Svjedočanstvo #03

U ovih godinu i pol što sam u Crkvi Isusa Krista, dosta sam se družio i sa misionarima te crkve. I još uvijek se družim. I na tim našim susretima dosta pričamo i raspravljamo o vjeri. Te o raznim tekstovima iz Biblije, Nauka i saveza, Mormonove knjige. A i o raznim govorima koji su objavljeni i izgovoreni na Općem saboru Crkve Isusa Krista. U čemu stvarno uživam.

Naime, u Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana obično dva puta godišnje imamo Opći sabor, gdje nam vođe crkve kroz svoje govore upućuju poruke i savjete na osnovu životnih iskustva, stihova iz Mormonove knjige i Svetog pisma, a i Nauka i saveza. I nakon tih govora i Sabora mi vjernici raspravljamo o tim porukama i savjetima. Nastojimo ih protumačiti što znače, primijeniti ih u svom životu i usavršiti i unaprijediti našu vjeru. Tim svojim govorima naše vođe i starješine također nas pokušavaju osnažiti u našim životima, osnažiti našu vjeru, uputiti nas na pravi put i pružiti nam razne savjete.

Također, u Crkvi Isusa Krista imamo neke vjerske tekstove koje nazivamo „Nauk i savezi”. U tim „Naucima i savezima” nalaze se tekstovi iz povijesti crkve, te vjerske smjernice koje nam pomažu da održavamo svoju vjeru, da prema njima jačamo svoju vjeru. Koje nam pojašnjavaju neke pojmove iz vjere. A i opisuje se povijest crkve od početka. I prema tim tekstovima se nastojimo ravnati i voditi kroz naš život i vjeru.

I moram svjedočiti da je ova Crkva Isusa Krista zaista istinita. Jer do sada prema onome što sam pročitao u tim „Naucima i savezima”, te u „Mormonovoj knjizi”, a i kroz razna druga svjedočanstva i govora i rasprava sam uvidio da ima i postoji istina u toj crkvi. Da nam Bog, naš Nebeski otac, nije uzalud objavio kroz proroka Josepha Smitha Mormonovu knjigu i sve ostalo što je vezano uz ovu crkvu. Da ima istine i da je istinska crkva, koju treba poštivati. Kao i sve druge crkve i vjere. Jer kroz tu crkvu možemo dobiti samo ljubav, vjerski i duševni napredak i smjernice u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 10. dio

I dalje sam se bavio učenjem kuhanja dalje, koliko mi to financije i slobodno vrijeme dozvoljavale. Također i usput sam se učim kako se prehranjivati i što jesti u zadanim financijskim okvirima. Jer plača je bila mala i trebao si biti pravi umjetnik kako se sa njom prehraniti. Posebno u ovo doba drastičnog poskupljenja hrane koje je zavladalo zadnjih godina. A da ne pišem i o tome kako je proizvodnja hrane dosta podbacila sve ove godine zbog vremenskih prilika i neprilika.

Na žalost, kako sam radio za minimalnu plaću imao sam dosta problema kako se hraniti i prehraniti. A i baviti se sa tim svojim hobijem kuhanja. Uz onakvu nisku plaču i drastična poskupljenja trebao si biti pravi umjetnik kako se prehraniti i hraniti. Ali sam ipak i dalje pokušavao učiti kako si pripremiti neki obrok. I tražim neke ideje u svemu tome. Naravno u skladu sa financijskim mogućnostima. Nisu to bila neka vrhunska jela, već neka skromna. Ali jestiva i koja mi pomažu da budem sit.

Nekako dosta primjećujem u zadnje vrijeme da ova prehrana na bazi variva mi pomaže u održavanju tjelesne težine. Pa sam čak počeo i da gubim na težini. Što je s jedne strane dobro, jer zbog preboljenog srčanog infarkta moram smršaviti. I uspio sam dosta kila nekako izgubiti. Ali pomalo me drži strah da mi se ne pojavi onaj neki jo jo efekt. Ili kako se već to naziva. A mislim na to da mi se ne vrati težina ako počnem malo bolje da se hranim. Ali ipak, drago mi je da sam uspio da izgubim kilograme. A i što uživam dosta u tim varivima. Jer ako se istinski dobro pripreme mogu da stvarno budu odlična jela u kojim se može uživati.

Zavolio sam variva zadnjih godina. I nikako da ih se zasitim. Tako da si kroz vikend znam pripremiti neki oblik variva, u kojem onda znam uživati kroz tjedan. Samo ne znam koliko je pametno da toliko dana uzastopce jedem jedno te isto varivo. A opet i koliko je pametno da si to varivo rasporedim ma porcije i zamrznem. I da ih onda vadim kada si ga poželim pojesti.

Jednog vikenda sam si pripremio varivo od smrznute carske mješavine, u koje sam dodao nešto riže i ječmene kaše. Ječmene kaše koje se nisam mogao nikako zasititi. Pa je u većinu variva dodajem. A pripremio sam to varivo tako da sam si u nekoj trgovini nabavio smrznutu carsku mješavinu u količini od nekih 400 grama. Te sam ju skuha sa nekoliko žlica te ječmene kaše i riže. I dodao sam naravno i jednu goveđu kocku, te nešto vegete, soli i papra. Te sam napravio zapršku koju sam prepržio na ulju i dodao u nju malo crvene mljevene paprike. I tako sam dovršio to kuhanje. I moram priznati da je ispala dosta odlična kombinacija. I uživam u tom predivnom varivu, uz kojeg si znam pojesti i ponešto nekog tvrdog sira. Slobodno i vi pokušate ovu kombinaciju, koju možete prilagoditi svom ukusu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 9#

I dalje nisam imao baš vremena da se bavim kulinarstvom onoliko koliko i bih želio, a i onako kako bih želio. Obaveze prema poslu, a i neke osobne obaveze mi nisu dozvoljavale da se tome u potpunosti posvetim onoliko i koliko bih želio. Ali ipak nalazio sam toliko vremena da si pripremim nešto za ručak ili sličan obrok. I na to se svodilo. A i u zadnje vrijeme dosta bavljenje tim hobijem iziskuje sve veće financijske obaveze. Ali nadam se da će se to jednog dana sve ispraviti.

Da, na žalost, i dalje se nisam posvećivao učenju kuhanja i kulinarstvom onoliko koliko bih želio. Ipak, to mi je prvenstveno hobi i svodi se na pripremu ručka za iduće dane. A i zbog nekih financijskih problema sve se je svelo na pripravu ručka na ono osnovno. Tek toliko da imam si što pojesti za ručak idućih dana. Ali nadam se da ću uskoro i to nekako ponovo vratiti u neku normalu. Jer kuhanje je nešto predivno čime se čovjek može baviti u svoje slobodno vrijeme.

Ipak, kulinarstvo mi je tek hobi, kojim se nastojim baviti što je bolje moguće, u trenutnim okolnostima u kojim se nalazim. Kuhanje me opušta i pomaže da se malo odmorim od svega. I pomalo me ispunjava u životu. Jer ima nešto u tom kuhanju i pripremi namirnica za jelo što čovjeka može ispuniti i smiriti. Posebno ako se sa ljubavi posveti toj pripremi nekog jela. A da ne pišem koliko ukusno može biti jelo koje si sami pripremimo. Još ako uspijemo neke od tih namirnica i sami uzgojiti, okus je još ljepši i ukusniji.

Tih dana sam si uspio nabaviti neke smrznuta zelene mahune. I moram priznati da su mi te mahune nekako posebno ukusnije. Ne znam zašto, kao da u njima ima nešto posebno. Naravno pripremio sam si ih kao varivo, u koje sam osim tih mahuna (oko 400 grama) dodao tri manja krumpira, te nešto ječmene kaše i riže. Od začina sam koristio vegetu, nešto soli i papra, te mljevene crvene paprike. A i dodao sam jednu goveđu kocku. I lagano ih kuhao oko 45 minuta. Te sam pri kraju napravio zapršku u koju sam dodao tu mljevenu crvenu papriku. I sve to još pustio nekoliko minuta da se prokuha. I ispali je odličnog okusa. I do sada mi je ovakvo varivo najbolje ispalo. Baš zbog tog okusa, koje me je oduševilo.

Dok sam si za vikend pripremao samo ječmenu kašu, uz koju sam si pojeo neku konzervu ribica sa nekim povrćem i nešto cikle. I to me je isto dosta zasitilo. I bila je odlična kombinacija. Nakon dužeg vremena sam morao pojesti malo nekog mesa. Odluka je pala na te neke ribice, koje su dosta zdrave, makar su bile iz konzerve. Naravno zdrave koliko mogu biti, s obzirom koliko nam je okoliš zagađen. Ribe su odličan izbor za jelo. I ne treba ih izbjegavati.

Nekako zadnjih dana dosta jedem monotonu hranu. I to bi mi moglo stvarati neke zdravstvene probleme. Nije baš dobro imati neku monotonu prehranu. Jer nam to može stvoriti neke probleme. Naravno, to je samo moje skromno mišljenje. Jer prehrana nam mora biti raznolika, koliko god je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 8#

Zadnjih godina nisam baš imao vremena, da se bavim kulinarstvom onako i onoliko koliko bih želio. I to mi je nedostajalo. Ali nisam odustao od tog hobija. Jer to je kod mene hobi i ostat će hobi. Jer nemam za sada želje da se odvažim za profesionalnim bavljenjem tim zanimanjem. Ali ipak sam pomalo kuhao si neka jela, da imam što si pojesti za ručak.

Na žalost, zadnjih nekoliko godina nisam baš imao vremena da se bavim tim kuhanjem onoliko i onako kako bih želio da se bavim. A i pomalo nisam baš bio pri financijama da se time bavim, ali to nije tema za ovaj blog i tekst. Ali ipak sam si skuhao tek toliko neka variva, da si imam što pojesti za ručak. Jer ne bih baš želio da zapustim tu svoju animaciju u slobodno vrijeme. Kojeg baš i nisam imao zadnjih godina.

A tih dana sam si kuhao uglavnom ječmenu kašu u kombinaciji sa rižom i krumpirom. Koje sam jeo nekoliko dana. I to sam si skuhao kao neki oblik variva. Narezavši tri ili 4 manja krumpira, te isto toliko jušne žlice ječmene kaše i riže. Te sam dodao jednu goveđu kocku i začine poput vegete, soli i papra. Te u zapršku nešto mljevene paprike. I kada se je sve to dovoljno skuhalo, napravio sam uobičajenu zapršku od ulja i brašna. I moram priznati da mi je dobro ispalo. Naravno, vi količinu krumpira, ječma i riže možete prilagoditi sebi i svojim potrebama. A i savjetovati se sa nekim od kulinarskim web stranicama na mreži svih mreža.

Na mreži svih mreža ima dosta web stranica koje objavljuju recepte i savjete kako pripremiti jela od nekih namirnica. Od onih jednostavnih, koje si mogu svi priuštiti, pa do specijaliteta, za koje je potrebno malo više novaca. I ja volim da se savjetujem sa jednom od tih web stranica u pripremi nekih jela. A i kao inspiracija što si pripremiti za ručak ili neki drugi obrok.

Na žalost, zadnjih godina smo svjedoci poskupljenja svih namirnica za pripremu jela. Cijene rastu, a plače ostaju na istom nivou. Pa ćemo svi biti dosta u problemu obroka. Mada smo već i sada je to problem. Ali u narednim tjednima i mjesecima će biti sve te cijene više i problemi u nabavci hrane sve izraženiji. Jer prema ovom što čitam na nekim web portalima zbog razno raznih prilika i neprilika biti će nedostatak hrane. Jer prinosi su ispod očekivanja. I zbog toga ćemo imati nestašicu hrane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #10

Zadnjih nekoliko mjeseci dosta volim tišinu. I dobar dio dana provedem u nekoj tišini. Da malo odmorim uši od buke i da se smirim. Ali volim i slušati radio. Jer ja sam radijski čovjek. Trenutno najviše slušam radio „Marija”. Taj radio je posvećen uglavnom katoličkoj vjeri. Mada sam trenutno vezan uz Crkvu Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana (to su bivši mormoni), ali ipak volim slušati taj radio, koji je vezan uz vjerski sadržaj. I nije toliko opsjednut politikom, već vjerom. Nekako sam zadnjih mjeseci dosta željan slušati radio koji nudi većinom vjerski sadržaj. Koji svojim pjesmama i emisijama te približava Nebesko Ocu i Isusu Kristu. Mada ima i emisije vezane uz svakodnevni život, ali i one su nekako osmišljene da te informiraju tako da možeš i svakodnevnom životu primijeniti neke njihove poruke. A i bavi se tako svakodnevicom, a da nije vezano uz vjeru. Već uz normalan život.

Nedavno sam se dao nagovoriti na neku pretplatu kod jednog operatera. I uspjeli su me priključiti ovih dana. Tako da sad imam neki kućni Internet i mobilne usluge na pretplatu. A i neku TV sam pristao da me uključe, jer sam bez televizije. Koju nisam mogao pratiti, jer nisam imao priključak. Ali ipak moram priznati da sam se pomalo zaletio. Pa ću morati da neke usluge pokušam otkazati, jer su bez ugovorne obaveze. Ali opet neke usluge ću pokušati zadržati, poput ove pretplate za TV. Jer ipak mi nedostaje gledanje TV-a. Pa sam ovih dana u potrazi za kupnjom nekog TV uređaja, preko kojeg bih pokušao da gledam te neke serije i slično. Ipak mi nedostaje TV. Nadam se da ne ću požaliti. Vrijeme će pokazati.

Na žalost zadnjih dana sam dosta zapustio čitanje. Voli sam, obožavao sam čitati. Ali zadnjih dana ne znam što me je uhvatilo da ne mogu baš čitati. Kao da mi je potreban neki odmor od čitanja. A čitanje je tako lijep hobi, tako lijepa animacija u slobodno vrijeme, da vam to ne mogu opisati. Kao da sam u nekom drugom svijetu dok čitam neku knjigu. I stvarno jesam u nekom drugom svijetu. Jer knjiga ima tu moć da te odvede u neki svijet, kojeg nikad ne ćeš posjetiti, osim u mašti. I to te može toliko obogatiti i uljepšati vrijeme i život, da se to ne može riječima opisati. Tako da ću se morati nekako prisiliti i vratiti se tom čitanju, jer nemam što izgubiti, već biti samo na dobitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Poriluk varivo

Jednom prilikom sam se odvažio na pripremu poriluka. Pošto ga tada dugo nisam imao na meniju, a kako nisam znao što bih si skuhao za ručak, odlučio sam si ga nabaviti i skuhati. I koliko se sjećam za prvi pokušaj je ispao nekako dobro i jestivo. I osjećao se njegov okus u varivu. I moram priznati da sam uživao u prvom tanjuru kojeg sam probao. Te idućih dana uživao u tom poriluku nakon dužeg vremena.

Gotovo se i ne sjećam kada sam uopće kuhao varivo od poriluka. Kako tih dana nisam znao što bih si skuhao za ručak, a kako poriluk nisam već dugo si pojeo za ručak, odlučio sam si nabaviti jedan komad i pokušati si ga spremiti za ručak. Naravno kao varivo. Jer sam još u fazi učenja i pripremanja variva. Te konzumiranju variva za ručak. Nakon srčanog infarkta, nekako sam se najviše prebacio na pripremu variva. Jer prema preporuci doktora izbjegavam masnoću.

Za pripremu ovog variva sam koristio jedan poriluk, tri komada krumpira, i tri manje žlice ječmene kaše. Od začina sam koristio vegetu, papar, nešto soli i mljevene paprike. Te sam dodao još goveđu kocku. Poriluk sam očistio od prljavih dijelova stabljike i narezao za na što sitnije komade koliko sam mogao. Pokušavajući iskoristiti što više njegovih dijelova. Te sam nakon toga ogulio krumpir od kore i isto ga narezao. I sve to ubacio u lonac sa vodom. Te sam dodao još malo ječmene kaše. Te nešto soli, papra, vegete i goveđe kocke. I pustio sam da se sve to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od pšeničnog brašna, i pri kraju sam dodao malo mljevene crvene paprike. I tu zapršku sam dodao u to varivo. I pustio sam još nekih 10 minuta da se prokuha i sljubi.

Nakon što se je sve to skuhalo, pojeo sam si malo tog variva za ručak. I moram priznati da je dosta dobro ispalo za prvi puta. Pošto poriluk već dugo nisam kuhao i ne sjećam se kada sam ga zadnji puta pripremao i jeo, dobro mi je ispalo i zadovoljan sam. Ali ipak ću morati da još poradim na toj pripremi poriluka. Bilo kao varivo, bilo na koji drugi način. Jer poriluk je ukusna biljka koju se isplati imati na meniju.

Poriluk je dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 85 cm. Lukovica je duguljasta, bez oštrog mirisa. Listovi su duguljasto-lancetasti, a plod krupan i okrugao. Poriluk je srodan češnjaku, luku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu kao dodatak jelu, a i kao začin. Kod mene, u mojoj obitelji, se je najviše konzumirao u varivu. Od kada me pamćenje služi jeli smo ga za ručak kao varivo sa krumpirom. Ja sam se odvažio da ga malo promijenim i dodao sam u varivo i malo ječmene kaše. Ječmene kaše koju se nikako ne mogu zasititi. Ovaj poriluk koji sam si nabavio ima onaj svoj specifičan okus. Kakvog se sjećam iz mladosti. A nabavljen je u jednom trgovačkom centru. Nemam baš običaj kupovati povrće u trgovačkim centrima, ali ovaj puta sam napravio iznimku. Jer tko zna od kuda ti trgovački lanci nabavljaju sve te silne namirnice.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Rižoto sa šampinjonima

Moje učenje kuhanja i pripreme novih jela se je pomalo nastavilo dalje. Mada sam malo zapustio se oko učenja, ali ipak ide polako dalje. Nedavno sam pisao kako sam naišao na neko jelo od riže i nekih gljiva u nekom gastro kutku jednog trgovačkog lanca. I moram priznati sa mi se je svidjelo to jelo. I odlučio sam da si to jelo pokušam pripremiti prvom prilikom. I na kraju je došla ta prilika.

Da, svidjelo mi se je to jelo. Mada je bilo kupljeno u trgovačkom centru, a poznato je kako je pripremljena ta hrana i koja je kvaliteta te hrane. Ali unatoč tome, kada nemaš druge, za prvu silu dobro dođe. A i same gljive su dosta skupe. Ali vrijedne svakog centa, barem po mojem mišljenju. Jer gljive su gljive i teško ih je riječima opisati i napisati koju riječ.

Te sam si tih dana konačno uspio nabaviti neke šampinjone. Na žalost nisu bili svježi. Već iz one konzerve. Naime, te sam si jedino bio uspio nabaviti s obzirom na cijenu. Nisu ni ovakve gljive iz konzerve loše. I ne treba ih zanemariti. Barem prema mojem mišljenju, koje se može promijeniti. Ali ipak one gljive svježe ubrane su mi najdraže. Jer ih onda mogu pripremiti onako kako me je želja i po mojem ukusu.

A za svoj obrok iskoristio sam jednu manju konzervirane šampinjone, tri četiri žlice riže, te od začina vegetu, papar i malo mljevene paprike. I to sve sam pustio da se kuha na laganoj vatri dok voda nije isparila. Ali sam pogriješio u tome što sam prekasno ugasio vatru i maknuo je sa nje. Jer sam želio da ostane malo mokra riža. Ali to nisam uspio, ali barem mi nije zagorjelo. I na kraju je ispalo sasvim odlično jelo, mada ne savršeno. Jer ipak sam to jelo kuhao prvi puta i treba se usavršiti u pripremi tog jela. Vi naravno možete količinu prema svojim potrebama i začine po želji. Te se savjetovati sa nekim receptima sa web portala.

Rižu tada nisam dugo kuhao. Pa sam pomalo zaboravio da upija dosta vode. I da je treba dolijevati za vrijeme kuhanja. Tako da sam morao da obnovim znanje oko kuhanja riže. Ali nije mi bilo žao što sam si ju priuštio na ovaj način sa šampinjonima. A i nije mi bilo ni žao šampinjona. Jer su gljive odlična namirnica za konzumiranje. Jedino što je po mojem mišljenju njihova cijena paprena. Ali ipak vrijedna svakog centa. Samo kada bi naše plače bile malo bolje, onda bi se mogle mnoge namirnice naći na našem meniju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #09

Prošli su nam Božićni i Novogodišnji blagdani. I polako se vraćamo u normalan svakodnevni život. Hvala Nebeskom Ocu što smo preživjeli i ove blagdane. I što smo ih proslavili u nekom miru. Ako se tako smijem izraziti. Barem su moji prošli u nekom miru. Mada sam ih sam proveo, ali ipak zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je podario mira kroz ove dane, bez nekog stresa. I da se sada polako mogu vratiti nekom normalnom životu.

Novogodišnje odluke nisam donosio. Glavno mi je da bude zdravlja i blagoslova u životu. Za ostalo se nadam da će proći u nekom miru uz Božju pomoć. Ali ipak imam neke želje koje bih volio da ostvarim. Jedna je da odem na jedno putovanje do HRAMA u jednoj susjednoj državi. I da tamo pokušam obaviti neke uredbe. Naravno ako će mi zdravlja dopustiti da odem. Jer još uvijek čekam nalaze od biopsije prostate. I taj nalaz bi trebao ovih dana da mi dođe. Naravno ako doktori nisu zaboravili na te nalaze. A i predložen mi je neki zahvat na srcu. Koji bi trebao biti u idućih nekoliko mjeseci. Ako uspijem obaviti neke pretrage do tada. Ali još ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati sa tim pretragama i doktorima.

Druge neke želje i planove nisam planirao. Ne volim baš puno planirati. Već živjeti u nekom miru, iz dana u dan. Pa što bude. Naravno, osim što ću se morati nekako boriti sa ovim bolestima koje su me uhvatile, ipak ću usput morati pokušati srediti malo stan. Koliko ću moći, s obzirom na financijsku stranu. Naime, prošle sam godine zatražio da mi se prizna invalidnost. I nakon toga da mi socijalna skrb dodijeli na osnovu toga neku financijsku pomoć. Nadam se da će tijekom ove godine biti mi to riješeno. A i nadam se da će mi doktor opće prakse isto ispuniti neke obrasce, pa da mogu ići pokušati tražiti invalidsku mirovinu. Jer za posao više nisam. Nije da sam lijenčina, ali od kada sam preživio dva srčana i jedan moždani infarkt, na žalost nisam više u stanju da išta radim. I da tražim ikakav posao. Vidim da više nisam onako stabilan kao što sam bio prije. I posljedice tih infarkta su vidljive i pošteno ih osjećam. A što će biti još sa prostatom, to tek treba vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 7#

Na kraju nisam započeo onaj eksperiment sa zobenom kašom. Da ujutro pojedem za doručak porciju zobene kaše. A i više tijekom dana. Ali ipak si je znam pojesti za večeru ili neki oblik međuobroka. I moram priznati da stvarno može ta zobena kaša zasititi čovjeka. Jednom prilikom sam za pokus i probu si ju pojeo nakon posla za ručak i večeru. I pomogla mi je da budem siti u ostatku dana.

Da, na žalost nisam krenuo u neki eksperiment da si za doručak pojedem porciju te zobene kaše, da vidim koliko će mi pomoći do pauze i ostalih obroka. Ponajprije zbog vrste posla kojeg radim. I koji je fizički dosta naporan. Pa si znam pojesti za doručak i pauzu neke druge namirnice, koje mi pomažu da nekako izdržim boravak na poslu. Jer ipak treba taj napor na poslu izdržati.

A što se tiče carske mješavine sa još nekim povrćem, odlično je uspio i bilo mi ga je užitak si ga pojesti, što za doručak, što za ručak. Nekako sam u ovih nekoliko mjeseci i godina dosta zavolio ta razna variva, i u raznim kombinacijama. Mada sam ih jeo po nekoliko dana za redom, ipak nije baš dobro da sam tako jeo to varivo. Jer takav način prehrane ne znam koliko je pametan. Ali s obzirom na trenutnu financijsku situaciju nisam imao druge.

Jednom prilikom nakon posla sam si priuštio za obroke nakon posla te zobenu kašu. I moram priznati da me je dosta zasitio taj obrok. Kojeg sam si pojeo umjesto ručka. I držala me je ta neka sitost dosta dugo. Što mi je bilo drago i razveselilo me je, jer nisam morao da si pripremam nešto drugo. A priprema je bila brza. Tako da ću tu praksu konzumiranja zobene kaše nakon posla za ručak ubuduće više prakticirati. A kako će biti, nadam se da će vrijeme pokazati.

Bavljenje pripremom hrane za obroke me ponekad zna ispuniti i biti mi užitak. Ali ponekad i pokora, koja zna biti dosta teška. Jer u ovim vremenima kada cijene hrane rastu u nedogled. U ovakvim situacijama je prava umjetnost si znati prehraniti. Cijene hrane rastu, a plače ostaju nikakve i zaostaju za rastom cijena. Tako da treba biti umjetnik u prehranjivanju i preživljavanju. I od onog malog što si čovjek može priuštiti sa današnjom plaćom, treba znati pripremiti slastan i zasitan obrok. Jer hrana je životna potreba bez koje se ne može.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑