao slavljenja Božića, ako se taj isti Božić ne dogodi u našim životima. Ako nakon blagdana nastavljamo po starom. Stoga se moramo trgnuti i početi sa ovim blagdanom živjeti svoje živote u duhu Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #06

Počeli su konačno Božićni blagdani. Meni jedni od najtežih dana u godini. Dani kada bi morao biti uz svoje najmilije, ja ih moram provoditi u samoći. Jer nemam svoju obitelj, a k svojoj sestri i njezinoj obitelji na žalost ne mogu da idem. Ove godine je u pitanju zdravstveno stanje u pitanju. Pošto se još uvijek borim sa posljedicama srčanog i moždanog infarkta, još se ne osjećam dovoljno spreman za odlazak na put. Jer do sestre treba priječi 115 kilometara autobusom. A i same autobusne linije nisu baš odlične pa sam i zbog toga odustao od tog puta. A svoju obitelj još nisam uspio da osnujem, pa ću i ove blagdane provesti pomalo u samoći. Ali ne žalim se, jer nakon što sam proživio neke užasne trenutke zadnjih dvije godine, dobro će mi malo doći samoće i odmora od okolina i javnog svijeta. Da se malo odmorim od svega.

Da, dobro će mi doći malo mira. Te sam se odlučio i odvažio da ova dva dana se zatvorim u stan i tako pokušam barem malo se odmoriti. I pokušati se posvetiti čitanju i proučavanju nekih tekstova vezanih uz vjeru. Jer osjećam da mi je to potrebno. Da pokušam obogatiti svoju dušu nečim novim u duhovnom smislu. Jer osjećam da u tome ima smisla. Kao da bi se u tome pronašao. Jer dosta sam se otuđio od vjere zadnjih godina. I morao bih se vratiti vjeri, koja mi pruža neki mir, koji ne mogu pronaći u javnosti. A da se prema svemu moram drugačije postaviti. Mirnije, ljubaznije, pristojnije. Da ne budem toliko grub prema svemu. Nešto mi govori da bih sa time više postigao u životu. I doreći se grijeha i ne raditi gluposti. Pokušati se držati podalje od problema.

Osjećam i znam da bi se morao i kloniti nekih ljudi, koji donose probleme. Jer sam se već previše opekao o takve ljude. Koji su me doveli u razne neprilike. I iz kojih sam se teško izvlačio. I koje me još progone. Mada je od njih prošlo dosta vremena. Ali ipak me još previše progone. I ne znam kako ih se riješiti i zaboraviti na te neprilike. Najteže mi je ostati miran i oprostiti tim ljudima to što su mi te neprilike napravili i uvalili. Jer znam da se nije dobro osvećivati. A i time bih upao u još veće probleme i neprilike. Koji mi ne trebaju. Već osvetu prepustiti Bogu, koji će se najbolje znati osvetiti za te neprilike. Nadam se da ću uspjeti u tome da prepustim Bogu osvetu, a ja izvući lekciju iz tih neprilika.

U ovim tekstovima koje sam nazvao „Uvodnik” pokušati ću pisati i neka svoja svjedočanstva. Svjedočanstva koja bih želi podijeliti sa vama koji će te čitati ove moje tekstove. Želim podijeliti sa vama neke stvari koje sam doživio ili prolazim. Jer osjećam da moram sa nekim podijeliti nešto što me muči. Ili sam doživio ili osjetio. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će vam se svidjeti. A i nije baš dobro neke stvari držati u sebi i za sebe. Dobro je podijeliti sa nekim ono što te muči ili osjećaš.

Kroz ove blagdane prolazim i pomalo kroz jednu neizvjesnost. Naime, prije nekih tjedan dana sam bio na biopsiji prostate. Naime, kako su neke vrijednosti dosta visoke, doktor urolog mi je predložio da napravimo i biopsiju. Da se vidi na čemu smo i što i kako dalje. I moram priznati da me sve to brine, pogotovo da nije u pitanju rak prostate. Nakon svih tih bolesti koje sam zadnjih godina prošao, ne treba mi nova bolest i problem. Tako da jedva čekam da vidim što će nalaz pokazati. Sa nadom da ipak ne će biti rak. Također sam bio i kod nekog kardiologa nekoliko dana kasnije. I tamo nisam prošao puno bolje. Naime, neki nalazi srca pokazuju da još neke žile su sumnjive. I trebalo bi ih dovesti u neki red. Te mi je doktor kardiolog preporučio da napravim ponovo te neke pretrage. I da bi onda za nekih tri mjeseca išao opet na neki zahvat ili operaciju srca. Da se te žile pogledaju u pokušaju dovesti u neki red. Čega me je stvarno strah zbog mogućih komplikacija. Ali nadam se da će sve to proći nekako dobro. I da će biti sve u redu.

S obzirom što sam zadnjih dana prošao, a i mjeseci i godina, nekako se mirno osjećam. A i smireno. Ne znam da li je to učinila moja vjera u Boga, kojoj sam se vratio. Ili sam jednostavno počeo se ne brinuti o svemu i svačemu. Ali što god da je u pitanju, drago mi je da sam smiren. Jer samo sekiranje mi ne bi donijelo puno dobroga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa špinatom i šparogama

Ne znam što bih mislio o već gotovoj pripremljenoj hrani za pauze i slične prigode koja se može nabaviti u nekim trgovačkim centrima. Pišem u nekim trgovačkim centrima, jer ne idem baš u sve centre kupovati. Već sam ograničeni na jedno dva centra u kojima si nabavljam namirnice za kući. Pa ne znam kakvo je stanje po pitanju već gotovoj pripremljenoj hrani za obroke u ostalim trgovačkim centrima. Ne ću ih imenovati, jer nisu platili mi propagandnu poruku. A i ne želim o njima pisati, već o hrani.

Ponekad si znam u nekim trgovačkim lancima kupiti već pripremljeni obrok koji su skuhali ili kako već pripremili tu hranu. Tek toliko si kupim koliko mislim pojesti si kao ručak kod kuće. Mada ne znam koliko je to pametno raditi. Ali nastojim da ne kupujem puno i što rjeđe. Posebno nakon srčanog infarkta. Već si sam pripremati jelo za ručak i ostale obroke od kupljenih namirnica, bilo na tržnici bilo u nekoj trgovini. I pritom paziti da budu od provjerenog proizvođača. Jer tako se barem nadam da je proizvod sigurniji nego li kod nepoznatih proizvođača. Mada i ti poznati proizvođači nisu sto posto sigurni.

Kako sam u potrazi za nekim novim jelima, danas sam naišao na jedno jelo koje se zove „rižoto sa špinatom i šparogama”. A i kako nemam baš prilike da jedem šparoge, odvažih se i kupio si već pripremljenog tog rižota. Da ga probam, posebno šparoge. Jer nikako se ne mogu sjetiti da li sam ih kada jeo i kada sami ih jeo uopće zadnji puta. I moram priznati da sam ostao dosta iznenađen tim jelom. Ne pretjerano pozitivno, ali prosječno iznenađeni. Jedino što mi se je svidjelo kod tog jela jest što nije bilo suho, već dosta mokro, baš po mom ukusu. Jer ne volim jesti suhu rižu. A riža i špinat su tom jelu dali neki solidan okus, dok šparoga mi je nekako bila previše vodenasta.

Ne bih baš dao ni prosječnu ocjenu jelu, ali svidjela mi se je kombinacija okusa riže i špinata. Možda bih malo pojačao količinu špinata u riži. Dok sa šprogama bih malo bolje pripazio. Da ne budu toliko vodenaste. I drugi okus kod šparoga nisam osjetio. Kako baš nemam iskustva sa šparogama, ovo je samo moj prvi skromni dojam. Da sam ih jeo u nekim drugim jelima i više, možda bih ih mogao bolje ocijeniti. Ali pošto je ovo bio moj prvi susret sa šparogama moj prvi dojam je ispao ovakav kakav je ispao. Ne baš sa oduševljenjem. Ali to ne znači da mi se u nekom drugom jelu ne bi svidjele te šparoge. Što ću još vidjeti sa vremenom, kada probam i ostala jela sa šparogama.

Priznajem nemam baš puno iskustva u davanju ocjena nekim jelima. I morati ću si dati još truda da naučim bolje ocjenjivati jela. A i da malo proučim kako drugi ocjenjuju jela, pa pokušati kroz njihovo iskustvo nešto i ja naučiti i primijeniti u svojem slučaju. Ali što god da je na kraju ispalo, ipak ne ću odustati od daljnjih ocjenjivanja jela. I volio bih se bolje okušati po ovom pitanju.

A niti ne ću odustati od šparoga. I dalje ću tražiti načina da ih nekako više konzumiram. Bilo da ih sam pripremam, bilo da ih konzumiram u nekom drugom već pripremljenom jelu. Jer dosta sam čitao i slušao o šparogama. I volio bih ih više uvrstiti u svoju prehranu. Ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog zdravlja. Samo ako mi još i financije dopuste da si ih nabavim, bilo bi još ljepše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 4#

Kako sam pisao u prošlom tekstu ovaj prošli vikend sam si ipak uspio nabaviti neke šampinjone. I pripremiti si ih sa jajima. I to jelo mi je baš prijalo, jer gljive si već neko duže vrijeme nisam pripremio. Na žalost, za sada gljive samo znam pripremiti sa jajima. I to samo šampinjone. Jer još nisam se pripremati na neki drugi način. Ali razmišljam da pokušam da si pokušam pripremiti gljive i sa drugim prilozima i u drugim jelima.

Gljive su jedne od mojih omiljenih namirnica. Posebno šampinjoni i vrganji. Ali nemam baš puno prilika da si gljive pripremam, ponajviše zbog cijene. Gljive su mi je odlična namirnica za jesti. I prije sam je znao dosta imati na meniju. Ali zadnjih godina nekako nisam baš imao prilike da ih konzumiram. Ali morat ću ih uvesti ponovo u svoj jelovnik. Ponajviše zbog zdravlja. Jer zbog nekih zdravstvenih problema moram da promijenim prehranu. Te ću morati da još malo istražim o njihovoj hranjivosti i svemu ostalome. A i kako ih pripremati.

Prošli vikend sam si usput skuhao ponovo nešto graha na varivo. I u kojeg sam si dodao i leću, slanutak i ječmenu kašu. Ječmenu kašu koju zadnjih mjeseci nekako obožavam jesti. Bilo za ručak, bilo za neki drugi obrok. Naravno to varivo sam začinio sa malo soli, vegete i goveđe kocke. Goveđu kocku dodajem radi toga da poboljšam malo tek tom varivu. Te sam to varivo konzumirao najviše tijekom tjedna. I uz to sam si pojeo malo nekog tvrdog sira ili slično.

Na žalost, zadnjih tjedana tijekom radnih dana nemam baš puno vremena da si kuham i pripremim neko jelo. Pa sam prisiljeni na taj način prehrane. Što jednim dijelom nije baš dobro i pametno. Jer monotona prehrana može utjecati na probavu. Sa kojom sam imao početkom tjedna. Ali ipak mi se sve polako vraća u neku normalu. Možda je problemu sa probavim bio zbog graha. Jer nešto sam načuo da grah zna izazvati takvo što. A opet sam pročitao negdje da grah može dosta pomoći kod dijeta i u smanjenju kilograma.

Monotona prehrana nije baš najbolja. A ja sam baš u tu zamku upao. Što nije dobro. A i pametno. I to nije pametno. Tako da se moram potruditi da to ispravim. Dok sam bio na bolovanju, a i na godišnjem, uspio sam nekako da imam na meniju razna jela. Ali od kada sam ponovo počeo da radim, na žalost nisam u mogućnosti da malo više vrsta jela si pripremam. A gotova jela kupljena, već pripremljena, u nekom trgovačkom centru nije baš pametno stalno kupovati i konzumirati. Jer tko zna kako je pripremljeno. Dobro, ponekad je dobro pribjeći tome, ako si prezauzet. Ali nije stalno rješenje. Sve je stvar organizacije života tijekom dana.

Tako da mi slijedi još dosta muke oko sve te organizacije života. Ali ako budem uporan, nadam se da ću nekako uspjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #04

Već mjesec i pol dana živim kod kuće. Naime, do kraja mjeseca Listopada sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju. Nakon što sam prošle godine imao srčani infarkt, te nakon nekog zahvata na srcu doživio sam i moždani infarkt. Te sam nakon dva mjeseca bolničkog liječenja bio prisiljen da prihvatim neki oblik rehabilitacije u toj nekoj ustanovi. U kojoj sam bio do mjeseca Listopada ove godine. Kada sam opet bio prisiljen da odem, jer stanje u toj ustanovi nije bilo baš sjajno. I gdje sam doživljavao neko uznemiravanje, kako od djelatnika te ustanove, tako i od nekih korisnika. A da ne pišem o korupciji, mitu, alkoholizmu, prostituciji i sličnim stvarima. O čemu sada ne bih, jer bi me uzrujalo i uznemirilo. A to mi više ne treba. Jer sam ovdje kod kuće za sada našao neki mir, koji mi je silno trebao i nedostajao.

I tako pomalo uživam u miru svoga doma. I nastojim živjeti što je mirnije moguće. Ali ipak nije baš sve prošlo u potpunosti u miru. Jer kada sam izašao iz te ustanove, morao sam prvo srediti financije. Što sam dijelom uspio, a dijelom se još rješava. A kad će biti riješeno ovo drugo, još ne znam. Jer doktor zavlači sa ispunjavanjem nekih formulara. I ne znam kako da ga natjeram, prisilim da to konačno napravi. Jer to mi je od životne važnosti. A radi se o pokretanju zahtjeva za invalidsku mirovinu. A što se tiče Zavoda za socijalnu skrb, tu je zahtjev predan. I neki nalazi od doktora su predani na vještačenje. Te se sada čeka njihov nalaz, da se dalje može postupak odvijati. Tako da sam jadan, jer moram čekati da se sve to riješi, a ne znam kako dugo ču još morati čekati.

Druga stvar je što sam morao se suočiti sa ovrhama. Koje su se nakupile, te sam ih se uspio riješiti. I sada samo si moram dati truda da redovito plaćam račune. I da ponovo ne upadnem u zamku ovrha. Te sam usput se počeo hrvati i sa majstorima i serviserima. Jer trebalo je promijeniti kupaonski bojler. To sam uspio riješiti. Ali i dalje ima problema. Treba i WC školjku promijeniti. I našao nekog majstora, ali on je samo došao i pogledao problem. Ali ništa nije uradio, jer je rekao da ne može prije iduće godine. Tako da moram tražiti novog majstora, ako ovaj ipak ne dođe. A i morao bih dati ofarbati neke prostorije, te promijeniti prozore u stanu. Ali to ne znam kako da ostvarim. Jer novaca je sve manje, a prihode još nisam ostvario. Tako da je sve pomalo na čekanju.

I dok sam se hrvao sa svime time, usput sam malo pomalo pokušao raditi reda u svom domu. I moram priznati sa sam pri tome vidio da se je puno toga nakupilo u stanu. I morao sam se nekih stvari riješiti. Dosta se je papira i plastike i stakla nakupilo. I to sam polako odnio u smeće. Usput pazeći da ostane u mom domu samo ono što je potrebno. Ali tome nije kraj, jer ima još stvari kojih bi se morao nekako riješiti. Ali ima vremena i za to. Jer vremena ima, kako ne moram na posao, imam vremena. Te ću usput morati još potražiti neku pomoć. Jer sam ne ću moći.

U mom gradu postoji neko reciklažno dvorište, koje je dosta daleko. A stvari su dosta teške. I ja ih sam ne mogu odnijeti. Te ću morati potražiti neku pomoć, koju ne znam gdje je pronaći. Ali se nadam da ću je uspjeti pronaći. I ako se polako i tih stvari riješiti. Ali o tom potom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑