Kategorija: ostalo

Carska mješavina

Moje učenje kuhanja variva ide polako dalje. Nekako sam zadnjih godina se prebacio na prehranu varivima. Dok meso jedva da konzumiram. Ali ga nisam izbacio iz prehrane. Jednom prilikom sam si priuštio pomalo čudnu kombinaciju, ječmenu kašu i ribice iz konzerve sa nekim povrćem koju zovu carska mješavina. Naime, već mjesecima, a možda i duže, nastojim bazirati svoj jelovnik na bazi povrća. A i dosta na proizvodnima od mlijeka.

I dalje se polako i pomalo učim nekim novim pripremama jela od variva koja si polako jedem za ručak. I ponekad uz to varivo si pojedem neki sir, sa dosta kruha. Što baš i nije neka normala ili kako bih već nazvao sve to. Jer samo varivo je nekako preslabo jelo. Pa si ubrzo nakon toga ponovo gladan. A opet variva od povrća su dosta zdrava. Povrće je dobro za zdravlje, zbog bogatstva vitaminima, mineralima i čime sve ne. Pa je povrće zbog toga dobro jesti. Nekako sam mišljenja da je bolje te vitamine, minerale i ostalih dobrih sličnih tvari bolje tako unositi u organizam, nego li nekim tabletama i čime li već.

Tih dana sam si uspio nabaviti carsku mješavinu. U koju je umiješana brokula, mrkva i karfiola. Odlučio sam se na tu mješavinu iz razloga što brokulu i karfiolu već dugo nisam imao za obrok. Mada je ta mješavina dosta skupa, ali vrijedna je svake lipe. Te sam si to pripremio kao varivo sa nešto graha, slanutka i ječmene kaše. Možda tu kašu i previše konzumiram, ali nekako se je ne mogu zasititi.

Za ovo varivo sam si nabavio pakiranje od 450 grama smrznute carske mješavine, te manju konzervu graha i slanutka. Dok sam ječmenu kašu imao kod kuće. I to sve sam ubacio u lonac, dodavši tri jušne žlice ječma, pored malo prije navedene količine povrća. I dodao sam goveđu kocku, te dvije čajne žlice vegete, te nešto soli i papra. I pustio sam da se to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od brašna i malo mljevene crvene paprike. I nakon što sam dodao tu zapršku u varivo, pustio sam još jedno 5 do 10 minuta da se lagano kuha. I varivo je bilo spremno za konzumiranje. Nešto sam si polako pojeo za ručak kada sam se vratio sa posla, a nešto spremio u duboko smrzavanje. Da mi stoji za dane kada si ne ću drugo uspjeti pripremiti. A vi si možete količinu prilagoditi svojim potrebama.

Dok sam se kasnije odlučio pripremiti ječmenu kašu sa ribicama sa povrćem iz konzerve. I za salatu jedan paradajz. Ječmenu kašu sam kuhao poput riže, dodavši samo nešto malo vegete, papra i mljevene crvene paprike. I kada je sva voda isparila iz lonca u kojem sam kuhao, bilo je spremno za objed. A količinu ječma koju sam iskoristio bila je tri jušne žlice. Te si uz taj ječam pojeo sa onim ribicama i jednim paradajzom. I bio je zasitan ručak. Koji me je dugo držao sitim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #03

U ovim tekstovima pod imenom „Vjera” mislim sam pisati tekstove vezane uz vjeru. Ali kao i obično, zapeo sam u inspiraciji oko pisanja ovakvih tekstova. I već nekoliko dana pokušavam da smislim kako dalje da pišem o vjeri, koju nam je Nebeski Otac podario. Ali inspiracija mi baš ne dolazi. Pa se mučim sa početkom pisanja i ovog teksta o vjeri. Znam samo da bih želio kroz ove tekstove podijelim sa vama neke misli iz vjere. Da na poticao neke rečenice iz Svetog pisma ili misli pokušam napisati neke svoj misli koje su mi se javile. Ali valjda mi još nije dano od Nebeskog Oca da počnem pisati jedne ovakve tekstove. Ali ne prestajem se nadati da mi Nebeski Otac ne će dati moć da napišem neki tekst. A i da počnem pisati vjerske tekstove. Jer zadnjih mjeseci sam osjetio da me Nebeski Otac zove u vjeri, da se više okrenem vjeri i poštujem je i prakticiram.

Molitva ima moć. U što se pomalo sve više uvjeravam. Jer kako rastem u svojoj vjeri, nekako sve više osjećam da su se neke molitve ili dijelovi molitve uslišale. Tako sam se i molio da mi Nebeski Otac pomogne da pronađem inspiraciju za pisanje i ovog teksta. A i još nekih tekstova za ovaj blog. I koliko vidim uslišao je moju molitvu za pomoć u pisanju ovog teksta. Te mi podario inspiraciju da pokušam pisati ovaj tekst. Ako vam Nebeski Otac nije nešto uslišao u molitvi, to ne znači da je nije čuo. Već je to možda i znak da još nije došlo vrijeme da se ostvari taj dio molitve. I da Nebeski Otac radi na tome. I zbog toga ne treba očajavati. Već biti strpljiv i doći če dan kada će se molitva uslišiti. Ne treba gubiti nadu, jer nada nam uvijek pomaže da budemo uporni i strpljivi. Da ne gubimo vjeru u Nebeskog Oca.

Uskoro nam završava ovo Božićno vrijeme. U kojem smo proslavili rođenje Isusa Krista u djetetu. Koji je došao u djetetu, kao i mi, da bi i tako ukazao koliko nas voli. Da želi biti poput nas, da ispuni i kroz ovo porođenje svoj dolazak i smisao dolaska. Jer tako je odredio Nebeski Otac, da od rođenja pati kao i mi mali ljudi. I da kroz rođenje započne životni put našeg spasenja. Jer Nebeski Otac je želio da i samim rođenjem njegov sin, Isus Krist, proživi ono što i mi malo građani proživljavamo rođenjem.

I tako polako se vraćamo u vrijeme kroz godinu. Ali to ne znači da moramo zaboraviti Božić i božićno vrijeme. Već naprotiv nastaviti živjeti to vrijeme i kroz ostali dio godine. Božić bi nam se morao događati svaki dan u godini. Stoga vam želim na kraju ovog teksta da sretno proživite ovu godinu. Sa obilje blagoslova, ljubavi i sreće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grašak sa mrkvom i krumpirom

Jednom prilikom prije nekoliko godina sam si napravio neko novo varivo. To je bio neki moj novi eksperiment u varivima. Jer još uvijek se učim kuhati ta variva. I zadnjih godina sam se prebacio u prehrani na variva od povrća. Naravno, nisam izbacio iz prehrane meso, niti sam prešao u vegetarijance. Već zbog zdravlja i zdravstvenih razloga odlučio sam da si prehranu što više baziram na povrću, varivima i sličnim jelima.

I dalje sam na varivima, mada i dalje konzumiram meso. Ponajviše ribu i piletinu koju si skuham ili spečem na tavi. A ribe konzumiran najviše ih konzerve, jer još uvijek nisam našao načina da si pripremim ribu na drugačiji način, osim pečenja u tavi na ulju onu već paniranu pripremljenu ribu. Zapravo, niti sam tražio neke recepte kako da ribu drugačije pripremim.

I tako sam se jednom prilikom odvažio na pripremu novog variva. U trgovini sam si kupio smrznutu mješavinu graška i mrkve od nekih 450 grama. Te sam tu mješavinu skuhao sa dva manja mlada krumpira i tri jušne žlice ječmene kaše. Te sam u to varivo dodao goveđu kocku, dvije manje žlice vegete, malo soli i papra. Kada se je varivo skuhalo, nakon otprilike pola sata do 40 minuta, i povrće malo omekšalo, dodao sam zapršku u varivo sa nešto mljevene paprike koju sam isto prepržio sa brašnom. I pustio još jedno desetak ili više minuta da se za zaprška prokuha sa povrćem. A zapršku sam napravio od malo veće tri jušne žlice brašna i jednu čajnu žličicu mljevene crvene paprike.

I moram priznati da mi je ovaj puta varivo ispalo puno bolje. Sam grašak, mrkva, krumpir i ječam daju svoj okus na svoj način. A ispalo mi je bolje od prijašnjih variva i zbog toga što sam dodao i malo soli. Soli, koju u prijašnjim varivima nisam baš dodavao. Jer nastojim sol jesti što manje, zbog toga što previše soli može da izazove povišeni tlak. A ja već imam problema sa tlakom i srcem. Pa zbog toga izbjegavam da konzumiram soli. Mada je i dalje u mojem jelovniku.

Od kojeg proizvođača će te kupiti tu smrznutu mješavinu graška i mrkve sami odlučiti prema svojim mogućnostima i željama. Naravno možete kupiti i pojedinačno to povrće koje nije smrznuto, pa tako pripremiti sa krumpirom i ječmom to varivo. A količinu svega možete prilagoditi svojim potrebama i željama. A i začine koristiti po želji. Ja sam ovaj puta pripremio na ovaj način ovo varivo. A kako će biti idući puta, vidjet ču.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Paulo Coelho

Paulo Coelho je poznati brazilski pisac, rođen 24. 08. 1947. godine u Rio de Jeneirou. Ponajprije poznat po romanu „Alkemičar”, mada su mu i ostala djela jednako vrijedna i odlična. Po mojem skromnom mišljenju jedna od najboljih djela su mu: „Hodočasnik”, „Peta gora”, „Priručnik za ratnika svjetlosti”, „Veronika je odlučila umrijeti”.

Pohađao je vjersku školu Isusovaca. Već kao tinejdžer je poželio da postane pisac. Zbog interveznog ponašanja završava u umobolnici, ali nakon nekoliko godina ga puštaju. I po želji roditelja upisuje pravo. Nakon samo godinu dana napušta fakultet i počinje putovanje po Južnoj Americi i živi kao hipik. Po povratku u Brazil piše pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee i Raula Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen.

Tijekom 80. ih godina počinje pisati romane. Jedan od prvih romana koji je objavio bio je „Hodočašće”, u kojem opisuje obredni put „Put za Santijago” u Španjolskoj. Prvi roman objavio je 1982. godine pod naslovom „Arhivi iz pakla”, a objavio je i mnoga druga djela poput „Alkemičar”, „Peta gora”, Priručnik za ratnika svjetlosti”. Koja su po mojem skromnom mišljenju njegova najbolja djela.

“Alkemičar” je prodan u preko 65 miliona primjeraka i postao jedan od najprodavanijih knjiga u povijesti, preveden je na 67 jezika i upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao knjiga živog autora koja je prevedena na najveći broj jezika. I taj roman vinuo ga je u zvijezde i postao kultni roman, kojeg se mora pročitati.

Paulo Coelho je najbolji brazilski pisac kojeg sam do sada čitao. Ova djela koja sam do sada pročitao ispunjena su potragom za duhovnosti i duhovnim rastom. Kroz te romane opisuje svoju potragu za duhovnosti, njegovo istraživanje duhovnosti. I samog čitatelja potiče isto da počinje sa svojom potragom za duhovnim. Da kroz tu potragu pokuša pronaći svoje mjesto u ovom okrutnom svijetu.

Što i sam osjećam čitajući njegova djela. Kao da sa autorom prolazim kroz njegovu potragu za duhovnim. Jer čovjek bez vjere je izgubljen čovjek. Čovjek bez potrage za vjerom i duhovnim rastom jednostavno ne može da opstane i postigne nešto u svom životu.

Kako piše na jednom web portalu (planetopija.hr) : „Njegova filozofija, ideje te teme njegovih knjiga inspiriraju milijune čitatelja koji tragaju za vlastitim putem i novim načinima poimanja svijeta.” Potpuna su istina i srž njegovih djela. I to je najbolja preporuka za čitanje njegovih djela.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #08

Volim pisati. Kako na kompjuteru, tako i na papiru. Mada mi je u zadnje vrijeme najljepše pisati na tipkovnicu kompjutera. Volim tipkati po tim tipkama u sklopu svog prijenosnog računala. Predivan mi je taj osjećaj kada pritišćem te tipke tipkovnice. Ne mogu riječima opisati taj osjećaj. Tko ga nije iskusio, taj ne zna za taj osjećaj. Mada moji tekstovi nisu savršeni. Ali važno mi je da pišem i tipkam. Nekako uživam u tom tipkanu. I ako ne otipkam nekoliko rečenica na računalu tijekom dana nije mi dobar dan. Jer sam postao ovisan o tom užitku tipkanja. I kojeg se na žalost ne mogu riješiti.

Mada još uvijek nisam pronašao svoj izražaj u pisanju tekstova. Još uvijek ga tražim. Ali ne želim da me to spriječi u pokušaju pisanja. Jer predivno je pisati i pokušati pisati. I na taj način se pokušati kreativno izraziti. Lijepo je pokušati se kreativno izražavati pisanom riječi. Predivan je to osjećaj. Bilo pisanjem, bilo slikanjem, bilo fotografijom ili na bilo koji drugi način. Glavno je da se pokušaš izraziti putem kreativnosti. Onaj tko ju je izmislio (kreativnost), znao je što radi i obavio je odličan posao. Ja se trenutno pokušavam pismeno izraziti kreativno. Ali još sam početnik u tome, jer još uvijek se tražim.

Unazad nekoliko godina sam pokušao i pisati neke priče. Ali što god da sam počeo pisati, to na žalost nisam uspio i završiti. Ali to ne znači da se jednog dana ne ću pokušati vratiti tim tekstovima i pokušati ih nekako završiti. Jako bih to volio da uradim. Bilo bi lijepo da pokušam završiti te tekstove. Makar ih nikad ne objavio. Pišući ove retke ponovo sam osjetio želju da im se vratim i pokušam ih nekako završiti. Jer osjećam da bi se tu mogao naći. I pokušati nešto.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. Ne znam zašto, ali nekako mi ne ide pisanje dugačkih tekstova. Jer nekako uspijevam da sve napišem u ovim kraćim tekstovima. I u njima se izraziti sve što mislim. Tako da ponekad se moram potruditi da i ove kraće tekstove napišem. Koliko uspijevam u svemu tome sami procijenite. A i nisam baš ljubitelj pisanja dugačkih tekstove. Dugačko i na široko. Jer ne vidim smisla u njima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 6#

Kako sam prije nekoliko godina otkrio tu zobenu kašu, sve više sam razmišljao da pokušam uvesti i ja neki eksperiment. Da ujutro je pokušam jesti za doručak. Da vidim njezin učinak na sitost. A i opće stanje organizma. A i razmišljao i o pahuljicama isto. Nekako ne vidim neku razliku u svemu tome. Koja je razlika između kaše i pahuljica, jer nekako mi sve isto izgleda. Ali kako sam napisao u prošlom postu o pahuljicama morao bih malo istražiti o njima.

Da, ozbiljno sam razmišljao da ujutro doručak počnem si jesti zobenu kašu ili slično. Sa željom da vidim koliko će mi pomoći u jutarnjim aktivnostima. A i tijekom dana. A i oko zdravlja općenito. Jer prema onom što sam do sada pročitao u nekoliko članaka o zobenim pahuljicama, piše da su odličan izbor za početak dana. Daje dodatnu energiju za obavljanje aktivnosti tijekom jutra, te poboljšavaju probavu i zdravlje. Naravno i tu treba biti pažljiv, jer koliko mogu da pomognu u zdravlju, tako i odmoći. Ali kako god da se uzme dobro ih je imati u jelovniku, posebno za doručak.

Stoga ću jedenom da pokušam da krenem u tu avanturu. Da vidim na sebi kako će mi pomoći. Ponajviše radi zdravlja, pa onda zbog toga što više ne znam što bih si pojeo za doručak. Već sam pisao kako mi je zdravlje narušeno. I moram da bolje pripazim na zdravlje. Znam da je već kasno, da počnem paziti na zdravlje. Ali ipak, bolje ikad nego nikad. Tek kada doživite neku bolest, shvatite da je zdravlje krhko.

Koliko sam shvatio iz tih članaka, kaše su bogate vlaknima, proteinima, mineralima i vitaminima. Pomažu u reguliranju težine i probave. A i pomažu u sprečavanju nekih bolesti. Te u kombinaciji sa još nekim začinima, voćem i sličnim namirnicama mogu pomoći oko reguliranja kolesterola, šećera i sličnog. Te su zbog toga odličan izbor za doručak. A vjerujem i za neki među obrok. Te vam pomoći oko sprečavanja nekih bolesti. Ako ne spriječiti, barem se nadam oko ublaživanja nekih bolesti.

Ovo pišem kao neki amater, kako sam ja shvatio iz tih članaka. Ako sam krivo shvatio, onda sam i sebe doveo u nepriliku, ne samo vas. Slobodno možete provjeriti kod nekoga. Svakako preporučujem da se konzultirate i kod drugih. Što ću i ja morati, jer dobro je provjeriti mnoge stvari u više izvora. A kako će meni biti, pokušati ću pisati kroz iduće tekstove.

Na kraju se više ne sjećam da li sam pokušao taj eksperiment sa zobenom kašom. Ali ponovo razmišljam da ju počnem uvesti u svoju prehranu. Jer prehrana mi mora biti raznolika. Jer postala je pomalo monotona.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Zobena kaša

Jednom prilikom sam naišao na jednom web portalu na neki članak o zobenoj kaši ili nečem sličnom. Kojem se više ne sjećam ime i ne mogu ga pronaći, ali ostao mi je u sjećanju. I kojeg pomalo čitam ponovo za vrijeme početka pisanja ovog teksta. Kao neku inspiraciju za početak pisanja ovog teksta. Kao pomoć oko pisanja ovog teksta.

Sjećam se tog članka, jer me je ostavio u dosta ugodnom iznenađenju. I motivaciji da razmislim o toj namirnici, zobenoj kaši. Da si ih potražim na policama u trgovini i da ih malo istražim. Da potražim informacije o njima, da razmislim o tome da ih uvrstim u svoju prehranu. O tim zobenoj kaši sam čuo još prije mnogo godina. Slušao o njima i čitao o njima dugo. Možda od neke svoje mladosti. Ali tek sada u nekoj zrelijoj dobi sam poče sve više o njima da saznajem kroz razne članke i inih stvari.

U tom članku jedna je novinarka pisala o nekom svom iskustvu i susretu sa zobenoj kaši. Te o konzumiranju te kaše kroz jedno vrijeme i što je sve doživjela za to vrijeme. Kako ih je pripremala i ine stvari. Te na kraju rezultat tog konzumiranja. Mada mi je članak bio poput nekog promo članka, ostavio me je zamišljenim, da pokušam i sa tom namjernicom u svom životu. I pokušam je uvrstiti u svoj jelovnik.

I tako nakon ovih nekoliko dana i proučavanja jedne police u jednoj od trgovina u kojoj si obično nabavljam namirnice za obroke, konačno sam si za probu nabavio jedno manje pakiranje jedne zobene kaše. Iz čiste znatiželje, da vidim što je to. To pakiranje je bilo za jedan obrok, sa okusom šumskog voća. I pripremio sam si ih za ručak. Znam, znam neobično da za ručak jedem zobenu kašu. Ali u ovo današnje vrijeme nisam imao volje da si pripremi nešto drugo. A grah varivo, kojeg sam si neki dan skuhao, nije mi se baš htjelo pojesti za ručak.

Te sam si pripremio taj paketić zobene kaše za ručak. A pripremio sam ih prema uputstvu u kojem je pisalo da se smjesa ubaci u neku zdjelicu, te prelije sa kipućom vodom. I promiješa. Te se ostavi da stoji nekoliko minuta. I tako sam pripremio i ostavio sam da odstoji dok se nije ohladilo dovoljno da se pojede. I moram priznati da sam ostao ugodno iznenađeni okusom te kaše. Jer sam očekivao da će biti bez nekog posebnog okusa, ali ispalo je puno bolje. Puno boljeg okusa. Poput prave zobene kaše, sa mlijekom i šumskim voćem.

Zobenu kašu nisam naviknuti da konzumiram, da je imam za obrok. Pa nekako nisam naviknuti na nju. Ali nakon ovog iskustva ostao sam i postao zaljubljenik u zobenu kašu. Te ću si ju i dalje nabavljati. Jer stvarno su mi bile toliko ukusne, da mi je bilo žao što si nisam kupio još jedan paketić te kaše. I pripremio si ih za večeru ili doručak ujutro. Jer, pored što su mi bile ukusne, držale su me i site dosta dugo. Pa nisam dugo nakon toga osjetio glad.

I kako izgleda, idućih dana ću tjedana si pokušati dalje kupovati tu zobenu kašu, da se je pokušam zasititi. I da se malo odmorim od ostale hrane, od koje sam se dosta umorio i zasitio se je. A i dobro će mi doći ova promjena u prehrani, da malo pokušam obogatiti tu svoju prehranu, koja je zadnjih dana, tjedana, a možda i mjeseci postala nekako monotona.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #07

Polako su prošli Božićni blagdani. Nadam se da ste uživali u blagdanima i u društvu svojih obitelji. Moji blagdani nisu bili baš sjajni i veseli. Proveo sam ih sam bez obitelji. Mogao sam otići sestri. Ali s jedne strane autobusne linije nisu ovih dana baš vozile redovito. Pa je bio problem u tome što ne znam kako bih otišao k sestri, a nakon toga se vratio kući. A s druge strane moj zdravstveno stanje nije baš najbolje. Pa sam radije odustao od puta i proveo dane sam u nekom svom miru. A i sama sestra sa obitelji nije mogla doći jer ni oni nisu baš najbolje. Pa smo se odlučili da ostanemo kod kuće u miru i samo se čujemo preko mobitela.

A i kako sam zadnjih godina imao neko teško razdoblje poželio sam se nekoliko dana mira od svega. Da se malo odmorim od svega u miru. Mada još uvijek prolazim kroz teško razdoblje, ipak sam dane proveo u samoći da se odmorim. Ali uspio sam nekako da preživim ove dane. Znam da nisam jedini koji ima teško razdoblje, ima još puno ljudi koji prolaze isto kroz neko svoje teško razdoblje. I da nisam sam u tome. Ali što je tu je, i ovo smo morali nekako preživjeti. I nadam se da smo izašli jači u tome. Život nije lagan, i takvog ga moramo nekako prihvatiti. Ma koliko težak bio ili lagan.

Sretan sam što sam živ i pokretan, jer mogao sam proći puno teže i gore. I na tome moram biti zahvalan Gospodinu, koji mi je puno pomogao, mada ja nisam bio savršen. Ali me je podučio da ne očajavam i budem zahvalan što sam tu gdje i jesam. I da moram prihvatiti ovo stanje kakvo god da je. Da, još uvijek prolazim kroz teško razdoblje. Jer prošli tjedan sam saznao da mi idući dani, tjedni i mjeseci donose teške odluke po pitanju zdravlja. Čekam nalaze biopsije prostate, za koje se nadam da ne će pokazati da imam rak. Ali što god da bude, ipak se nešto događa. I zbog toga sam morao na biopsiju, da vidim što nije u redu. Druga je stvar u tome da i dalje imam problema sa srcem. Dvije žile su i dalje problem. I morao bih ići na neke pretrage i kada ih obavim na dogovor kod kardiologa da se zakaže termin za zahvat na srcu da se to riješi. Naravno, i tu sam u strahu kako će sve to proći. Tako da su mi ovi blagdani prošli pomalo zabrinuto. Jer ovo nisu lake odluke i koje će teško biti donijeti. Ali se nadam da ću uz Božju pomoć ih uspjeti donijet i obaviti.

Na žalost sve te odluke moram donositi sam, bez voljene osobe. Kroz život moram prolaziti sam. Kroz sve te probleme moram prolaziti sam. Bez voljene osobe. I to mi je teško. Jer sam usamljen i teško je živjeti sam. Ne kažem da je bračni život lakši, i taj život ima svoje lijepe i teške trenutke. To vi koji ste u nekoj vezi znate najbolje. Ali ni samački život nije lagan. Jer kroz sve moraš prolaziti sam, bez voljene osobe. Sve sam obavljati. Stoga nemojte za vidjeti ljudima koji su sami i usamljeni. Jer i njima zna biti teško.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑