Kategorija: ostalo

Vjera #05

Ne znam kako bih opisao svoju vjeru. Vjera postoji u mojoj duši. Mojoj glavi. U mojoj duši. Vjeruje da mi Nebeski Otac pomaže u mojim nevoljama i dobrim stvarima. A opet osjećam da nije na pravom putu. Kao da sumnjam u Nebeskog Oca, da nisam baš vjeran. Uvijek tražim neki dokaz, kao što je Nevjerni Toma, apostol, tražio da vidi rane na Isusu Kristu i onda povjerovao, tako i ja sam uvijek u potrazi za nekim dokazima. Sumnjam u neke svoje sposobnosti, ali kada ih uradim vidim da sam mogao da ih uradim. Sumnjam da mogu nešto uraditi, a kada uradim onda sam ljut što sam uopće sumnjao u sebe. I u tome leži moja nevjera. Moj problem, što u sve sumnjam. A ne bih trebao, trebao bih biti odvažniji u svojoj vjeri i više vjerovati u sebe i u Nebeskog Oca i njegovu pomoć.

Zato se ja volim zvati i „Nevjerni Tome”, jer sumnjam u vjeru, snagu, svoju sposobnost. I u svemu tražim neki dokaz. Jer sam sumnjičav u svemu. U meni je vjera poljuljana. I nije baš savršena. I to priznajem. Da nisam baš neki vjernik kakav bi trebao da budem. Čak i sumnjam da ću i ovaj tekst uspjeti nekako napisati. Sumnjam u svoju mogućnost pisanja tekstova. U pismeno izražavanje. A molio sam „Nebeskog Oca” da mi pomogne u pisanju ovih tekstova. I ipak na kraju uspijem napisati neki tekst. Bogu hvala na tome.

Za vjerom uvijek treba tragati. Uvijek ju tražiti. Uvijek je nadograđivati i razvijati. Jer ako to ne radimo, nema nam uspjeha u životu. Jer napredak u vjeri nam može donijeti onaj neki mir u duši, koji samo kroz vjeru u Boga možemo pronaći. A Bog voli one koji vjeruju u njega. I nastoji im pomoći u njihovim potrebama. Jer ako si vjeran u svojoj vjeri, onda se možeš nadati ljubavi Božjoj i miru u svojem životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Mrkva

Ne znam da li smijem reći, zapravo napisati, ali moram priznati da sam zadnjih godina postao strastveni zaljubljenik u variva. Barem ja tako nazivam ova svoje jela koja si pokušavam kuhati od povrća. I nadam se da ih tako smijem nazivati. Jer zbog srca, nakon što sam imao srčani infarkt (a i moždani udar), moram paziti i na prehranu. I nastojim si bazirati što je više prehranu na bazi povrća. Te izbjegavati masnoću. Nije mi zabranjena, ali moram je izbjegavati što je više moguće. Mada moram priznati da baš ne uspijevam u tome. Jer obožavam da si pojedem sir i još neke proizvode od mlijeka. Jer i mlijeko i mliječni proizvodi imaju dosta masnoće.

Da, priznajem da sam postao strastveni zaljubljenik u jela od povrća. I trenutno uglavnom uživam u pripremanju variva. I na njima nastojim bazirati većinu jela. Zapravo nastojim da baziram jela na povrću, da ga što više jedem. Možda to nije baš pametno, možda je pametno. Ali saznati ću valjda jednog dana koliko je to pametno. Ali dobro je jesti što više povrća. A i voća, mada i sa voćem treba da se pazi. Jer može da uzrokuje neke dodatne zdravstvene probleme. A što se povrća tiče, ne znam.

Ovih dana sam pokušavao smislim što bih novo mogao da si pripremim za ručak. A i ostale obroke. Razmišljao sam o kelju, kojeg već dugo nisam imao u svojoj prehrani. Ali odustao sam od njega, jer nekako nisam imao ideju kako da si ga pripremim. A i kada sam poželio da si ga nabavim, nije mi se svidjelo kako je izgledao. Barem ovaj kojeg sam vidio u trgovini u kojoj obično si obično nabavljam većinu prehrambene namirnica. Pa sam si radije nabavio nekoliko mrkvi koje su bile na nekoj akciji. Te si je pripremio za ručak u sklopu nekakvog variva.

Osim što sam mrkve, u ovoj kombinaciji sam koristio i krumpir, te nešto riže i ječma. Ječma kojeg se nikako ne mogu zasititi i dovoljno najesti, koliko mi je ukusan. A i riža također. A količinu koju sam koristio jest: tri mrkve, tri manja krumpira, tri žlice riže i ječma. Mrkvu sam dobro isprao i očistio od nečistoća, a krumpir ogulio. Te sam oboje narezao na kriške. Koje sam ubacio u lonac zajedno sa rižom i ječmom. Naravno, dodao sam i vodu, zajedno sa goveđom kockom, te vegetom, mljevenom ljutom paprikom i malo papra. Soli nisam želio dodati, jer je već jedan dio sastojka goveđe kocke i vegete. Te sam pustio da se dobro sve prokuha uz povremeno miješanje dok sve nije omekšalo. Ah, da još sam dodao i neku manju konzervu kukurza šečerca. Te sam pred kraj u vrhnje za kuhanje umijesio dvije manje čajne žličice brašna i malo vode. Ta mješavina se mora dobro promiješati, dok grudice nestanu. I to sam ulio u varivo i pustio da se dobro prokuha. I moram priznati da je ispalo mi ukusno varivo. Mrkva je dala svojim okusom poseban tek, dok je kukurz dao onu svoju hrskavost. Dok su paprika i papar dodali nešto na ljutini.

Ne znam zašto, ali u zadnje vrijeme dosta volim začiniti variva sa paprom i ljutom paprikom. I moram priznati da ta ljutina dodaje neki poseban tek tom varivu. Kao i prijašnjim varivima kojima sam dodao tu papriku i papar. Ali ne treba pretjerivati u tim začinima. Kao i sa svime ostalima. Naravno, količinu svih namirnica možete prilagoditi svojem ukusu, ako se odlučite pripremiti jedno takvo jelo. I nadam se da će te uživati u tom jelu, kojeg ne znam kako bih nazvao.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vrhnje za kuhanje

U mojem učenju kuhanja ni danas nema baš nečeg novog. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati na povrću, varivima i slično. Mada sam i dalje u nekoj krizi što i kako jesti. Te pokušati si pripremati neka nova jela od povrća. Ali nemam baš inspiracije. Ali nekoliko godina sam se sjetio jedne namirnice koju dugo nisam koristio. Zapravo nisam je koristio još nikada od kada sam pokušavam kuhati. Radi se o vrhnju za kuhanje. Kojeg su koristili i moji pokojni roditelji kod kuhanja nekih jela. Te sam se odvažio i nabavio si nekoliko pakiranja. Te sam ih iskoristio kod prvih priprema nekih variva.

I dalje pomalo baziram svoju prehranu na varivima od povrća. I dalje eksperimentiram sa raznim kombinacijama povrća. I koje na kraju ispadnu dosta dobro. Meni ukusna jela u kojima uživam. I moram priznati da sam zavolio pripremati ta jela, te ih konzumirati za ručak i ostale obroke. I uglavnom si ih pojedem bez mesa. A i primijetio sam da korištenje začina poput goveđe kocke, vegete, papra i paprike puno znači u pripremi. I u sklopu kojih se nalaze još pokoji začin, koji mi daju jelu odlični okus. I koji dodatno mi čine jelo ukusnim.

Kako sam se dosta zasitio dovršavanje jela sa zaprškom od preprženog brašna na ulju sa dodatkom mljevene paprike, počeo sam tražiti nešto drugo sa čime bih dovršavao to kuhanje variva. I sjetio sam se da postoji nešto što se zove „vrhnje za kuhanje”. I to vrhnje nisam već dugo godina okusio. Još od kada su moji roditelji znali koristiti to vrhnje u pripremi jela, a od toga je prošlo nekih 15 i više godina. Te sam si znao nabaviti nekoliko tih pakiranja vrhnja. I pripremio si sa njime neka variva. Jer vikendom si znam pripremiti nekoliko variva, koje onda konzumiram tijekom tjedna. Jer tada baš i nemam vremena za kuhanje. Ali se nadam da će se to s vremenom popraviti.

A to vrhnje za kuhanje sam pripremio tako da sam u šalici ga malo zamutio sa malo brašna i dodao ga pred kraj kuhanje. Te sam dobro promiješao i pustio to varivo da se još malo prokuha sa tim vrhnjem i brašnom. I moram priznati da je to vrhnje dosta mi obogatilo ta variva. Još posebno su mi ta variva bila valjda ukusnija i zbog toga što to vrhnje godinama nisam koristio i konzumirao. Tako da ću u idućim pripremama tih variva nastaviti koristiti to vrhnje. Dok ga se ne zasitim. Jer mi se je svidjelo. Također ću pokušati da istražim kako to vrhnje koristiti i u pripremi i nekih drugih jela. Poput pripreme riže i ječma kao priloga kada ću si priuštiti pileće meso ili slično. Jer koliko vidim, primjena tog vrhnja je široka i raznolika. I stoga ću morati to iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #12

U ovih nekih tjedan dana dosta sam postao ovisnih o TV-u i programima koji se emitiraju na TV-u. Nisu mi svi programi dragi i ne sviđaju mi se. Ali ipak pratim neke TV serije i emisije, koje mi se čine zanimljivima. I koje su mu omiljene. I moram priznati da sam postao dosta opsjednuti TV-om. I počeo sam ga dosta gledati. Da sam dosta zapustio neke svoje druge obaveze i hobije i aktivnosti. Ponajviše sam zapostavio čitanje nekih vjerskih tekstova. Što mi je jako žao, jer ima puno lijepih tekstova koje se isplati i vrijedi pročitati. Te ću si morati dati truda da se polako nekako vratim tom čitanju, jer strašno mi nedostaje to čitanje.

Otkada sam si nabavio taj TV, otkrio sam da preko njega mogu ići i na jednu aplikaciju koja se zove „You Tube”. Koju sam također dosta gledao. Točnije neke video spotove i slično. A posebno sam otkrio da su na tu aplikaciju stavili jednu staru TV seriju, koju sam znao gledati u svojoj mladosti. Serija se zove „Povratak otpisanih”. To je serija snimljena prije davno. Niti se ne sjećam kada. Ali se sjećam da sam ju volio gledati. To je serija koja priča o mladim ljudima iz pokreta otpora u Beogradu. I koji su se borili uz pomoć partizana za vrijeme II. Svjetskog rata protiv okupatora Nijemaca. Pokušavajući ima zadati probleme . Serija nije politički obojena, nema uobičajenih komunističkih i partizanskih parola. I zato mi se sviđa. A i zbog toga što pokazuje borbu malog čovjeka za preživljavanje za vrijeme II. Svjetskog rata i borbom za slobodu. I zato je se isplati pogledati. Mada govori o oslobađanju Beograda, ali to ne bi smio biti problem. Jer ipak govori o borbi i snalažljivosti malih ljudi.

Zadnjih dana i tjedana i dalje dosta recikliram neke tekstove koje sam objavljivao na jednom od prijašnjih blogova. I koji su mi i danas dosta zanimljivi. I uz malo obrade teksta, koristim ih i u ovom blogu. Sa željom da podijelim sa vama te tekstove u kojima sam pisao o svojim iskustvima pripreme hrane. Jer dosta sam pisao tada o toj svojoj prehrani i kako se učim kuhati ta neka variva. Koja i danas volim. I neka od njih ću morati ponovo da pokušam napraviti. Jer koliko vidim iz tekstova, bile su zanimljive kombinacije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Mahune sa mrkvom i krumpirom

I dalje se volim baviti kuhanjem. I dalje nastojim bazirati svoju prehranu na bazi variva od povrća. Te pomalo eksperimentirao u kuhanju tih variva i iskušavanju nekih novih kombinacija variva. Traženju novih kombinacija variva. I moram priznati da u pripremi tih variva ima dosta veliki izbor kombinacija sa tim povrćem. Te da pruža puno oblika okusa, koje je riječima teško opisati. Pomalo sam ostao iznenađeni koliko puno tih kombinacija postoje, a o okusima da na pričam. Jedino mi je problem u vremenu, koje mi ne dozvoljava da se više posvećujem tom istraživanju.

Da, tih dana i tjedana ostao sam dosta iznenađeni koliko kombinacija variva se može napraviti od tog povrća. Te koliko predivnih okusa ima u tim varivima. Posebno su mi fina i odlična svježe pripremljena variva. Posebno ako još pogodim i pravi omjer začina. Trenutno sam posvećen na pripremi variva samo na povrću bez mesa. Nisam meso odbacio i odrekao ga se. Samo sam ga smanjio na najmanje koliko sam mogao. I priuštim si ga u posebnim prilikama i kada sam ponuđen. Za sada si samo piletinu i neke ribe priuštim privatno. Ribe su uglavnom za sada iz onih konzervi, jer još nisam otkrio kako ribu pripremiti kuhanjem, a ne samo pečenjem. Dok piletinu si za sada sam skuham u malo slanoj vodi. I koja je ukusna. I volim uživati u tako pripremljenoj piletini.

Ali i ovom tekstu ne želim sada pisati toliko o mesu, već o jednoj kombinaciji koju sam si pripremio nedavno. A radi se o zelenim mahunama, mrkvi, krumpiru i ječmenoj kaši. Nedavno sam si nabavio u jednoj trgovini pakiranje zelenih mahuna u količini od skoro nekih pola kile. Te sam si još nabavio i dvije mrkve, krumpira i ječma. I to sam sve pripremio kao varivo. Dva komada krumpira sam ogulio i narezao, te nakon toga očistio od prljavštine te dvije mrkve. I sve to narezao i ubacio u lonac zagrijane vruće vode. I dodao još to pakiranje zelenih mahuna i dvije jušne žlice ječmene kaše. I dodao začine poput vegete i goveđe kocke. I kod zaprške nešto ljute paprike. I to sve pustio da se prokuha. A pri kraju napravio sam zapršku od brašna u koju sam dodaj i tu ljutu mljevenu papriku. Te pustio još nekoliko minuta da se sve prokuha. I nakon što sam probao to varivo, moram priznati da sam bio dosta zadovoljan, jer ispalo je ukusno. Posebno sam uživao u tako svježe pripremljenom varivu. Koje je imalo nekako posebno fini okus.

Najbolje mi prijaju svježe pripremljena variva. I tada uživam u njima najviše. A kasnije malo gube na okusu, ali su i dalje ukusna da mogu uživati u njima. Kako sam živim, na žalost nemam sa kime podijeliti to varivo. Pa sam prisiljeni to varivo jesti nekoliko dana. Ili spremiti u neke porcije po nekim posudama. Pa ostaviti u zamrzivaču i onda vaditi kada si poželim pojesti to varivo. Što baš nije najbolja opcija. Ali na žalost drugačije mi ne ide.

Na žalost, do nedavno preko tjedna privatne i poslovne obaveze mi nisu dopuštale da si kuham onoliko koliko bih želio. Ali ponekad sam uspio pronaći toliko vremena da si skuham nešto ili pripremim. Tako da bih morao da poradim na tome da si ubuduće nađem više vremena za to. I nekako si bolje organizirati slobodno vrijeme, da bih se mogao posvetiti kuhanju onoliko koliko bih želio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 12. dio

Nakon dužeg vremena došao sam ponovo u razdoblje kada se ne mogu baviti kulinarstvom onako kako bih želio. A i u razdoblje kada ne znam što bih si pripremio nešto za jelo. I čime bih se hranio, pojeo si nešto. Dijelom zbog financija, a dijelom zbog neke depresije ili što li već. Jer, barem u mojem slučaju, sve to pomalo utječe na moju prehranu. Te mi je zbog toga, vjerojatno, prehrana postala monotona. Što nije dobro.

Da, na žalost ponovo mi je došlo razdoblje u kojem zbog nekih razloga ne znam što bih kuhao. I prehrana mi je postala monotona zbog toga. Jednim dijelom zbog financijskih razloga, jednim dijelom zbog zalaska u neku depresiju, jednim dijelom zbog nekih obaveza koje mi ne daju da se posvetim kulinarstvu onako kako bih želio. Tako da sam dosta zapustio to kulinarstvo. Ali polako se nekako pokušavam otrgnuti tim nekim stvarima. I posvetiti se kulinarstvu onako kako bih želio.

I dalje nastojim da baziram prehranu na varivima. Nekako mi se je ječmena kaša u zadnje vrijeme dosta uvukla u prehranu. I nekako je pokušavam je kombiniram sa rižom, krumpirom i nekim povrćem. Ovih ću dana pokušati tu ječmenu kašu da pripremim sa nekim zelenim mahunama. Zelenim mahunama koje su mi nekako posebno ukusne. I nakon dužeg vremena sam si ih nabavio neki dan. I sada samo čekam da si ih pripremim jedan dan kada uhvatim malo vremena.

Nedavno sam si pripremio i neku kinesku mješavinu povrća kao varivo. Nekako mi je to odlična kombinacija, u kojoj se nalazi nekoliko vrsta povrća. U nekoj kombinaciji koja po mojem mišljenju nije uobičajena za naše krajeve. Ali to ne mora biti prepreka da se ne priprema u nekom obliku jela i uživa u ovoj kombinaciji povrća. Povrće je i inače odlično za zdravlje. U u tom povrću nastojim uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kisela repa

U prošlosti sam si znao nabavljati nešto kisele repe. Koju nisam jeo već redovito. Kisela repa je predivna biljka koja spada u povrće. I kada se preradom ukiseli, postaje jedno od predivnih namirnica za pripremu jela. Posebno mi je odlično varivo od kisele repe i graha.

Kisela repa je korjenasto povrće, čiji je uzgoj počeo na Bliskom istoku prije pojave krumpira. Prilikom pripreme se najviše koristi korijen, ali i lišće repe je jestivo. Korijen je bijele boje, okruglog ili duguljastog oblika. Pomalo je gorkog okusa no prilikom termičke obrade taj okus se gubi. Uzgoj repe počinje u proljeće, a već početkom jeseni se može početi kiseliti. Prilikom početka kiseljenja repe potrebno je odabrati zdrave i zrele komade. Za uspješno kiseljenje važna je količina soli – na 1 kg repe stavlja se 10 grama soli. Količinu koju bi željeli ukiseliti za svoju obitelj možete odrediti i prilagoditi prema potrebama svoje obitelji. Za prosječnu obitelj dovoljno je oko 20 kilograma korijena repe.

Jedan od recepata za kiseljenje repe koje sam našao na mreži svih mreža sastoji se od: 20 kilograma repe, 200 grama soli, šećera i nekoliko listova lovor. Repu je potrebno očistiti i naribati, te je smjestiti u drvene posude. Na prvi red dodajte šećer, a u svakom idućem sloju dodajte sol. A na vrhu stavite lovorov list. Te pritisnite još repu da pusti svoj sok. Na vrhu posude stavite neko opterećenje. Posudu držite u na mjestu gdje je temperatura negdje oko 15 do 18 stupnjeva. Te je pustite da se kiseli mjesec i pol do dva mjeseca. Tako nekako ide recept za kiseljenje. Naravno, preporučujem da za dodatne savjete i preporuke potražite kod nekog tko ima iskustva u kiseljenju.

I u mojoj obitelji se je nekad isto kiselila repa. A i zelje također. Za repu se toliko ne sjećam, ali kiseljenja zelja se dobro sjećam. I nekako mi se čini da je recept identičan. Ali moguće je da se varam. Jer već je prošlo mnogo godina od kada sam zajedno sa svojom bakom i ocem kiselio zelje. Ali se još uvijek dobro sjećam nekih od tih dana. I ostali su u odličnom i ugodnom sjećanju. Bila je to jedna predivna tradicija u našoj obitelji. Koja se je prekinula zbog bolesti i smrti. I koje se volim prisjećati. Jer, na žalost, nikad je nisam obnovio. Ali nikad se ne zna.

U današnje vrijeme kiselu repu si nabavljam na tržnici kod jedne kumice, koja se sa svojom obitelji bavi kiseljenjem zelja i repe. I najradije kod nje kupujem kiselo zelje i repu. Jer domaće je ipak domaće. A i ovom kiselom zelju i repi koja se prodaje u trgovačkim centrima nekako ne vjerujem. A i tom kupovinom kiselog zelja i repe kod te kumice nastojim pomoći domaćoj proizvodnji i tim ljudima. Koji se znaju dobrano namučiti u proizvodnji. A da ne pišem o tome koliko je domaće ipak kvalitetnije od ovog zelja u trgovini. A i o tome da je puno ukusnije.

Kiselu repu volim jesti kao varivo sa grahom. I to varivo mi je jedno od najboljih i najukusnijih zimskih variva. I koje volim jesti zimi. Varivo uglavnom pripremam tako što si kupim pola kile kisele repe i veću konzervu graha. Te od začina dodam papar, vegetu i neku goveđu kocku. I to sve pustim da se prokuha. I pri kraju napravim uobičajenu zapršku od brašna u koju dodam i ponešto crvene mljevene paprike. Te još pustim da se još malo prokuha. I eto mi jedno predivno jelo za ručak u kojem istinski uživam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #11

Nakon nekoliko dana potrage i razmišljanja, neki dan sam konačno si nabavio uz pomoć jednog prijatelja neki TV uređaj. Tako da sada mogu gledati TV. Nakon nekoliko godina bez TV-a, lijepo je ponovo imati u kući taj lijepi uređaj. Te pratiti TV program. Nekoliko godina nisam imao TV i nisam imao uvjeta da si ga nabavim. A i moram priznati da nisam imao baš volje da imam TV u kući. Ali kako sam se uvalio i uvalili mi neku mogućnost da pratim TV program, bio sam prisiljen da razmislim o mogućnosti da si nabavim taj neki TV uređaj. I na kraju uz pomoć jednog prijatelja uspio si baviti neki TV prijemnik. Na žalost nije novi uređaj, ali ja sam zadovoljan. Mada je novijeg datuma, ali sretan sam što sam uspio nabaviti kakav takav uređaj. Da mogu pratiti neke emisije, serije i filmove. Koje dugo nisam gledao ili uopće gledao. Te ću uživati u tome. Na žalost , sad će me taj TV dosta omesti u slušanju radija, jer ipak sam radijski čovjek. A i na žalost omest će me i u čitanju nekih tekstova i sličnom. Ali nadam se da ću uspjeti naći neku mjeru za sve u svemu tome.

Nakon ovih blagdana polako sam počeo ponovo da obilazim doktore. Nakon što me je od prije blagdana malo mučio zub, prvi je na red došao zubar. Ovih dana sam ga posjetio. I samo je trebalo da stavi neku novu plombu u njega. A usput je pronašao još jedan zub kojem je isto promijenio plombu. Tako da sam sada jedno vrijeme miran što se tiče zubara. Osim što bih trebao napraviti neku kontrolu svake godine. Što ču još vidjeti. A slijedi mi još neke pretrage, jer očekuje me opet neki zahvat na srcu. Čega se bojim, jer ne bih želio dodatne probleme. Ali ako želim ostati dobrog zdravlja, koliko je to moguće, morati ću to da nekako uradim. Tako da se dio mog života dalje vrtjeti oko posjeta i obilaska doktora. Jer ipak sam zašao u vrijeme kada su me bolesti načele i moram se sa time nekako nositi i živjeti.

Jedna od stvari sa kojom se također moram nositi jest i ta što me desna noga i ruka više ne služe kao prije. Posljedica dvaju srčanih i jednog moždanog udara su ostale ma tom dijelu tijela. Mada sam se dobro oporavio s vremenom s obzirom da ništa nisam mogao sa desnom stranom tijela nakon moždanog udara. Ali ipak ostala mi je frustracija i ljutnja što mi ta ruka i noga više ne daju da se bavim svime što bih volio. Ne znam što mi je teže, to što me noga muči ili ruka ne da da više pišem koliko bih želio. Tako da sam ogorčen ovim stanjem, jer volio bih da mogu se bolje služiti rukom i nogom. A i da lakše obavljam neke radnje, koje sam prije mogao s lakoćom obavljati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 11. dio

U prošlosti nisam redovito pisao neki tekst za blog. Jednostavno su mi mnoge obaveze i brige nisu dozvolile da napišem neki tekst za ovaj blog. Ali to ne znači da nisam razmišljao o blogu i o čemu da pišem i kako dalje. Ali tih sam dana uspio da pronašao toliko vremena da napišem nekoliko riječi za taj blog. Jer moje bavljenje kulinarstvom i učenjem kuhanja se ipak polako nastavljalo dalje.

Moje učenje kulinarstva se nastavljalo dalje. Ali dosta je ovisilo o financijama, te privatnim i poslovnim obavezama. Te se nadam da će se uskoro nešto popraviti na bolje po tom pitanju. Da i dalje se mogu učiti bolje kuhati, a i neka nova jela si pripravljati. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati ponajprije na raznim varivima. Te eksperimentiram u njihovoj pripremi. I ponekad mi uspio sasvim odlično, a nekad pomalo zeznem stvar pa ispadne nekako jestivo. Ali uglavnom i dalje sam posvećen tom učenju kuhanja. Jer ipak je to lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. I to čovjeka može da ispuni.

Zadnjih nekoliko tjedana sam se prisjetio jednog jela kojeg su moji roditelji znali pripremati dok su bili živi. Ali se ne mogu sjetiti koje je ime nosi to jelo i kako bih ga nazvao. A radi se o mješavini sira, sardina, luka i nekih začina. Znam si kupiti u nekoj trgovini manje pakiranje nekog zrnatog sira (ili sličnog), te glavicu luka, konzervu sardina u slanoj otopini. A ponekad i malo nekog kiselog vrhnja. Luk se očisti i nareže na kockice. Te se sve te namirnice stave u neku posudu, dovoljno veliku da stane sve u nju. Te se po želji doda papar, vegeta i mljevena paprika. Sol ne dodajem, jer tu slanu otopinu zajedno izlijem u tu posudu. I sve pomiješam. I jelo je gotovo. I to se može pojesti za doručak ili večeru, kao neki namaz na kruhu ili drugačije. Kako vas je želja.

Zadnjih nekoliko dana i tjedana pomalo imam dileme oko toga što konzumirati za obroke. Te ponovo razmišljam kako da promijenim malo svoju prehranu. A i da je obogatim s obzirom na trenutnu financijsku situaciju. A i ovo divljanje cijena hrane i ostalih prehrambenih artikala. Jer stvarno je divljanje cijena hrane i ostalog prevršilo mjeru. Kao i većina vas, i ja muku mučim sa svime time. Te svakodnevno važem svaku sitnicu i stvar oko prehrane. Što je pomalo frustrirajuće. Jer nije lako u ovoj ludnici divljanja cijena hrane brinuti se oko prehranjivanja i inih stvari koje su vezane uz to prehranjivanje.

I ovaj tekst sam reciklirao sa jednog prijašnjeg bloga. I malo ga prepravio da mogu ga objaviti na ovom blogu. Prehrana se današnjih dana i mjeseci nije puno promijenila. Ovi tekstovi i danas vrijede. Sve što sam pisao u ovim tekstovima o kulinarstvu vrijedi i danas. Pa koristim ih i u ovom blogu. Jer i dalje još uvijek se tražim o čemu da pišem. Mada se je kroz ovih nekoliko mjeseci već definiralo o čemu da pišem. te se nadam da ću nastaviti u ovom smjeru.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑