Kolekcionartvo #4

Moje sređivanje kolekcije kovanica, novčanica i poštanskih maraka ide polako. To je spor proces, koji će dugo trajati. Jer tijekom godina se je sakupilo mnogo tih predmeta. Tako da ću se namučiti razvrstavajući te predmete po albumima. Ali ne žalim, jer uživam u tome. A i pomalo upoznajem povijest kroz to razvrstavanje. A i prisjećam se pomalo mladosti, kada sam sve te predmete počeo sakupljati. I sad tek u starijoj dobi sam konačno našao vremena da pokušam polako srediti tu cijelu zbirku. Jedino još što ću morati odlučiti, gdje ću sve to držati u stanu.

Ujedno sam uspio ovih dana da si i nabavim i neke knjige koje govore o poštanskim markama, novčanicama i kovanicama. I za koje se nadam da ću uspjeti proučiti jednom prilikom. Da malo upotpunim znanje. Znanje koje ću isto sakupljati uz sređivanje te zbirke. Jer i sakupljanje znanja je jedan predivan hobi. Ujedno sam usput naišao i na jedan od način kako dolaziti do razglednica i sličnog. A to je preko web shopa specijaliziranih za kolekcionare. A i web shopova koji prodaju antikvitete. Pa ću pokušati da dolazim do nekih primjeraka i tim putem. Sve zavisi koliko će koštati ti predmeti i sa kojim budžetom ću raspolagati u životu.

Ovih dana sam uspio saznati da li će se u mom predivnom gradu Varaždinu odvijati i ove godine sajam antikviteta. I prvi sajam ove godine će se odvijati ovih dana, u jednoj predivnoj ulici uz tržnicu. Treba se je već održati, ali zbog lošeg i ružnog vremena je odgođen za tjedan dan kasnije. I za kojeg jedva čekam da dođe, jer volio bih ga obići. Da se malo informiram o cijenama nekih predmeta. A i da vidim što se nudi na tom sajmu. Jer već mnogo godina nisam bio na sajmu antikviteta. I jedva čekam da ga obiđem. Jer lijepo se je šetati jednim takvim sajmom i promatrati te predivne predmete koji se prodaju.

A što se tiče knjiga, za sada sam se dosta iscrpio u kupovini. I smanjio sam kupovinu. Dok ne nađem neke primjerke knjiga za kupovinu. A i dok se ne odlučim dalje koje knjige kupovati. Iz kojih dalje područja, autora i slično. Ima nekoliko autora čije bih knjige volio sakupljati i imati u svojoj kolekciji. Ali s obzirom na budžet koji imam ne mogu se odlučiti. Jer ipak treba plaćati i ostale troškove života.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #22

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo #21

Nakon što sam uspješno preživio ovaj neki zahvat na srcu neki dan, ponovo me je ova situacija potaknula da razmislim o svojoj prehrani. Koja je ipak dosta loša. Ponajviše u tome što pretjerano konzumiran sireve, koji u sebi imaju dosta masnoće. Masnoće koja zna raditi problema žilama. A i također razni namazi od sira, te putar. A i previše sam ovih dana si pekao neke ribe i piletinu na ulju, koje isto zna biti dosta masno. I to je sve pridonijelo da su mi žile na srcu dosta loše. I morati ću se odreći tih raznih sireva i sličnih proizvoda. Jer i oni pridonose lošem stanju mojih žila. A i po preporuci doktora morao bih se dovesti u red, dok još nisam imao dodatnih težih problema.

Tako da sam ponovo u nekoj potrazi za novom prehranom. U kojoj ne će biti prisutno toliko sireva i ostalih sličnih proizvoda. A najviše tražim proizvode, povrće i slično što pomaže u čišćenju žila od masnoća. Što će biti teško provesti, jer neke proizvode je u ovo doba teško pronaći, jer im nije sezona. Mada se i u ovo doba mogu pronaći. Ali dosta su skupe te namirnice. Te ne znam kako da ih si priuštim. Jer nisam baš pri novcu. Ali nadam se da ću na nekim akcijama neko od tog povrća i voća uspjeti naći.

U dvojbi sam početi više voća uzimati. Zbog dijabetesa sa kojim se već nekoliko godina mučim. Jer i u voću ima puno i dosta tog šećera. Koji može da napravi isto dosta problema. Moram priznati da nisam baš neki ljubitelj voća. Nekako ga nikad nisam zavolio. A morao bih i voća više jesti. Unatoč što voće ima dosta šećera, ima i dugih odličnih tvari koje mogu pomoći tijelu i zdravlju. Tako da bih se morao nekako prisiliti i početi pomalo da jedem više voća. Sa nadom da će mi pomoći u zdravlju. A i nekako ću morati da i promijenim način pripreme povrća, jer i ono je zdravo i korisno. Te ću i tu morati promijeniti način pripreme.

Moram priznati da me je ovaj zahvat na srcu koji sam imao neki dan ponovo uzdrmao oko prehrane, a i zabrinulo me je. Jer stanje je ozbiljno. I moram da se stvarno dovedem u red koliko je moguće. Tako da sam pomalo uznemireni i zabrinuti, jer ovo je ozbiljno. Izgleda da me je stvarno taj infarkt morao dobro zdrmati, da se zapitam za svoje zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #11

Na žalost još uvijek se nisam vratio onim molitvama koje sam znao moliti do nedavno. Priznajem posustao sam u tome i nikako da se vratim tim molitvama. Molitvama koje su mi mnogo značile, i još uvijek mnogo znače. I za koje vjerujem da imaju neko značenje u njihovom izgovaranju. Ali ja nikako da se vratim njima i nastavim ih ponovo moliti. Što me žalosti, jer su predivne molitve i za koje vjerujem da pomažu. Ali ne bih bio ja, da nisam tako jadan i bijedan, da bih se trgnuo i ponovo ih počeo moliti. Možda ovo dobro iskustvo koje sam imao sa zahvatom na srcu me trgne i potakne da se vratim tim molitvama. I da ih ponovo počnem moliti u znak ljubavi prema Nebeskom Ocu. Koji mi je pomogao već puno puta u životu. I morao bih mu se nekako odužiti za tu pomoć. A jedna je da se vratim tim molitvama i da ih molim svaki dan. Jer to mi može samo pomoći.

Ali ipak nastojim se moliti nekim svojim riječima. I bar tako pokušati održati neku vezu sa Nebeskim Ocem. Koji je toliko dobar, da pomogne svakome kome je potrebna pomoć. Ma kakva god da je ta osoba. Vjerujem da je i meni Nebeski Otac pomogao i ovih dana sa problemima kojima se suočavam. Unatoč tome što sam griješan i nisam baš neki osobiti praktični vjernik. I morao bih se vratiti bolje vjeri i molitvi, jer bez tih molitvi osjećam se bijedno i jadno i usamljeno. Kao da sam napustio Nebeskog Oca. Kao da sam ga izdao. Tako da se, priznajem, borim sa time da se vratim molitvi i boljem svjedočenju vjere, koja ima veliko značenje u životu.

Ipak, kako god bilo, osjećam u svom životu da Nebeski Otac ima utjecaja. I da mi pomaže u svakoj prilici. Molio ga ja za pomoć ili ne. I tako mi ukazuje Nebeski Otac koliku moć ima u mom životu. I koliko je vjera značajna. Te mi time ukazuje koliko je potrebno vjerovati i svjedočiti vjeru. Te kloniti se grijeha. Vjera je moćna, vjera je značajna. I treba je se držati, po bilo kojim obredima je održavali, važno je da se držimo vjere u Nebesko Oca. Koji na toliko ljubi ako vjerujemo strastveno u njega.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Koronarografija

Ovih dana sam konačno uspio da obavim neki zahvat na srcu, nekim novim postupkom. Postupkom kojem nikako ne mogu da zapamtim ime. I na kojem sam već bio tri puta. Zapravo ovo mi je bio treći put. Prva dva puta sam bio sam nakon preživljenog srčanog infarkta. A sada sam išao preventivno na taj zahvat, da se neke dvije žile pokušaju popraviti. Jer su bile upitne. Pa sam otišao u bolnicu, gdje su doktori uspjeli da pogledaju te dvije žile i nešto urade na njima. I nadam se da su uspjeli da ih dovoljno poprave da ne budu tako skoro radile probleme. Ili izazovu neki novi srčani infarkt.

Moram priznati da sam bio prestrašen tog postupka, jer je to bio zahvat na srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. A i bio sam prestrašen tim zahvatom, jer sam u prva dva zahvata imao loše iskustvo. I zbog čega sam se teško odlučio na taj zahvat. A to je bio zahvat u tome što su mi ušli kroz neku arteriju na desnoj ruci. I tom arterijom nekim alatima došli do srca, gdje su pokušali popraviti stvar. I spriječiti da naprave neki problem. Ne znam baš što su radili doktori, jer ih nisam baš razumio. Ali nadam se da su uspjeli usput malo popraviti stvar. I to su mi uradili pod lokalnom anestezijom. Tako da sam samo osjetio bol kod injekcije sa kojom su mi dali anesteziju. I nakon toga sam samo osjetio da tom nekom alatkom nešto petlja doktor po ruci. A na srcu nisam ništa osjetio. Tako da neku veliku bol nisam osjetio. I kada je sve prošlo, bio sam sretan, jer je sve dobro prošlo. Pogotovo sam bio sretan jer sam već taj dan išao kući. I nisam morao ostati u bolnici. Čega me je isto bilo strah, jer baš ne volim boraviti u bolnici.

I moram priznati da sam se nakon tog zahvata osjećao dobro. Jedino sam malo mučninu osjetio kada sam došao kući, ali ta mučnima je mogla biti od vožnje sanitetskim vozilom. I ta vožnja je bila luda. I pravo je čudo da sam je uspio preživjeti. I još sam malo nakon tog zahvata osjećao bol u ruci. Ali ona je polako nestala kako je vrijeme prolazilo. Tako da sam se brzo počeo vraćati u neku normalu. I što sad ovaj zahvat mogu ostaviti u prošlosti iza mene. I polako se vratiti u sadašnjost i posvetiti se budućnosti. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što je bio uz mene cijelo ovo vrijeme. I što mi je pomogao da sve prođe dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #16

Ovih dana ponovo moram u bolnicu. Naime, kod zadnjeg srčanog infarkta rekli su mi da imam problema sa još dvije žile na srcu koje su sumnjive i trebalo bi ih dovesti u red. Pokušao sam to odgoditi koliko sam mogao. Ali sad je došlo vrijeme da ih moram ići pokušati dovesti u red. Jer ako ih ne sredim uz pomoć doktora, mogao bih imati ponovo nekih problema. Dok me još nije pogodio neki novi srčani infarkt.

Ne moram pisati koliko sam prestrašen ovim odlaskom u bolnicu na tu operaciju. I koliko sam zabrinuti. Jer to nije mala stvar. Operacija na srcu nije lagana. Makar je ta operacija rutinska, ali ipak je teška operacija. I zbog toga sam dosta zabrinuti. I ne znam kako se smiriti. Jer teško mi je ići to obaviti. Jer ne znam kako će sve to proći. Kako sve to izdržati fizički i psihički. Što jako utječe na mene. Jer puno je nepoznanica, za koje ne znam kako će utjecati na mene. A da ne pišem da se ne mogu snaći u bolničkom životu i boravku u bolnici. Nikad se nisam mogao naviknuti na taj bolnički način života. I zbog toga mi je muka. Zbog svega mi je muka, koje se ne mogu osloboditi. I zbog čega sam zabrinuti i uznemireni cijelo vrijeme. Jer ne znam kako ću sve to izdržati i preživjeti. Mogu slobodno napisati da sam prestravljen tim odlaskom u bolnicu i samom operacijom. Da ne bude nastala neka komplikacija pri toj operaciji.

Koliko god se pokušao pripremiti, ipak i dalje sam zabrinuti. Jer nije mala stvar se odlučiti na jednu ovakvu operaciju. Jer u pitanju je srce, koji je jedan od najvažnijih organa u tijelu. I o kojem se treba brinuti sa velikom brigom. Tako da sa velikim strahom i brigom odlazim u bolnicu da pokušam obaviti tu operaciju. Sa nadom da će ipak na kraju sve dobro proći. I jedva čekam da sve to prođe i da sve bude iza mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #3

Kolekcionarstvo je skup hobi, u kojeg se treba dosta ulagati. To sam sada uvidio kada sam si nabavljao te albume za poštanske marke, a i neka povećala koja će mi pomoći u bavljenju tim hobijem. Zato treba dobro razmisliti o bavljenju tim hobijem, ako si željan se početi baviti sakupljanjem nekih predmeta. Jer jednom kad se krene, teško je prestati sa time.

Ja za sada još uvijek sređujem svoju zbirku. Još uvijek sam na nekom početku sređivanja te zbirke. Jer sve te marke su smještene u neke vrećice, u neprimjerenim uvjetima. Ali polako ću s vremenom, nadam se, srediti je i dovesti u red. Jer poštanske marke se čuvaju u albumima. I stoga ču pokušati da izdvojim ono što mi je potrebno za kolekciju. A ostalo ću pokušati nekako razmijeniti. Jedan od problema koji me još muči kako ću dolaziti do novim poštanskih maraka i inih predmeta za svoju zbirku i kolekciju. Jer nisam baš povezan sa kolekcionarskom scenom. Pa ću morati da polako počnem tražiti način na koji ću dolaziti do novih primjeraka za svoju kolekciju. Jedan od načina je taj da posjećujem sajmove kolekcionara. Prijašnjih godina u mom gradu se je znao odvijati sajam tih kolekcionara. Sajam se je odvijao nekoliko puta godišnje. Ali da li se ove godine bude odvijao taj sajam, ne mogu doći do te informacije. Tako da ću morati da usput pratim medije, sa nadom da će objaviti informaciju o održavanju nekog sajma u mom gradu.

Kako izgleda da imam još jedan hobi zadnjih mjeseci. A to je kupovina i sakupljanje knjiga u području Islamske vjere, filozofije i kulinarstva. Naime, dosta sam se upustio u kupovinu tih nekih knjiga. Sa nadom da ću ih jednog dana uspjeti pročitati. Jer pomalo me sva ta područja zanimaju i privlače, te bih voli pokušati malo da istražujem i proučavati ta područja. Tako da sam našao neke web shopove koji prodaju korištene knjige, antikviteti. I tako polako stvarati jednu kolekciju tih knjiga. Na žalost, i taj hobi je skup, jer mada su knjige polovne, ipak su skupe. I treba izdvojiti novac za te knjige. I nadam se da će mi se isplatiti sva ta kupovina.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #21

Proljeće se sve više budi. Dani su sve duži. Biljke se polako bude iz zimskog sna. Tako se je i u meni sve više počelo buditi proljeće. A i želja za bavljenjem nekog uzgoja biljaka. Na žalost, kako sam bio zadnjih dvije godine dosta u bolnicama i na nekoj rehabilitaciji, na žalost biljke koje sam naslijedio od majke su uvenule, tu mislim na neke kaktuse i slično propalo je. I morao sam sve to baciti u smeće. Jer više nije neke koristi od toga. Tako da moram polako ponovo pokušati da si nabavim neke biljke koje bih pokušao da uzgajam u svom domu, koliko ću moći. I tako ovih dana sam si konačno nabavio neke sadnica ruža, koje sam posadio u neke velike lončanice koje imam na balkonu.

Kako sam na žalost, zbog bolesti morao odustati od neke zemlje koju sam znao prijašnjih godina obrađivati, tako sam izgubio mogućnost da se bavim vrtlarstvom. A i zbog bolesti sam također morao odustati. Tako da sam se zbog toga osjećao jadno. Ali u meni je i dalje ostala želja i iskra da se bavim nekim uzgojem biljaka. Te sam odlučio da polako ovih dana si počnem nabavljati neke biljke koje bih pokušao uzgajati. I prve su došle neke ruže, na koje sam naletio u jednoj trgovini. I donio sam ih kući i polako posadio u te neke velike lončanice, da bar tako pokušam uzgajati t ruže. A s vremenom ću polako pokušati nabaviti i ostale neke biljke. Jer u meni i dalje tinja želja za uzgojem nekih biljaka i bavljenjem vrtlarstva. Kako na žalost više ne mogu imati neki vrt, tako se moram nekako drugačije pokušati se baviti biljkama. Jer želja i ljubav prema biljkama je velika i ne mogu bez toga.

Ima nešto lijepo u uzgoju biljaka. Lijep je osjećaj kada uspiješ uzgojiti neku biljku. Osjećaj je neprocjenjiv. Sjećam se kada sam obrađivao vrt, kada sam uspio uzgojiti neko povrće, osjećao sam se ponosno i radosno. Jer sam uspio u nečemu. Te nakon toga uživao u kuhanju i pripremi tog povrća za obrok. I moram priznati da sam uživao u tom obroku, jer okus je bio predivan, pravi domaći. Volio bih ponovno osjetiti taj predivan osjećaj. I stoga sam si nabavio te neke ruže, sa nadom da ću uspjeti i ovaj puta, da ih uzgojim i očuvam dovoljno dugo da prožive predivno vrijeme kod mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #2

Već sam pisao jednom prilikom da me je uhvatila neka želja da obnovim svoj hobi kolekcionarstva. Pošto sam, dok sam radio reda među stvarima u stanu, pronašao poštanske marke, razglednice i ine slične stvari odlučio sam pokušati obnoviti taj hobi. I ovih dana sam si polako nabavio neke albume za poštanske marke, novčanice i kovance. A i neki dio albuma za spremanje razglednica. Te sve albume sam si nabavio preko jednog web shopa koji prodaje predmete za bavljenjem kolekcionarskog hobija. Inače, ta firma je radi u Zagrebu, gdje valjda ima trgovinu u kojoj se može kupiti ta oprema za kolekcionarstvo, a također prodaje tu istu opremu i predmete preko web shopa na Internetu. Ne znam koliko su povoljni cijenom, jer samo tu firmu sam našao da se bavi prodajom tih predmeta. Na pošti su isto neko vrijeme prodavali albume, ali na žalost ne znam da li se više bave time. Trebalo bi provjeriti.

I tako polako, mic po mic, sam počeo da prvo razvrstavam neke poštanske marke koje imam kod kuće. I za sada sam počeo da po državama razvrstavam te marke, a onda po područjima koje su izdane. Na primjer građevine, poznate ličnosti, flora i fauna i tako dalje. Ali morao sam stati, privremeno, da si nabavim neko povećalo. Jer te poštanske marke su dosta male i teško ih je bez povećala gledati i proučavati. Ali u međuvremenu sam uspio nabaviti neko povećalo. I sada ću lakše da sortiram te poštanske marke. A i uspio si nabaviti i neke albume za kovanice i novčanice. I njih sam polako razvrstao po imenu i apoenima. A dalje ću ih razvrstavati kako ću si nabavljati nove kovanice i novčanice za kolekciju. A za poštanske marke ću još vidjeti da li ču si ih nabavljati i kako, jer moram se još odlučiti koja područja ću sakupljati. Na žalost još uvijek nisam našao načina kako ću razmjenjivati sve te poštanske marke i novčanice i kovanice, a i nabavljati neke nove za svoju kolekciju. Ali nadam se da će se uskoro i to razjasniti.

Također sam si i ovih dana naručio i neke knjige koje govore o poštanskim markama, kovanicama i inim stvarima. Da iz njih pokušam crpsti neke informacije o tom hobiju. Da mi pokušaju pomoći oko bavljenja tim hobijem. A i možda su to i neki katalozi koji ti mogu pomoći oko sakupljanja tih predmeta. Tako da jedva čekam da dođu i da vidim koliko će mi pomoći u tim hobijima. A moram priznati da kad malo bolje razmislim, zadnjih mjeseci sam također počeo sakupljati i knjige iz nekih područja. Jer volim knjigu i knjige. I volim ih čitati i proučavati. Tako da za sada sam uspio stvoriti neke kolekcije iz područja kulinarstva, filozofije i vjere Islam i Kršćanstvo. Što je lijep užitak, jer lijepo je imati knjigu i knjige u kući. Za sada su samo ta područja, jer ona me najviše zanimaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #15

Prije nekoliko dana sam dobio poziv da se javim u bolnicu radi nekog zahvata na srcu. Već sam valjda pisao da sam imam problema sa srcem. I da redovito idem na neke kontrole. Tako sam bio prije Božića na nekoj kontroli kod doktora i predložio mi je da idem na taj neki zahvat na srcu. Jer navodno imam problema sa još dvije žile koje bi trebalo pogledati i srediti i dovesti u neki red. Isprava sam odbio, ali nakon nekog objašnjavanja i razgovora ipak sam pristao da idem na taj zahvat. Te smo se dogovorili da obavim neke pretrage i da će me onda pozvati na taj zahvat. I došlo je to vrijeme da odem na taj zahvat, jer su me pozvali. Već sam upoznat sa tim zahvatom, kakav je. Jer sam ga prošao već dva puta. Tako da znam koliko je težak, makar je rutinski zahvat. Ali moram priznati da me je ipak strah tog zahvata, kako će proći i da ne bude problema. Nikako se ne mogu osloboditi tog straha. A opet nešto mi govori da će sve biti dobro.

Najviše me boli to što mi doktor ne želi odobriti sanitetski prijevoz. Na koji bih trebao imati pravo, jer ipak sam malo teže pokretljiv osoba. A i radi se o ozbiljnom zahvatu na srcu. Nakon kojeg ću sigurno biti slab. I ne bi smio da vozim, ili da se vozim javnim prijevozom. Tako da sam ljut, jer moram nekog poznatog gnjaviti da me odveze do bolnice, umjesto da mi se osigura sanitetski prijevoz. Dok neki drugi sa lakšim dijagnozama i koji su bolje pokretljivi odmah mogu dobiti jedan takav prijevoz. I kakva je sad tu pravica? Stvarno više ne razumijem ovo naše zdravstvo. Da tako diskriminira nas pacijente. Znam da nisam savršenog zdravlja, a opet moje zdravlje je dosta loše. I trebao bih imati i ja neka prava, koja nemam. A inspekcija nije baš od neke koristi. Tako da sam stvarno jadan, da jadniji ne mogu biti.

I zato sam i zbog toga u nekom strahu, jer me se tako gnjavi. A i zbog toga što baš nemam sa kime pričati puno. Mada su me neki poznanici pokušali utješiti i ohrabriti, ali pak sam i dalje zabrinut i u strahu. Što je znak da sam u neku ruku oprezan, jer znam o čemu se radi. Ali nadam se da će ipak sve dobro proći. Najviše me muči to što toliko dana moram čekati sa odlaskom na zahvat, jer sam negdje krajem mjeseca Ožujka naručeni. I to samo čekanje me isto psihički ubija. Jer ne volim toliko da čekam da se nešto riješi ili obavi.

A boli me i to što ne mogu taj zahvat obaviti u bolnici u svog gradu, već moram ići u drugi grad u bolnicu da se taj zahvat obavi. Kao da su ovi naši doktori u mom gradu manje sposobni od ovih u drugom gradu. Ili da ovaj doktor koji se je specijalizirao za te zahvate ne može doći u ovu bolnicu u mom gradu da to obavi. Tako da sam i zbog toga ogorčeni, jer nas i ako ovi na vlasti gnjave. Ne znaju više kako bi nas mučili i gnjavili. Jer ja nisam tražio da budem bolestan. Već me je bolest sama napala, makar sam se trudio da pazim na sebe koliko sam mogao. Ali ipak karma je imala neke druge planove sa mnom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑