Kategorija: Nevjerni Toma

Uvodnik #31

Moj život se zadnjih mjeseci je pomalo smirio ne idem više toliko po doktorima. Ali ne znači da ču opet morati ići. Jedina je novost ta što sam počeo polako da imam fizikalnu terapiju kod kuće. Nekoliko puta tjedno mi dolazi neka gospođa u posjetu da me malo vježba. Tako da time pokušavam da spriječim daljnje propadanje zdravlja. I da sačuvam pokretljivost. Jedna od novosti je ta da si pokušavam nabaviti neke nove naočale. Jer sve više imam nekih problema sa čitanjem. A i već si dugo nisam provjerio vid, pa to isto moram riješiti i obaviti.

Upio sam si zadnjih mjeseci nabaviti neke biljke za stan o kojima bih se brinuo. Uglavnom su to afričke ljubice i neki kaktusi. Tako da me to pomalo veseli u stanu i kući. Da se imam o nekome brinuti. Sada mi je najveća briga da mi te biljke nekako prežive ovu zimu, koja zna biti hladna. Jer volio bih da ih sačuvam preko zime. I da uživam u njihovoj brizi. Jer su mi predivne biljke. A i pomaže mi da bar malo zaboravim na brige. A i te biljke su mi neka radost u životu. Tako da se veselim njihovom boravku u stanu. A zima će pokazati koliko ću uspjeha imati.

Mada moram priznati da mi pomalo nedostaje i to vrtlarstvo. Jer sam se do prije nekoliko godina i njime bavio. Ali kako sam se razbolio morao sam sa tim vrtlarstvom prekinuti, jer zdravlje mi je bilo narušeno. Pa sam se morao riješiti zemljišta. Što mi je žao, jer sam time ostao bez jednog predivnog hobija. Jer volim se baviti biljkama i uzgajati ih. Ali sada barem neku utjehu pokušavam da nađem u brizi tih afričkih ljubica i kaktusa. Da očuvam tu ljubav prema biljkama. Jer i dalje u meni tinja ta ljubav prema biljkama. Na žalost neke biljke su mi propale, jer nisam imao uspjeha i njihovom uzgoju. Ali to me ne sprečava da se i dalje ne pokušam baviti tim nekim cvijećem i slično. I za sada mi ja važno da ove ljubičice i kaktuse nekako uspijem sačuvati preko zime. Da i na proljeće se mogu nastaviti baviti njima. Ipak je lijepo se njima baviti. I uživati u cvjetovima koje te biljke znaju podariti.

Na žalost, još si nisam nabavio nekog kućnog ljubimca. Ne mogu se još odlučiti oko nabavke nekog ljubimca. Posebno neke mačke, koje neizmjerno volim i obožavam. Velika je to odgovornost, za koju se još nisam spreman odlučiti i preuzeti. Tako da sam dosta neodlučan oko toga. A želja je velika, ogromna. Dobro bi mi došlo neko živo biće poput životinje, koje bi mi pravilo društvo u stanu i životu. Jer teško je biti sam bez ikoga u stanu. Tako da dosta razmišljam o nekom kućnom ljubimcu i nikako se ne mogu odlučiti oko toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #29

Ovih dana sam si ponovno skuhao neko varivo od carske mješavine, graha i slanutka. U što sam dodao neke začine. Ali i ovaj put sam pretjerao dosta sa zaprškom. Ponovno sam je previše napravio. Jer nikako da pogodim omjer brašna i ulja i količine variva. Tako da svaki put mi previše gusto varivo ispadne. Izgleda da u morati da pokušam smanjiti količinu brašna i ulja. Jer zapršku radim od brašna i ulja. I pustim da se peče sve to dok ne postane smeđe boje. I onda ga ubacim u varivo i pustim nekoliko minuta da se prokuha to varivo sa zaprškom. I tako sljubi. Te je tako varivo spremno za konzumiranje.

Prije nekih mjesec dana sam si nabavio i neke smrznute odreske lososa. I spekao si te odreske da ih probam, jer nikad losos nisam jeo za bilo koji obrok. I moram priznati da su dobro ispali. I baš su baš ukusni. I uživao sam u tim odrescima, koji su me dosta okusom podsjetili na tunu. I jako su mi se svidjeli. Te sam se odlučio da i njih ubuduće pokušam si nabaviti i pripremati za ručak uz prilog poput riže, ječma ili krumpira. Naravno, ako ti odresci lososa budu mi cijenom prihvatljivi, jer su dosta skupi.

Ovih dana sam pomalo ponovno došao u neku krizu oko kuhanja i što da si skuham. Pa sam se dosta prebacio da si kupujem neku već pripremljenu hranu u trgovini. Da malo promijenim način prehrane. Dok se ne odlučim što dalje da si pripremam za ručak. Mada i dalje mučim muku oko količine pripreme hrane, pa moram nekoliko dana da za ručak imam to jelo. Tako da nije ni čudo da sam zapao u neku krizu oko kuhanja. Jer mi je prehrana postala nekako monotona. Srećom da sam si nabavio i te neke odreske lososa i to si pripremam za jelo, da malo neku promjenu napravim.

A nekako sam u zadnje vrijeme postao dosta opsjednut burekom i sličnim jelima. Kao da su mi nedostajali, jer ih dugo nisam jeo za obroke. Pa se ne mogu zasititi tih bureka, raznih pita i sličnih peciva. Tako da sam dosta bazirao hranu na tim jelima. I moram priznati da se ne mogu zasititi. Jer toliko su mi ukusne te stvari. Te ću pokušati još neko vrijeme da si nabavljam te bureke, pite i slično. Dok se ne odlučim što i kako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – čaj

Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog imena Camellia Sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova radi vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa. Čaj je predivan aromatični napitak koji se radi od raznih dijelova biljaka, uglavnom od lišća, plodova i korijenja. I većina biljaka ima ljekovita svojstva.

Čaj se priprema od dijelova biljaka poput lišća, korijenja i plodova. Prema jednoj legendi kineski car Sheen-Nong prilikom jednog lova otkrio je tajnu pripremu čaja. Kada je želio prokuhati nešto riječne vode, slučajno mu je u tu vodu vjetar donio nekoliko listova stabljike čaja. Naravno, voda u posudi je promijenila boju i miris. Taj neobičan miris došao je do cara, koji iz znatiželje popije nekoliko gutljaja te tekućine. I ubrzo je osjetio svježinu i kako umor od napornog puta nestaje.

Vjerojatno su prvi uživatelji ispijanja čaja bili budistički svećenici, redovnici. Isprva se čaj spremao od svježe ubranih listova biljke. Ali, kineski pjesnik Lu Yii opisuje spremanje zelenog čaja i razvija metode spremanje čaja. I nakon toga nastaje u Kini kultura ispijanja čaja. Jedan japanski redovnik donosi čaj u Japan, gdje se razvija ritual ispijanja čaja. Čaj polako preko arapskog poluotoka dolazi i u Europu i ostale dijelove svijeta. Gdje se također razvijaju razni rituali i kultura ispijanja čaja.

Ovo je samo u kratko povijest nastanka čaja. Predivnog aromatičnog napitka koji se i dan danas radi od dijelova biljke i raznih biljaka. I većina biljaka ima neku svoju ljekovitost. Danas gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u ispijanju tog toplog napitka. I razvijena je velika industrija proizvodnje čaja, a i kultura ispijanja čaja.

Kod mene čaj, uz kavu, ima posebno mjesto u životu. Jer ti topli napici znaju me istinski osvježiti i odmoriti. Zimi ugrijati, ljeti osvježiti. Utažiti žeđ kada sam žedan, pomoći mi u ozdravljenju kada mi je loše. Jer baš u tim stvarima koje sam napisao mi čaj najviše pomaže. I zbog toga ga najviše volim piti. A i zbog ljekovitosti koje imaju neke biljke.

Nemam neki omiljeni čaj. Ali nekako su mi najdraži voćni čajevi. Mada čajevi i ostalih biljaka nisu loši. Ali volim ih koristiti kod nekih zdravstvenih problema koje me znaju mučiti. Unazad mekih mjesec dana sam imao problema sa probavom. I čaj od šipka sa hibiskusom, te neki zeleni čaj su mi pomogli da reguliram probavu. Dok čaj od matičnjaka ili melise volim koristiti navečer, da mi pomogne u noći. Jer znam imati problema i sa spavanjem. Ovo su samo jedni od problema zbog kojih volim piti čaj. Ali ne volim samo zbog toga uživati u čaju. Već u samoj njegovoj aromatičnosti, mirisu i okusu.

Toliko od mene o čaju, tom predivnom aromatičnom napitku. Nadam se da i vi uživate i da ću jednom prilikom još pisati o tom predivnom napitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – kava

Kava je jedan od mojih omiljenih napitaka. I u kojem znam istinski uživati. Jer taj okus, taj miris mi je nešto posebno što me veseli tijekom dana. Napitak sa kojim započinjem i završavam dan. I bez kojeg ne mogu zamisliti dan.

Kava je napitak koji se poslužuje kao topli napitak. Spravlja se i prži od sjemenki koje rastu na stabljici biljke kavovac. Biljka potiče iz Etiopije, a sam naziv „caffa” dobio je po pokrajini u kojoj se najviše radili kavu od prženog zrnja. Ovo je kratak opis tog napitka prema jednoj društvenoj mreži.

Legenda priča da kava ima početak upotrebe kod jednog pastira Kaldija, koji je primijetio da njegove koze dosta energičnije kada su jele plodove jedne biljke koja je zapravo bila kavovac. Lokalni redovnici jednog samostana konzumirajući kavu primijetili su kako im pomaže da ostanu budni tijekom noći i koncentrirani tijekom molitve. Nakon čega se je kava počela širiti preko Arapskog poluotoka u svijet.

Kava ima dosta zdravstvene prednosti, ali ako se pretjera može dovesti do trovanja i ovisnosti. Stoga treba biti umjeren i pažljiv u njezinom konzumiranju. Dobra strana kave jest u tome što je izvor antioksidansa. Te pomaže u prevenciji i sprečavanju raznih bolesti. Dok, prevelikim unosom može dovesti do ovisnosti i trovanja.

Sirova kava nastaje prženjem u pržionicama na 180 do 240 stupnjeva dok se ne dobije željeni stupanj prženja i arome. Kava se priprema se u osnovi priprema tako da se mješavina mljevene pržene kave prelije vrućom vodom pojedinih vrsta plodova kave. Danas postoje razne vrste i oblici kave poput espresso, instant kava, kava u prahu, granulama, te sa kofeninom ili bez njega.

Ovo je samo ukratko o kavi što sam našao na nekim portalima mreže svih mreža, koje sam koristio kao izvor teksta. I na kojima možete potražiti više o ovom omiljenom napitku.

Pišem o kavi i zbog toga što je kava jedan od mojih omiljenih napitaka. Uz kavu volim piti i čaj, kakao i slično. Ali okus i miris kave mi je nešto posebno što se riječima ne da opisati. Dugogodišnji sam ljubitelj ispijanja kave, ali do sada nisam našao ništa što je može zamijeniti. Naravno, i sam čaj i kakao su također nešto posebno i neopisivo. Svako na svoj način, ali na svoj naći. Ali kava nema premca. I kroz ovo vrijeme ispijanja kave sam dosta tih napitaka isprobao. I na kraju najbolje mi sjeda jest instant kava tri u jedan. A i među njima imam dvije omiljene mješavine kave. Čija imena ne bih pisao, jer nemam njihovu dozvolu da ih spominjem.

Toliko o kavi u ovom tekstu. Možda ću jednog dana još pisati o kavi, jer o kavi bi se moglo još dosta pisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #19

I dalje nastojim da radim na svojoj vjeru u Nebeskog Oca. Nastojim je nekako ojačati uz pomoć molitve i praćenju nekih video uradaka na YouTube. Jer osjećam da je vjera ono istinsko u životu čovjeka. Ono što čini čovjeka. Jer vjera je dio čovjeka, koju nam je usadio u naša srca Nebeski otac, kod našeg stvaranja. A kasnije kroz proroke i Sveta Pisma. Stoga moramo prihvatiti vjeru kao dio svog života. I njegovati je kroz naš život kao nešto najvrednije i najljepše što nam je podareno od Nebeskog Oca. Nebeskog Oca, koji nam svakodnevno javlja i stavlja i usađuje u naša srca kroz darove koje nam samo Nebeski Otac može darovati.

Vjera je najljepši dar koji nam je Nebeski Otac mogao darovati. Vjera nas vodi kroz život i pomaže nam da živimo život što je bolje i ljepše moguće. Jer uz vjeru možemo puno toga postići. I lakše nam je proživjeti ovaj život. Jest da nam je ponekad teško i doživljavamo poteškoće, ali sve to možemo nekako lakše podnijeti ako imamo vjeru. I na sve drugačije u životu gledati. Vjera je najljepši i najbolji blagoslov koji nam je Nebeski Otac mogao dati. I to trebamo čuvati kao kap u moru života.

U mladosti nisam bio baš neki vjernik. Jer mi nije usađen strah od Nebeskog Oca. Nije mi usađena ljubav prema Nebeskog Oca od onih koji su mi trebali usaditi svu tu ljubav prema vjeri i strah koji ide uz to. Dobro, dobro, ljubav već nekako ide, ali strah je nepotreban. Jer ako vjerujemo i držimo se vjere i ljubavi i zakona koje nam je podario Nebeski Otac, ne moramo se ničeg bojati, strahu tu onda nema mjesta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #9

Pomalo se i dalje bavim sakupljanjem nekih predmeta, i kolekcionarstvom općeniti. Nekako ne mogu bez tog hobija i aktivnosti. Moram priznati da volim sakupljati neke predmete. Poput časopisa, knjiga, kipića, poštanskih marama i slično. I želja mi je još uvijek da pokušam stvoriti jednu kolekciju. Bilo bi to lijepo. Lijep osjećaj, kada stvoriš neku kolekciju nekih predmeta.

Za sada sam uspio donekle staviti pod kontrolu što se tiče kupovine novih knjiga i časopisa. Ali ipak i dalje ponekad si kupim neku knjigu ili časopis. Zavisi kada izađe neki novi primjerak knjige ili časopisa. A to je za sada mjesečno. Volim taj miris svježe napisane knjige ii časopisa. Mada i stare knjige i časopisi imaju neki svoj predivan miris u kojem uživam.

Trenutno sam u nekoj fazi traženja novog rasporeda spremanja tih knjiga i časopisa. I kako god da okrenem uvijek se javi neki problem. Tako da ću se dosta namučiti oko pronalaska rješenja. Što bih jako volio. Jer volio bih da ga pronađem. Bilo bi lijepo da sve to nekako uredim.

Od knjiga najviše kupujem knjige iz nekih područja koje me privlače. A ta područja su: Islam, kršćanstvo, filozofija, vjera. A časopise najviše iz područja kuhanja, to jest recepti jela, biljaka, filozofije i slične tematike. I usput ih pokušati ipak i malo pročitati i proučiti. Jer badava kupujem te knjige i časopise ako ih barem malo ne prelistam i pročitam neki njihov dio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #30

Moj život se zadnjih mjeseci nastavlja u nekoj monotoniji. Odlasci doktorima su prestali. I za sada nema neki novi termin za odlazak kardiologu. Ali to se može promijeniti. Jedino što znam da u Siječnju iduće godine moram na neku kontrolu radi fizioterapije. Da se vidi za produljenje tih vježbi. Koje su mi koristile. I na kraju sam ipak prošli tjedan, nakon nekog čekanja, počeo sa novim ciklusom vježbanja sa fizioterapeutima. Koji dolaze mi u kuću i vježbaju. I tako mi pomažu oko daljnjeg održavanja kondicije, a i ostalog vezanog uz zdravlje. Tako da sam pomalo sretan po tom pitanju, jer se nadam da će mi to vježbanje barem pomoći da mi zdravlje ne propada, ako već ne ide na bolje.

Također, zadnjih tjedana polako sam si počeo nabavljati ipak neke biljke za stan, za koje se nadam da će mi preživjeti ovu zimu. I da ću ih nekom njegom uspjeti polako dalje uzgajati. Jer želja mi je da se još nečim bavim u svom domu i životu. Jer u meni još uvijek tinja ta neka želja za uzgojem nekih biljaka. Mada se više ne mogu baviti vrtlarstvom onako kako sam znao i mogao prije. Ali ipak ostao je u meni taj neki osjećaj za uzgojem biljaka. I tako nabavio sam si neke afričke ljubičice, te neke sukulente, kojima ne znam pravo ime, za svoj dom. Da mi te biljke barem malo ukrase dom, a i da se imam o nečemu baviti, kao nekim hobijem. A i koliko sam vidio na mreži svih mreža, biljke mogu pomoći oko depresije i tjeskobe. Tako da sad uživam u toj brizi za te biljke. Jer predivan je osjećaj kada se možeš brinuti za neku biljku. I pomoći joj da živi u tvom domu.

Na žalost više nemam neku životinju kao kućnog ljubimca. Nije da ne želim imati nekog kućnog ljubimca, ali trenutno se ne mogu baviti ljubimcem onoliko koliko bih želio i mogao. Tako da za sada si ne mogu priuštiti nekog ljubimca. Ali jako bih volio da mogu. Posebno neku slatku malu macu. Jer volim mace, zbog njihove umiljatosti i zaigranosti. Bilo bi prelijepo da mogu da imam neku macu, možda bi mi to pomoglo u mojoj bolesti i zdravlju. Jer vjerujem da mace, a i životinje općenito, mogu pomoći čovjeku da se bolje osjeća. Ta briga oko životinje je predivna, mada je velika odgovornost i briga. A opet i veliko zadovoljstvo. Kao biljka, tako i životinja može pomoći čovjeku u njegovom zdravlju. Barem ja tako mislim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

7000 dana u Sibiru

Prije nekoliko godina sam uspio da pročitam knjigu autora Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru”. Knjigu sam dobio na posudbu od jednog prijatelja. Knjiga o kojoj nisam isprva imao neke dojmove i nisam znao što da očekujem od te knjige. Ali ipak sam se odvažio da je pročitam.

Karlo Štajner bio je hrvatski komunistički aktivist i publicist austrijskog porijekla. Rođen je 1902. godine u Beču, a preminuo je 1992. godine u Zagrebu. Preživio je dugogodišnje zatočeništvo u sovjetskim gulazima, a nakon oslobađanja vrača se u bivšu državu, danas Hrvatsku. Po zanimanju je bio grafički radnik. U mladosti se pridružuje Komunističkoj partiji Austrije, te kao član partije djeluje Kraljevini Jugoslavije, Francuske, Austrije i Njemačke. Kako ne bi bio izručen Jugoslaviji, u kojoj su u tadašnje vrijeme likvidirali partijske vođe, bježi u Rusiju. Gdje se nastanjuje u Moskvi i zapošljava se u tiskari Kominterne. U to vrijeme se vjenčao se sa Ruskinjom Sonjom. 1936 bude uhapšen pod optužbom da je špijun Gestapa, te bude osuđen na dugogodišnju robiju. Kaznu odslužuje u logorima polarnog kruga SSSR-a. Nakon 20 godina Vrhovni sud SSSR-a oslobađa ga kazne i pušta ga na slobodu. 1956. godine napušta SSSR i nastanjuje se u Jugoslaviji u Zagrebu.

Roman je autobiografski. Autor u romanu opisuje svoj dolazak u SSSR i svoje prve dane u Moskvi. Te kako je lažno optužen i osuđen na logorovanje u Sibirskim logorima i svoj život u tim logorima. Ovo je samo kratki opis u grubo ovog romana. Autor odlično opisuje kroz ovu svoju priču svu surovost režima u SSSR-u u doba Staljina. Svu surovost života logoraša u logorima koji su se nalazili u Sibiru. I zbog toga je vrijedno pročitati tu knjigu, logoraša koji su morali proživljavati torturu NKVD-a i ledenu zimu Sibira. Svakodnevnu borbu sa gladi i zimom, a i teškim fizičkim radom. Teškim fizičkim radom, gladi, torturom njihovih čuvara koju mnogi logoraši nisu preživjeli. Zbog najmanje sitnice ljudi su bili lažno optuženi i kažnjavani. I svu tu torturu je Karlo Štajner preživio.

Nakon pročitane knjige ostao sam uznemireni. Uznemireni time što u 20. stoljeću su postojali ljudi koji su morali proživjeti jednu takvu torturu. A i zbog toga na što su sve neki režimi spremni uraditi malom čovjeku. Što čovjek može uraditi drugom čovjeku samo zato što nije dijelio njegovo mišljenje. Te se slagao sa politikom režima. Te na što su sve ljudi bili spremni da urade samo da pokušaju preživjeti. Neki nisu uspjeli izdržati torturu i otišli su radije u smrt.

Knjiga je i svjedočanstvo jednog malog čovjeka koji je uspio preživjeti sve te torture. Čovjeka koji je dao jednoj državi svoj život, a ona mu se odužila takvom užasnom torturom i ubila sve iluzije mladog čovjeka i ukrala mu život, najljudskije osjećaje. Autor nam je ostavio ovu knjigu u nasljedstvo i kao zalog da više ne ponovimo takve stvari. Ali do sada nismo uspjeli i sumnjam da ćemo uspjeti. Jer i dalje se događaju ovakve tragedije, koje uništavaju živote pojedinaca i čitavih obitelji i zajednica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #28

A što da pišem o svom kuhanju dalje. I dalje nastavljam da pomalo si kuham ta neka variva u raznim kombinacijama. A od mesa i dalje uglavnom jedem ribu i perad. Jer svinjetinu izbjegavam, a junetinu i govedinu si ne mogu priuštiti. Posebno sa tim cijenama kakve su u trgovinama i nikakvim prihodima. Jer cijene hrane idu vrtoglavo gore, rastu neslućeno. Tako da mi je sve teže se odlučiti što jesti i kako si pripremati. Nekako mi je sve teže se prehranjivati. I pomalo sam sit već svega. Te se prisiljavam da pojedem nešto. Ali ipak jedem nešto, da ne budem gladan.

A moram priznati da sam zadnjih tjedana malo pribjegao i tome da si u nekoj trgovini koja ima neki gastro kutak znam kupiti već gotovu pripremljenu hranu. I onda kod kuće si to pojesti za ručak. Jer i dalje se mučim sa tom pripremom jela za jednu osobu. Ali nekako se trudim ne prigovarati, jer sretan sam da si mogu nešto skuhati i pojesti. Makar si i kupio na tom gastro kutku u toj trgovini u koju obično idem. Mada sam čuo nešto da tu treba paziti da ne pokupiš neku bakteriju ili bolest, jer nekako teško održavaju čistoću. Ali srećom još nisam imao problema, pa se ne žalim.

I dalje sanjam o onoj nekoj tavi koju zovu „vok”. I svako malo pogledam tu tavu u trgovini i razmišljam kako da si je priuštim. I nabavim. Jer volio bih pokušati da si je nabavim i pokušam neka jela kuhati i u toj tavi. I naučiti se pripremati u njoj jela. Ali nikako da se odvažim na to. Ali nadam se da će doći vrijeme kada ću si je moči priuštiti, i polako početi si kuhati u njoj jela za ručak. Jer koliko god je naporno mi kuhati, ipak lijep je osjećaj kada si pripremiš ukusan obrok. Kada znaš da si ga vlastitim rukama pripremio.

Ovih dana sam si konačno nabavio prvu knjigu koja govori o woku. I kako pripremati neku hranu u toj posudi. Što me je razveselilo, jer ću kroz nju i sa njom jednog dana pokušati da pripremam tu neku hranu u voku. Sa nadom da će biti ukusna hrana. Zadnjih godina mi je bio misterij ta hrana, kako se priprema. I kakvog je okusa. Tako da sada sa još većim iščekivanjem čekam da si nabavim taj wok i da se okušam u svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑