Kategorija: Nekategorizirano

Vjera #20

Vjera je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi i ostvariti. Naravno postoje i lijepe druge stvari koje se čovjeku dogoditi i ostvariti. Ali vjera je jedna od njih. I nema ljepšeg od toga da čovjek vjeruje u Nebeskog Oca ili kako li ga već naziva. Jer vjera ti donosi nešto samo vjera podariti čovjeku. Taj mir, taj spokoj, tu radost ili nešto slično. Jer da vjere nemamo bili bismo izgubljeni i lutali zemljom izgubljeni u vremenu i prostoru. Dok sa vjerom idemo oni predivnim putem raja kojeg nam samo Nebeski otac može podariti i voditi.

Što više upoznajem vjeru, nekako više pronalazim onaj pravi put kojim bih morao da idem i da kročim. To više spoznajem da nisam više izgubljen i da me Nebeski Otac malo pomalo vraća na onaj pravi put. I to više mi pokazuje koliko sam griješio u svojoj prošlosti, koliko sam bio izgubljen, kročio krivim putem. Jer nisam se pouzdao u Nebeskog Oca. Ali sada sve više spoznajem da je samo vjera u Nebeskog Oca i poštivanje njegovih zapovijedi i mnogih drugih uputstava koje nam je poslao po svojim prorocima je vrijedna truda i poštivanja.

Vjerovati u Nebeskog Oca je nešto predivno i najljepše. Taj predivan osjećaj je riječima neopisiv, neobjašnjiv. I jednostavno ga nije lako objasniti, već ga je potrebno doživjeti i osjetiti. A to se može jedino kroz vjeru i prakticiranje vjere. Kroz molitvu, pobožnosti i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I jednino tako postići ono što je najljepše i najbolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #10

I dalje nekako se pomalo bavim sakupljanjem nekih predmeta, knjiga i časopisa. Ponajviše knjiga i časopisa. Mada i dalje pokušavam da sve to držim pod nekom kontrolom, ali ipak se zalomi da si kupim neki časopis ili knjigu. Želja mi je i dalje da stvorim neku kolekciju u tim područjima. Ali novaca nikad dosta i nikad dovoljno. Lijepo je kupovati knjige i časopise. I čitati ih i proučavati. I uživati u znanju koje ti knjige pružaju, a i časopisi. Ipak knjiga i časopis su najbolji prijatelji čovjeka i nikad ne iznevjere. Jer pružaju jedno predivno prijateljstvo i utjehu i pomoć, koju ljudi teško pružaju.

I dalje volim taj hobi kolekcionarstva. I dalje volim sakupljati neke predmete. I istinski uživam u tome. Ponajviše trenutno u sakupljanju tih knjiga i časopisa. I te knjige i časopise trenutno najviše sakupljam. Jer sam postao zaljubljenik u knjige i časopise. Tako da se moja kolekcija pomalo povećava. U čemu sam sretan, jer polako se stvara jedna zbirka. U kojoj ću moči uživati.

Za sada kupujem knjige i časopise novijeg datuma, koji su izašli zadnjih godina. Ali želja mi je da polako pređem na kupovinu i starijih godišta. I tako pokušati stvoriti isto neku kolekciju. Želja mi je stvoriti kolekciju časopisa, a i knjiga, iz područja religije i vjere, kuharica i kulinarstva i recepata, ljekovitog bilja, povijesti i nekih društvenih znanosti. Jer bih volio da neke stvari iz tih područja ostanu sačuvane za budućnost. Samo moram još pronaći nekoga tko bi nastavio taj moj projekt.

Također razmišljam da počnem sakupljati i kipove katoličkih svetaca, slika, krunica i sličnih predmeta. Jer vidim nešto lijepo i u tim kipićima, slikama i sličnim predmetima. A i zato što sve više sam povezan uz vjeru. I svakog dana nekako sve više mi vjera znači u životu. Tako da bih volio da i tu stvorim neku kolekciju. Ali jedini problem u svem tome mi je novac, kojeg nikad dosta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #29

Ovih dana sam si ponovno skuhao neko varivo od carske mješavine, graha i slanutka. U što sam dodao neke začine. Ali i ovaj put sam pretjerao dosta sa zaprškom. Ponovno sam je previše napravio. Jer nikako da pogodim omjer brašna i ulja i količine variva. Tako da svaki put mi previše gusto varivo ispadne. Izgleda da u morati da pokušam smanjiti količinu brašna i ulja. Jer zapršku radim od brašna i ulja. I pustim da se peče sve to dok ne postane smeđe boje. I onda ga ubacim u varivo i pustim nekoliko minuta da se prokuha to varivo sa zaprškom. I tako sljubi. Te je tako varivo spremno za konzumiranje.

Prije nekih mjesec dana sam si nabavio i neke smrznute odreske lososa. I spekao si te odreske da ih probam, jer nikad losos nisam jeo za bilo koji obrok. I moram priznati da su dobro ispali. I baš su baš ukusni. I uživao sam u tim odrescima, koji su me dosta okusom podsjetili na tunu. I jako su mi se svidjeli. Te sam se odlučio da i njih ubuduće pokušam si nabaviti i pripremati za ručak uz prilog poput riže, ječma ili krumpira. Naravno, ako ti odresci lososa budu mi cijenom prihvatljivi, jer su dosta skupi.

Ovih dana sam pomalo ponovno došao u neku krizu oko kuhanja i što da si skuham. Pa sam se dosta prebacio da si kupujem neku već pripremljenu hranu u trgovini. Da malo promijenim način prehrane. Dok se ne odlučim što dalje da si pripremam za ručak. Mada i dalje mučim muku oko količine pripreme hrane, pa moram nekoliko dana da za ručak imam to jelo. Tako da nije ni čudo da sam zapao u neku krizu oko kuhanja. Jer mi je prehrana postala nekako monotona. Srećom da sam si nabavio i te neke odreske lososa i to si pripremam za jelo, da malo neku promjenu napravim.

A nekako sam u zadnje vrijeme postao dosta opsjednut burekom i sličnim jelima. Kao da su mi nedostajali, jer ih dugo nisam jeo za obroke. Pa se ne mogu zasititi tih bureka, raznih pita i sličnih peciva. Tako da sam dosta bazirao hranu na tim jelima. I moram priznati da se ne mogu zasititi. Jer toliko su mi ukusne te stvari. Te ću pokušati još neko vrijeme da si nabavljam te bureke, pite i slično. Dok se ne odlučim što i kako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – kava

Kava je jedan od mojih omiljenih napitaka. I u kojem znam istinski uživati. Jer taj okus, taj miris mi je nešto posebno što me veseli tijekom dana. Napitak sa kojim započinjem i završavam dan. I bez kojeg ne mogu zamisliti dan.

Kava je napitak koji se poslužuje kao topli napitak. Spravlja se i prži od sjemenki koje rastu na stabljici biljke kavovac. Biljka potiče iz Etiopije, a sam naziv „caffa” dobio je po pokrajini u kojoj se najviše radili kavu od prženog zrnja. Ovo je kratak opis tog napitka prema jednoj društvenoj mreži.

Legenda priča da kava ima početak upotrebe kod jednog pastira Kaldija, koji je primijetio da njegove koze dosta energičnije kada su jele plodove jedne biljke koja je zapravo bila kavovac. Lokalni redovnici jednog samostana konzumirajući kavu primijetili su kako im pomaže da ostanu budni tijekom noći i koncentrirani tijekom molitve. Nakon čega se je kava počela širiti preko Arapskog poluotoka u svijet.

Kava ima dosta zdravstvene prednosti, ali ako se pretjera može dovesti do trovanja i ovisnosti. Stoga treba biti umjeren i pažljiv u njezinom konzumiranju. Dobra strana kave jest u tome što je izvor antioksidansa. Te pomaže u prevenciji i sprečavanju raznih bolesti. Dok, prevelikim unosom može dovesti do ovisnosti i trovanja.

Sirova kava nastaje prženjem u pržionicama na 180 do 240 stupnjeva dok se ne dobije željeni stupanj prženja i arome. Kava se priprema se u osnovi priprema tako da se mješavina mljevene pržene kave prelije vrućom vodom pojedinih vrsta plodova kave. Danas postoje razne vrste i oblici kave poput espresso, instant kava, kava u prahu, granulama, te sa kofeninom ili bez njega.

Ovo je samo ukratko o kavi što sam našao na nekim portalima mreže svih mreža, koje sam koristio kao izvor teksta. I na kojima možete potražiti više o ovom omiljenom napitku.

Pišem o kavi i zbog toga što je kava jedan od mojih omiljenih napitaka. Uz kavu volim piti i čaj, kakao i slično. Ali okus i miris kave mi je nešto posebno što se riječima ne da opisati. Dugogodišnji sam ljubitelj ispijanja kave, ali do sada nisam našao ništa što je može zamijeniti. Naravno, i sam čaj i kakao su također nešto posebno i neopisivo. Svako na svoj način, ali na svoj naći. Ali kava nema premca. I kroz ovo vrijeme ispijanja kave sam dosta tih napitaka isprobao. I na kraju najbolje mi sjeda jest instant kava tri u jedan. A i među njima imam dvije omiljene mješavine kave. Čija imena ne bih pisao, jer nemam njihovu dozvolu da ih spominjem.

Toliko o kavi u ovom tekstu. Možda ću jednog dana još pisati o kavi, jer o kavi bi se moglo još dosta pisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #18

Od kada sam se vratio vjeri i više počeo da molim neke katoličke molitve i krunicu, te više čitati vjerske knjige, nekako se drugačije osjećam. Mirnije i sretnije. Kao da osjećam neku smirenost, jer sam se više počeo moliti i čitati vjerske knjige. A i pratiti preko YouTube aplikacije neke emisije o vjeri. Što me čini nekako mirniji i sretniji, jer osjećam da sam se vratio na pravi put. Krenuo sam pravim putem. Nadam se da mi to Nebeski Otac poručuje da sam na pravom putu i da drugog puta nema. Jer on, Nebeski Otac, i vjera u njega je jedini i pravi i istinski put kojim se mora poći.

Mada sam i dalje Nevjerni Toma, koji traži uvijek neki dokaz u svemu, ipak osjećam da molitva pomaže u životu. Kao i vjera u Nebeskog Oca i pouzdanje u njegovu milost i ljubav. Nebeski Otac, koji je uvijek uz vjernike koji vjeruju u njega i služe mu kroz poštivanje njegovih zakona, ljubavi i vjernosti. I uvijek pomogne svima koji vjeruju u njega, Nebeskog Oca. Njegova milost i ljubav je velika, i uz tu predivnu milost i ljubavi sve je nekako lakše u životu. Lakše se je nositi sa životnim problemima i mukama.

Zadnjih tjedana sam pomalo došao i u neku dvojbu po kojem obredu slaviti i služiti Nebeskom Ocu. Jer u svakoj vjeri osjećam nešto posebno, što je samo uz nju vezano. Ali najviše osjećam poziv prema vjeri Islam, kao da u njoj ima nešto posebno što nema u drugim vjerama. Što više čitam o toj vjeri, to više slušam o Islamskoj vjeri, to više spoznajem i učim da ta vjera nije toliko loša vjera. I da su nam razno razni mediji i pojedinci dosta iskrivili tu vjeru, prikazali nam je u lošem svjetlu, a zapravo je Islam ispunjena svjetlom i mirom, koja se samo u toj vjeri može pronaći. Te tako sve više osjećam ljubav prema toj vjeri. I nastojim da što više naučim o Islamu koliko mogu. Jer sve više osjećam da jedino u toj vjeri ima smisla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Afrička ljubičica

Unazad nekoliko dana i tjedana sam si navabio nekoliko afričkih ljubičica. Jednostavno iz želje da nešto uzgajam, posebno biljke sa cvijećem. Ali volim pokušati uzgajati i ostale biljke. Afričke ljubičice sam si nabavio iz ljubavi prema tim biljkama i cvjetovima. A i moram priznati da su mi te biljke predivne, posebno ti njezini cvjetovi. U te afričke ljubičice sam se izgleda zaljubio još u mladosti kada ih je i moja pokojna majka uzgajala i imala ih je na prozorskoj klupčici. I uvijek su bile predivne. I tu je izgleda ostala neka ljubav u meni prema tim predivnim biljkama.

Kako sam zadnjih mjeseci u meni tinjala ta neka želja za uzgojem nekih biljaka i cvijeća, polako sam se odvažio da si pokušam nabaviti neke biljke o kojima bih se brinuo. U preko lijeta sam pokušao, i još uvijek pokušavam, uzgojiti neke biljke. Ali o tome ću pisati jednom drugom prilikom. Ali sada bih se više posvetio malo ovim ljubičicama. Koje sam si nabavio iz ljubavi prema cvijeću, a i zbog njihove ljepote. A i zbog sjećanja na moju pokojnu majku, koja je izgleda usadila u mene i ljubav prema cvijeću, pored još nekih ljubavi prema nekim hobijima.

Nabavio sam si te biljke iz želje da ih pokušam uzgajati i brinuti se o njima. Jer izgleda da mi nedostaje ljubav prema uzgoju nekih biljaka. I briga za te biljke. Te više nisam mogao da izdržim i počeo sam si nabavljati te neke biljke i sjemena sa željom i nadom da ih pokušam uzgojiti i uzgajati. Ali za sada baš nemam nekog uspjeha. Ali ipak neke biljke sam uspio donekle uzgojiti, o čemu ću isto pokušati pisati jednom prilikom. A sada ću pokušati da te ljubičice nekako održim na životu i brinem se o njima što je bolje moguće. A koliko ću imati uspjeha, nadam se da ću uspjeti pisati u narednim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Hrvatski poštari

U ovom tekstu želio bih pokušati malo da se osvrnem na djelatnike Hrvatske pošte, posebno poštare dostavljače paketa. Naime, kako sam zadnjih mjeseci dosta naručivao neke predmete i knjige na web shopovima nekih poduzeća, te iste predmete su mi znali poslati putem dotavne pošte, kako preko Hrvatske pošte, tako i preko GLS-a i DPD-a. I ti paketi su stvarno dolazili kako sam naručio te neke predmete.

I pri tom dostavljanju tih istih paketa najgore i najlošije iskustvo imam sa poštarima Hrvatske poste. Koji nisu bili baš ljubazni. Posebno u dostavi paketa do stana, već samo do pred zgradu. Naime, kako živi u zgradi bili su nekako lijeni da donesu gore mi u stan taj paket. Posebno nisu željeli donijeti ni kada sam im rekao da sam invalid i da mi je teško se kretati po stepenicama. Tako da sam morao ići dolje pred zgradu preuzeti paket i onda se sa njime nazad jedva penjati nazad u stan. Što me je ljutilo, jer djelatnici ostalih dostavnih poduzeća su mogli toliko se popesti do mog stana i uručiti mi paket. Što je hvale vrijedno. Ali ljutilo me je i još uvijek ljuti to što su ti poštari Hrvatske pošte tako neljubazni i ne pokazuju razumijevanje. Tako da je u meni zavladala neka gorčina i jad na takvo ponašanje poštara Hrvatske pošte. A koliko sam uvidio zadnjih godina, nisam jedini koji je nezadovoljan uslugama Hrvatske pošte, jer kada sam čekao na glavnoj pošti da mi se nešto isporuči, primijetio sam da se i drugi korisnici žale na rad i ponašanje djelatnika Hrvatske pošte.

A da ne budem samo kritičan, da malo i pohvalim neke djelatnike dostavljače paketa. Naime, kako sam već napisao, djelatnici koji rade kao dostavljači u GLS-u i DPD-u su stvarno bili ljubazni i pristojni. I nisu tražili da dođem pred zgradu da mi isporuče paket, već su si dali truda da taj paket mi donesu pred stan gdje sam ga preuzeo. Što je za svaku pohvalu i nagradu, jer pokazuju da im je stalo do korisnika i klijenata tih poduzeća. Tako da ne mogu opisati tu zahvalnost na njihovom trudu, dok za ove prve nemam nikakve pohvale.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grah sa slanutkom i rižom

Ovih dana sam se napravio jedan oblik variva sa grahom, slanutkom i rižom. Pomalo u manjku inspiracije, došla mi je ideja da pokušam napraviti jedno ovakvo varivo. Ako to tako smijem nazvati. Jer ipak pomalo to vuče na varivo, jedan oblik variva. A opet nisam siguran da li se to može tako zvati. jer pojam variva je općenit i nisam u potpunosti upoznat sa pojmom varivo. Ali nadam se da ću jednom prilikom da uspijem i tu definiciju otkriti i razumjeti.

A što se tiče ovog variva, napravio sam ga jer nisam znao što drugo da uradim. A nije mi se dalo istraživati među receptima što si napraviti za ručak. Pa sam došao na ideju da pokušam napraviti ovu kombinaciju sa grahom, slanutkom i rižom. Prvo sam u neki lonac stavio manju limenku crvenog graha i slanutka. Te dodao od začina vegetu, papar, crvenu papriku i jednu kokošju kocku juhe. I pustio sam da se lagano kuha jedno pola sata. Te sam pred kraj dodao i tri žlice riže. Te dok se je to polako kuhalo, napravio sam zapršku od tri žlice brašna na nekom ulju. I kada je poprimilo smeđu boju, tu zapršku sam ubacio u taj grah. I pustio sam da se još malo prokuha, dok se zaprška ne sljubi sa vodom i ostalim. I dodao još malo soli. I pustio nakon toga da se sve to ohladi i pojeo si to za ručak. I moram priznati da je ispalo mi dosta dobro.

Moram priznati da volim jesti grah i slanutak. Nekako su mi to odlične namirnice i povrće. Pogotovo ako su dobro pripremljene kao varivo ili slično. Ovaj put nije bilo savršeno, ali barem je bilo jestivo. Negdje sam jednom prilikom pročitao da je grah odličan kod dijete. Da dobro zasiti i čovjeka napravi sitim. I tako mu pomaže u mršavljenju. Ne znam koliko u tome ima istine, ali meni je grah odličan zbog svojeg okusa. A i slanutak također. Posebno jer zna biti tvrdi. Tako da si znam to povrće stavljati i u ostala variva. I tako uživati u njima.

Prije nego li me je pogodio drugi srčani infarkt i moždani udar, nekako sam izbjegavao sol. Jer sam čuo da sol zna izazvati visoki tlak, ako se sa njime pretjera. Ali sada u zadnje vrijeme nekako sam ga pomalo ipak ponovo počeo uvoditi nazad u pripremi jela. Jer sam primijetio da nekako mi nedostaje ta sol. Posebno sam primijetio kod krumpira. Kako toj pečenoj namirnici daje neki ljepši okus. Tako da sam počeo uživati i u soli. Ali nadam se da ne ću pretjerati, jer ne treba mi problem sa visokim tlakom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #03

I tako moja borba sa zdravljem se nastavlja polako iz dana u dan. I nosim se sa tim posljedicama kako mogu. Mada mi je teško, ali ide nekako, ne dam se. Na žalost više ne mogu kao prije dok sam bio zdrav. Već sve polako radim koliko i kako mogu. Ne žurim se i nastojim živjeti što je normalnije mogu s obzirom na situaciju. Više ne izlazim onoliko koliko sam prije mogao. I uglavnom se držim doma. Van idem samo ako nešto trebam obaviti, poput kupovine, posjete doktoru, ljekarna i slična mjesta. Na žalost više ne mogu ići u šetnju gradom koliko bih htio. Na neka mjesta na koje sam prije išao. Te se pomalo povukao iz javnosti u svoj dom, gdje uživam u miru svoga doma. Dalje od stresa i uznemirenosti. Znam da to nije dobro, ali za sada mi nema druge. Kako se nadam da ću ipak i ovako se možda oporaviti dovoljno da mogu više izlaziti. Ali sumnjam u to. Ipak mi treba neki mir od svega. Jer mislim si da mi je pružena zadnja prilika. Da više nemam prava na popravni. Jer idući infarkti bi mogli biti kobni. Koji bi me odveli polako na onaj svijet. Ali i nadam se da se to uskoro ne će dogoditi, da ću još poživjeti koliko mi Bog dopusti.

Ovaj nemili događaj sa infarktima me je potaknuo i da razmislim o svom životu. Puno sam griješio i nisam se baš pazio. Tako da sam se pomalo sve više okrenuo vjeri. I u vjeri pokušavam naći neki svoj mir i smisao života. Te sam zadnjih godinu dana dosta proučavao neke tekstove o vjeri i razgovarao sa nekim misionarima. I za sada sam se našao u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje sam ponovo kršten. I pomalo se pronašao, pronašao svoj smisao života. Gdje sam se pronašao. I gdje pokušavam živjeti svoju vjeru. Te i dalje nastojim da proučavam i čitam vjerske tekstove. U čemu sam našao svoj mir i smisao. I poticaj za život. I sad tek vidim koliko mi je vjera nedostajala u životu. Koliko sam je zanemario. Te sada polako nastojim da nadoknadim izgubljeno vrijeme na grešni život.

S jedne strane pomalo uživam u samoći u sklopu svog doma, jer sam pošteđen u većoj mjeri stresa kojeg sam imao dok sam odlazio na posao, neki klub i slična mjesta. Mogu reći da sam se zatvorio u svoj stan, da imam svoj mir i gdje sam pronašao neki svoj mir. Uživam u tome. Znam da to nije pametno. Ali s obzirom kakav je današnji svijet i kakvi su ljudi, ne moram otrpjeti tu bezobraznosti i slično što se je zavuklo u današnje vrijeme. A opet nedostaje mi neko društvo. Posebice neka voljena osoba sa kojom bih mogao podijeliti svoj život. I živjeti u ljubavi koja mi jako nedostaje. Ali ne možeš sve imati. Ili jedno ili drugo. Tako da za sada nastojim uživati u sadašnjoj situaciji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑