Kategorija: ostalo

Vjera #06

Vjera je nešto predivno što se čovjeku može dogoditi u njegovom životu. Obogatiti njegov život iz temelja. Promijeniti njegov život iz temelja. Stoga uvijek ju treba tražiti i težiti prema vjeri, koju nam samo Nebeski otac može podariti. Podariti kroz svoju ljubav, pažnju i ljepotu. Ako vjerujemo u Nebeskog Oca, život nam može samo napredovati na bolje. Sve nam je lakše i ljepše biti. Vjera ne poznaje mržnju, već samo ljubav prema sebi i bližnjemu svojemu. Onaj koji vjeruje ne zna i ne može da mrzi. Jer ako mrzi to znači da ne vjeruje. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. Širi pozitivan znak oko nas i prema svemu. Jer onom tko vjeruje Nebeski Otac mu pruža svu ljubav koju mogu samo oni vjerni dobiti. Jer vjernik zna, poznaje samo ljubav i praštanje.

I sam Nebeski Otac nas ući da vjerujemo i volimo i ljubimo. Potiče nas na vjeru i ljubav. I kroz svoje proroke nam je poručio da oni koji vjeruju i ispunili svoj srca sa ljubavi uživati će njegovo povjerenje i napredak već za svog života. A oni koji otvrdnu svoj srca očekuje ih sama patnja i muka i pokora. I nikad ne će uživati u milosti Nebeskog Oca. Ove riječi i rečenice sam naučio u „Mormonovoj knjizi”. I koje su istinite, jer kroz cijelu knjigu nam sam Nebeski Otac na sam govori o tome kroz proroke. I iz samih tekstova možemo vidjeti da svi oni koji su vjerovali u Nebeskog Oca i sina njegova Isusa Krista napredovali su u svojim životima. Dok oni čija su srca otvrdnula i izgubila vjeru ili odbijali su vjeru u Nebeskog oca propadali su u svom jadu koji je taj jad mogao donijeti. I kad malo razmisliš ima smisla i logike u tome. Jer samo vjera u Nebeskog Oca donosi svu pozitivu koja nam se može pružiti.

Ne treba se sramiti biti i musliman. Jer i vjera Islam je istinska vjera, koju su mediji i pojedinci izvrgnuli ruglu i sramoti. Malo sam proučavao vjeru Islam, a i čuo se sa nekim muslimanima. I prema onome što sam pročitao i saznao Islam nije neka nasilna vjera, već miroljubiva, puna predivnih poruka koje nam je Alah poslao preko svog proroka Muhameda. I Alah nas kroz svoje poruke uči kako da živimo, da ne vodimo osvajački rat, već samo obrambeni rat. Ali pojedinci su izigrali i izvrnuli taj dio, tako da izgleda da je Islam zapravo nasilna vjera. Ja u to ne želim vjerovati, da je Islam nasilna vjera, već da je miroljubiva. Da ne naudi zlom drugo biću. Alah je porukama putem proroka Muhameda regulirao svaki dio našeg života. I ako ga slijedimo, možemo očekivati samo napredak u životu. Jer samo pravi vjernik moe očekivati milost Božju i blagoslov.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Tjestenina sa rajčicom i ribicama

Ne znam jesam li ljubitelj tjestenine ili nisam. Ali volim ju pojesti, ako je dobro pripremljena. Najviše je volim jesti sa bolognes umakom (ili kako se već to zove). Umake jako volim jesti, a i slična jela. A zadnjih godina mi se dosta sviđa jedno jelo od tjestenine sa pasiranom rajčicom i ribicama u slanoj otopini. Tjestenina se skuha kao i obično. Ja je obično znam skuhati u slanoj vodi, dok ne omekša. I tako dok se kuha tjestenina, u drugom loncu znam staviti dva veća pakiranja pasirane rajčice, u koju ubacim ribice u slanoj otopini (zajedno sa tom otopinom), te dodam vegete, papra i mljevene paprike. I pustim da se malo prokuha sa vodom. Kad je tjestenina kuhana prebacim je u taj lonac sa rajčicom i ribicama i pustim još malo da se prokuha. I ručak je gotov. Posebno je ukusan dok je svježe skuhani, kasnije kada se ohladi jestiv je. Ali više nije tako ukusan kao svježe pripremljen.

Moram priznati da sam u zadnje vrijeme dosta zavolio pasiranu rajčicu. Ima neki poseban okus, tek kojem ne mogu odoljeti. Za sada je najviše pripremam sa tjesteninom i ribicama. Ali morao bih da pronađem još neka jela u koja se stavlja pasirana rajčica. Jer nikako se ne mogu zasititi tog okusa i teka te pasirane rajčice. Ima nešto posebno u oj rajčici, što ne mogu da opišem.

A također volim i te ribice jesti. Koje su mi isto tako ukusne da ih se ne mogu zasititi. Ponekad ih znam pojesti za doručak, a ponekad i ovako pripremljene sa rajčicom i tjesteninom. I svaka od tih namirnica zna dati tom jelu svoj tek i ukus. Za tjesteninu ne znam koliko je zdrava ili ne, ali za rajčicu i ribice znam da su zdrave. Ali taj okus rajčice i ribica ne mogu opisati. Ali znam uživati u tom jelu i ne mogu ga se najesti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #003

Pisanje je predivna kreativna animacija. Sa pisanjem možeš da se kreativno izraziš. Biti kreativan. Moji tekstovi nisu baš kreativni. Ali se nadam da su dovoljno dobri da ih pročitate. I da vam pruže ono što vam pokušavam pisanom riječi izraziti. Volim pisati, tipkati po tipkovnici svog kompjutera. Ima nešto predivno u tom tipkanju po tipkama, koje ne mogu opisat. Kao da me to tipkanje po tipkovnici i tipkama pomalo smiruje i odmara. I dovlači misli od stvarnosti, da bar na malo zaboravim na nju.

Ne mora se pisati tekstove da se objave negdje. Možeš pisati za neko svoje zadovoljstvo. Glavno je da pišeš u svoje slobodno vrijeme, za neko svoje zadovoljstvo. Tako i ja pokušavam, da pišem i za neko svoje zadovoljstvo. Da izbacim iz sebe ono što me muči i da si olakšam svoju dušu. A i da pokušam pisanom riječi izraziti neke svoje misli. I tako ih pokušati sačuvati u pisanom obliku kao uspomenu. Da ako ih netko pronađe, može pročitati i sam procijeniti koliko sam dobar bio.

Pisanjem se može prenijeti i znanje i iskustvo. Nije samo lijepa književnost. Ne mora sve biti lijepa književnost. Već se prenositi znanje i iskustvo koje imam u sebi i oko sebe. Može kroz pisanu riječ ostati kao neka uspomena za iduće generacije koje tek dolaze. Da iz te pisane riječi mogu saznati i naučiti ono što smo mi znali. I to znanje dalje unaprijediti. Primijeniti u svom svakodnevnom životu. Te je i to jedan od lijepih gesta koje se mogu ostvariti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #15

Moje današnje kuhanje i prehrana nije se puno značajnije promijenila u odnosu na prošlost. Jer u dosadašnjim tekstovima sam uglavnom pisao o pripremi hrane u prošlosti. A od sada polako krećem o iskustvima koje imam u zadnjih nekoliko mjeseci i sada. Naime, prije skoro dvije godine sam imao srčani i moždani udar. I zbog toga sam bio prisiljen da privremeno prestanem sa svojim učenjem kuhanja. O samoj bolesti sam pisao u nekim drugim tekstovima, pa vjerujem da već donekle znate o tome.

Kako sam završio u bolnici, a kasnije na rehabilitaciji, privremeno sam bio prisiljen da se ne bavim kuhanjem. Jer sam svu hranu dobivao u bolnici ili ustanovi. Tako da sam zapustio svoje kuhanje. I sami znate kakva je bolnička hrana. Nije baš savršena. Ali meni je bila odlična. I uživao sam pomalo u njoj. Jer neke od tih obroka si nisam pripremao kada sam bio sam, i sam si pripremao obroke. A što se tiče ustanove u kojoj sam bio na nekoj rehabilitaciji, hrana je bila monotona. I uglavnom se je vrtjelo oko jedne te iste hrane i pripremljenih obroka. Samo što su promijenili dan i datum posluživanja. Tako da s vremenom čovjek se je zasitio te hrane. Koja baš nije bila pripremljena kvalitetno. Ili prekuhana ili slabo kuhana. A da ne pišem kako nisu baš pazili tko od korisnika mora i što jesti. Jer neki su bili bez mliječni, neki dijabetičari, a neki s nekom drugom bolesti. Tako da nije bilo čudno da ljudi su imali problema sa zdravljem i probavom. A i da ne spominjem da korisnici nisu više mogli tu hranu jesti, pa su je morali bacati. Što me je dosta ljutilo i žalostilo. Jer hrana je skupa, a i mnogi si je ne mogu priuštiti.

I negdje krajem prošle godine sam polako se vratio kući. I počeo polako da obnavljam učenje kuhanja. I nastavio sam svoju prehranu bazirati na povrću i varivima. Ali i dalje jedem meso i to uglavnom piletinu i ribu. Jer to meso je nekako lagano, a zasitno. A variva sam nastavio da dovršavam sa zaprškom. Da potrošim neko brašno, koje sam dobio u sklopu neke donacije. U variva ne stavljam nikakvo meso, već uz variva nastojim si pojesti malo nekog tvrdog sira. A petkom nastojim da uglavnom jedem ribu, a vikendom neki oblik piletine. Jer nije dobro da iz prehrane izbacim meso. Jer time bih doveo dodatno u problem svoje zdravlje. Jer i meso treba konzumirati, jer kroz meso unosiš sve ono što nema u povrću i voću. A u povrću i voću nema ono što ima u mesu. Tako da treba prehranu kombinirati sa mesom i povrćem i voćem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #14

Do sada sam koristio neke stare tekstove sa prijašnjeg bloga i objavljivao ih na ovom blogu. Naravno uz malu izmjenu teksta. Ali od sada ću se dalje morati mučiti sa pisanjem novih tekstova za ovaj blog. Nadam se da mi ne ćete zamjeriti na ovoj strategiji, kojoj sam morao pribjeći dok ne dobijem inspiraciju za pisanje ovih tekstova. I sada se nadam da ću uspjeti sa pisanjem ovih tekstova. Jer volim pisati i tipkati po tipkovnici svoj kompjutera. Jednostavno obožavam tipkati po tipkovnici. Jedino što mi još zadaje muke jest desna ruka, koja se još nije dobro oporavila nakon moždanog udara. Što me žalosti, ali pokušavam se nekako nositi sa time.

Ovih dana je prošlo tri mjeseca od kada sam izašao iz jedne ustanove u kojoj sam bio negdje oko godinu i pol na nekoj rehabilitaciji nakon srčanog i moždanog infarkta. I ne mogu opisati koliko mi je drago da sam uspio izaći iz te ustanove, jer kod kuće sam pronašao neki mir, koji nisam imao u toj ustanovi. Tih godinu i pol mi je bilo najteže u životu, jer sam doživio dosta neugodnosti i užasa, koji mi nije trebao. Ali sada barem imam kod kuće neki mir. U kojem istinski uživam. I ne mogu se nauživati. Tako da se nadam da sam uspio sada pronaći kakav takav mir od nekih ljudi, jer ti pojedinci su stvarno bili užasni. I ne znam kako sam uspio sve to tamo preživjeti. Cijeli taj boravak, koji mi je bio nužan. Te se nadam da se više ne će ponoviti.

A i zadnjih dana se nekako pokušavam odviknuti od tolikog gledanja TV-a i serija. Jer previše me je taj TV okupirao i odvukao me od nekih drugih obaveza kojima sam se bavio. I kojima se sada pokušavam vratiti. Mada ima zanimljivih serija, koje se isplati pogledati i pratiti. I pokušati ću ih nekako ipak pratiti. Ali nastojat ću da sve to držim pod nekom kontrolom. Pogotovo ću nastojati držati kontrolu u tome da samo te neke filmove i serije pratim i gledam. Jer druge stvari me ne interesiraju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #002

Pisanje me pomalo opušta, pomalo nekako ispunjava. I kroz pisanje se ponekad izbacujem sve dobro i loše iz sebe. Pisanjem pokušavam se osloboditi nekih misli, koje govorom ne mogu izraziti. Kroz pisanje se pokušavam izraziti, jer kroz razgovor i govor ponekad se ne mogu izraziti dovoljno dobro. Nekako se lakše tako izražavam. Ne znam zašto je to tako, ali volim se kroz pisanje izražavati jer mi je tako lakše, nego li kroz razgovor. A i pisanu riječ obožavam.

Da, pisanje me dosta opušta. Priznajem to. I volim i obožavam da pišem. Jer pisanje može biti jedna lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. Koja može opustiti čovjeka, a i ako ima smisla za to pomoći mu da se kroz taj način kreativno izrazi. I na mene nekako tako ispunjava i pomaže mi u životu. Da kroz neke tekstove izrazim i pokušam neke misli, doživljaje i ine stvari izraziti i izbaciti iz sebe. Mada svi ti tekstovi nisu za javnost. I ostaju samo zabilježeni na mom kompjuteru. I koje nikada ne ću objaviti. Ali ću pokušati neke tekstove ipak objaviti i podijeliti ih sa javnosti.

Znam da moji tekstovi nisu kvalitetni i da bih morao da poradim na tome da ih bolje i ljepše pišem. A to bih morao pokušati ostvariti sa upornim pisanjem i čitanjem raznih tekstova, knjiga i sličnih stvari. A ponekad za to nemam vremena, posebno preko tjedna. Ali barem vikendom bih morao početi više čitati i na taj način pokušati nekako obogatiti svoje riječi, jer ne vidim kako drugačije da to pokušam popraviti. A i također upornim pisanjem tekstova. Ali što god da odaberem, morati ću nekako da počnem na tome raditi. A i također poraditi na odabiru tema o kojima bih pisao. Jer i one imaju nekog značenja u pisanju mnogih tekstova. Ovo je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se ne morate složiti.

Pisao sam u jednom od prošlih tekstova da sam se okušao i u pisanju pjesama. Ali nisam baš zadovoljan njima koliko se sjećam. Jer još uvijek ih nisam pronašao. Ali ću ih vjerojatno pronaći kada ću se najmanje nadati. Ali nisam pisao i o tome da sam počeo prije nekoliko godina da pišem i neke priče. Ali na žalost i tu sam zapeo i na kraju nisam nastavio da pišem. Jer nisu mi riječi dolazile u misli i kako dalje da razvijem tu priču. A volio bih pokušati ih jednog dana nastaviti da ih pišem dalje i dovršim njihovo pisanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kiselo zelje sa ribicama

I dalje sam nekako pomalo eksperimentirao u kombinacijama variva od povrća. Ovaj puta mi je pala ideja da neko kiselo zelje, koje mi je još ostalo pripremim sa nekim ribicama iz konzerve i grahom. I moram priznati da mi je dobro ostalo. Barem prema mojim ukusima, što se drugima ne mora svidjeti. Volim eksperimentirati u kuhanju variva, tražiti neke nove načine pripreme tih variva. A i istraživati. Ne znam koliko je to pametno, možda i loše, ali volim da pokušam pripremiti si varivo na neki novi način. A ne na klasičan.

Da, i dalje pokušavam da si pripremam variva po nekim novim receptima koje sam pokušavam smisliti. Ali na žalost, nisam uveo praksu da bilježim te recepte, pa da ih kasnije ponovo pokušavam pripremiti. Što bih morao, jer ne može se sve zapamtiti. Jedino ovdje na ovom blogu pišem o tome kako pripremam variva po nekim novim receptima. I tako dijelim svoja iskustva u učenju kuhanja variva. Jer i dalje se još uvijek učim se kuhati variva. I neka od tih variva volim si pojesti za obroke. A i dalje sam amater koji se pokušava naučiti kuhati neka jela. Za sada samo variva, ali možda jednog dana i još neka druga jela. Ali o tome kada za to dođe vrijeme.

A što se tiče ovog kiselog zelja koje sam spomenuo, ostala mi je neka zaliha od pola kile u dubokom zamrzivaču. I kako nisam želio da mi propadne, odvažio sam se ovih dana da ga ipak iskoristim. I pripremim si ga u obliku variva. Naravno, kako sam zadnjih tjedana postao dosta zaljubljenik u ribice iz konzervi, odvažio sam pripremiti to zelje u kombinaciji sa tim nekim sardinama ili što li su već, te grahom od nekih 400 grama iz konzerve. I skuhao sam sve to zajedno. Dodavši još od začina neku zamjensku vegetu, goveđu kocku, crvenu ljutu papriku i paprom. A zelje je bilo u količini od pola kile. I na kraju sam dodao neki vrhnje za kuhanje. I moram priznati da je ispalo baš nekako po mojem ukusu. Pomalo kiselo, ali baš po mjeri, a i donekle ljuto.

Znači, pola kile zelja, dvije konzerve ribica u slanoj otopini, konzervu graha od nekih 400 grama, te jednu goveđu kocku sa manjom žlicom papra i ljute mljevene paprike, sa žlicom i pol vegete sam stavio kuhati u lonac. Pustio sam oko 45 minuta da se kuha. Te sam nakon toga dodao manje pakiranje vrhnja za kuhanje. I pustio još nekoliko minuta da se prokuha. I to je ukratko recept za ovo jelu, koje si vi možete prilagoditi svojem ukusu i potrebi. Srećom ovaj puta mi nije ispalo previše ljuto, osim što se osjeća kiselost zelja. Što mi odgovara, jer pomalo volim osjećati kiselinu zelja u jelu. Što dodaje posebni okus jelu. A da li će se vama svidjeti, to je na vama.

Nekako se u zadnje vrijeme ne mogu zadovoljiti dovoljno te neke ljutine u varivu. I gotovo u svakom varivu moram osjetiti tu neku ljutost, paprenost ili kako li već se izraziti. Ne znam zbog čega i ne mogu opisati tu želju za tim okusom. I dovoljno ga se zasititi. Ali morati ću napraviti neku malu i kratku pauzu od toliko začina, jer moguće je da bi mi moglo štetiti dodatno zdravlju. Nisam stručnjak u to, ali nešto mi govori da bih mogao imati problema.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Wonder Woman

Jednom prilikom sam uživao u filmu „Wonder Woman”, film koji je snimljen 2017. godine, i čija se radnja odvija oko amazonske princeze Dijane koja bude odgojena i trenirana da bude ratnica. Ali na kraju se uspostavlja da je jedna od pripadnica Bogova iz nekog starog svijeta. Ovaj film sam već duže vrijeme želio pogledati, zbog njegove radnje i tematike. I nije me razočarao, jer pokazao se kao odličan film sa odličnom radnjom i specijalnim efektima.

Osim što sam zaljubljenik književnosti, fotografije i još nekih sličnih područja, tako sam i zaljubljenik u filmsku umjetnost. Prije nekoliko godina sam otkrio na jednoj društvenoj mreži neke kratke video uratke, koji su me zainteresirale za taj film „Wonder Woman”. I nekako sam priželjkivao da jednog dana pogledam taj film, koji me na kraju nije razočarao. I nisam požalio što sam ga pogledao. Jer radnja ovog filma se odvija oko princeze Diane, amazonke koja je odgojena i trenirana da postane ratnica i suprotstavi se bogu Areas. Jednog dana na njezin otok dolazi jedan špijun koji njoj i njezinom narodu objasni što se događa u vanjskom svijetu i ona kreće u misiju da okonča rat i suprotstavi se bogu Areas. I pri tome saznaje pravu istinu o sebi i svojoj sudbini.

To je samo ukratko sadržaj ovog filma, koji je snimljen prema nekom stripu kojeg su kreirali američki psiholog i pisac William Moulton Marston i umjetnik Harry G. Peter. Wonder Women je američka super-junakinja o kojoj se pričaju razne priče kako je nastala. Od toga da ju je od gline isklesala njezina majka Hyppolyta, pa do doga da je ona biološka kći boga Zeusa i Hipolite. Više o tome možete pokušati pronaći na mreži svih mreža.

Sama radnja i tematika filma ni se sviđa. Odabir glumaca ne bih baš komentirao. Ali sviđa mi se odabir glumice koja je utjelovila samu princezu Dianu. Koja je po mojem mišljenju odličan izbor za taj lik. Te se je uspjela snaći u toj ulozi. Mada nisam stručnjak, ali ipak je ta glumica odličan izbor. A što se tiče radnje filma, ona je baš po mojem ukusu. Jer volim pomalo spoj prošlosti, sadašnjosti i fantazije. A i ta sama priča oko borbe dobra nad zlim, za borbom za boljim svijetom. Mada je sama princeza Diana dosta naivna u ovom filmu prema svijetu u koji dolazi i protiv koga se mora boriti. Ali ipak nekako kroz film nekako sazrijeva i shvaća pravu istinu o čovječanstvu i čovjeku samome. Film je pun zapleta i obrata, sa podosta specijalnih efekata. Te ga se po mom mišljenju isplati pogledati, ponajviše zbog te vječite borbe dobara i zla, ljubavi i mržnje. Te odnosa između ljudi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja

Osim što volim čitati knjige i razne romane, i čitati pisanu riječ općenito, volim pokušavati i pisati. Obožavam pisati riječi na kompjuteru. Kroz razne tekstove i slične stvari. I ovi tekstovi koje objavljujem na ovom blogu su pokušaji pisanja tekstova. Znam da nisu savršeni. I da bih morao poraditi na kvalitetnijem pisanju. I pokušavam da radim na tome. I istražujem kako da poboljšam svoje pisanje. Te da će uskoro polako krenuti na bolje.

Da, osmim što volim čitati knjige i romane i pisane riječi, volim isto i da te riječi pišem. Kako kroz ove tekstove za ove blogove koje pokušavam pisati, tako i kroz neke druge tekstove. Jer volim i pisati te riječi na omom kompjuteru kojeg trenutno imam. I ne mogu da izdržim dan, a da ne zapišem neku riječ. Bilo za tekstove za ove blogove, tako i u nekim tekstovima i pričama koje pokušavam već nekoliko godina da ih pišem. Ali moram priznati da nikako da napredujem po tom pitanju. Mislim na pisanje tih tekstova ili priča koje pokušavam napisati. Jer uvijek nešto iskrsne nešto što me spriječi da pišem te tekstove. I ponekad prođu dani, tjedni a da ništa ne pišem. I to mi jako nedostaje i žalosti. Jer volio bih da imam više vremena da se posvetim pisanju.

Također, pokušavam voditi i neki svoj dnevnik. U kojem pokušavam opisati ukratko svoje misli i što sam proživio u svom danu. Znam da to možda ne priliči mojim godinama, ali kako sam napisao malo prije, jednostavno moram tijekom dana napisati nešto riječi. Bilo u taj dnevnik, bilo za neki tekst za ove blogove, bilo za one priče ili što li su već. Jer još uvijek sam na nekim početku pisanja tih nekoliko priča koje mi se vrte u mislima. I koje bih volio pretočiti u pisanu riječ na papiru. I možda jednog dana, ako budu dobre podijeliti ih sa javnosti. Volio bih pokušati ih napisati i vidjeti koliko su dobre te moje priče koje sam započeo. I da ih jednog dana pokušam konačno napisati.

A što se tiče dnevnika, osim što pokušavam pisati o tome što sam proživio tijekom dana, taj dnevnik je i jedan mali projekt, da vidim koliko velik će na kraju ispasti. Za sada je otprilike došao do nekih 1000 napisanih stranica. A kada bih dodao još onaj dio koji mi je zarobljen na jednom starom hard disku, vjerujem da je već odavno premašio tu brojku. Samo kada bih ga uspio nekako spasiti i izvući sa tog diska, pa da vidim kolika je stvarna brojka. Pisanje dnevnika je jedna lijepa aktivnost, ponekad naporna, ali ipak opuštajuća. I može poslužiti kao neki podsjetnik na neka prijašnja vremena.

Pokušao sam pisati i neke pjesme. Ali nikako da ih pronađem. Jer su i one nekako blokirane. I koje ću morati potražiti nekako. Što se nadam da ću uspjeti jednog dana. Ali za njih ne znam da li ću ih ikada objaviti, jer nisam zadovoljan sa njima. I vjerojatno će ostati zauvijek skrivene od javnosti. Jer ipak nije sve za javnost. Nešto ipak mora ostati skriveno. I unatoč tome, i dalje ću pokušati da se i okušam u pisanju pjesama, za svoju dušu. Da se i tako pokušam nekako izraziti. Jer ipak pisanje je jedna lijepa umjetnička aktivnost, kroz koju se čovjek može pokušati izraziti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑