Kategorija: kulinarstvo

Zobena kaša

Jednom prilikom sam naišao na jednom web portalu na neki članak o zobenoj kaši ili nečem sličnom. Kojem se više ne sjećam ime i ne mogu ga pronaći, ali ostao mi je u sjećanju. I kojeg pomalo čitam ponovo za vrijeme početka pisanja ovog teksta. Kao neku inspiraciju za početak pisanja ovog teksta. Kao pomoć oko pisanja ovog teksta.

Sjećam se tog članka, jer me je ostavio u dosta ugodnom iznenađenju. I motivaciji da razmislim o toj namirnici, zobenoj kaši. Da si ih potražim na policama u trgovini i da ih malo istražim. Da potražim informacije o njima, da razmislim o tome da ih uvrstim u svoju prehranu. O tim zobenoj kaši sam čuo još prije mnogo godina. Slušao o njima i čitao o njima dugo. Možda od neke svoje mladosti. Ali tek sada u nekoj zrelijoj dobi sam poče sve više o njima da saznajem kroz razne članke i inih stvari.

U tom članku jedna je novinarka pisala o nekom svom iskustvu i susretu sa zobenoj kaši. Te o konzumiranju te kaše kroz jedno vrijeme i što je sve doživjela za to vrijeme. Kako ih je pripremala i ine stvari. Te na kraju rezultat tog konzumiranja. Mada mi je članak bio poput nekog promo članka, ostavio me je zamišljenim, da pokušam i sa tom namjernicom u svom životu. I pokušam je uvrstiti u svoj jelovnik.

I tako nakon ovih nekoliko dana i proučavanja jedne police u jednoj od trgovina u kojoj si obično nabavljam namirnice za obroke, konačno sam si za probu nabavio jedno manje pakiranje jedne zobene kaše. Iz čiste znatiželje, da vidim što je to. To pakiranje je bilo za jedan obrok, sa okusom šumskog voća. I pripremio sam si ih za ručak. Znam, znam neobično da za ručak jedem zobenu kašu. Ali u ovo današnje vrijeme nisam imao volje da si pripremi nešto drugo. A grah varivo, kojeg sam si neki dan skuhao, nije mi se baš htjelo pojesti za ručak.

Te sam si pripremio taj paketić zobene kaše za ručak. A pripremio sam ih prema uputstvu u kojem je pisalo da se smjesa ubaci u neku zdjelicu, te prelije sa kipućom vodom. I promiješa. Te se ostavi da stoji nekoliko minuta. I tako sam pripremio i ostavio sam da odstoji dok se nije ohladilo dovoljno da se pojede. I moram priznati da sam ostao ugodno iznenađeni okusom te kaše. Jer sam očekivao da će biti bez nekog posebnog okusa, ali ispalo je puno bolje. Puno boljeg okusa. Poput prave zobene kaše, sa mlijekom i šumskim voćem.

Zobenu kašu nisam naviknuti da konzumiram, da je imam za obrok. Pa nekako nisam naviknuti na nju. Ali nakon ovog iskustva ostao sam i postao zaljubljenik u zobenu kašu. Te ću si ju i dalje nabavljati. Jer stvarno su mi bile toliko ukusne, da mi je bilo žao što si nisam kupio još jedan paketić te kaše. I pripremio si ih za večeru ili doručak ujutro. Jer, pored što su mi bile ukusne, držale su me i site dosta dugo. Pa nisam dugo nakon toga osjetio glad.

I kako izgleda, idućih dana ću tjedana si pokušati dalje kupovati tu zobenu kašu, da se je pokušam zasititi. I da se malo odmorim od ostale hrane, od koje sam se dosta umorio i zasitio se je. A i dobro će mi doći ova promjena u prehrani, da malo pokušam obogatiti tu svoju prehranu, koja je zadnjih dana, tjedana, a možda i mjeseci postala nekako monotona.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 5#

Imam pomalo čudan meni u svom životu i prehrani zadnjih dana, tjedana i mjeseci. A moram priznati da je i monotona prehrana. Jer se samo vrti oko variva od graha sa nekim dodacima, te mahuna i dodacima, i nekih sličnih variva. Te ponekad riba iz konzerve sa ričetom ili piletina sa istim dodatkom. Što baš nije pametno. A opet sam zbog nekog kvara na štednjaku dosta ograničeni u pripremi obroka.

Da, zadnjih nekoliko tjedana imam dosta ograničenu i monotonu prehranu za obroke. Kao da sam i u prehrani zapao u neku depresiju. Jer i u stvarnom životu sam u nekoj depresiji, pa nije ni čudo da se je to odrazilo i na prehranu. A moram priznati da nemam baš apetita u zadnje vrijeme. Što je uobičajeno kod mene za ovo doba godine. A i moram priznati da zadnjih tjedana i ne znam što bih si pojeo. A i nemam volje za pojesti si neki obrok. I pod prisilom se hrani, zapravo prisilim se da si nešto pojedem. Samo da ne kolabiram. Ali valjda će se uskoro to nekako popraviti.

Danas sam si pripremio za ručak pomalo čudnu kombinaciju. Barem prema mojem mišljenju. A to je ječmena kaša i ribice sa povrćem iz konzerve. Ječmenu kašu sam si skuhao sa nešto vegete, mljevene paprike i papra. I pustio sam da se lagano kuha, dok nije sva voda isparila iz lončića u kojem sam si kuhao tu kašu. Tako se već jedno duže vrijeme pripremam tu kašu, i moram priznati da mi odlično ispadne. Kao neka zamjena za rižu, mada se jedno sa drugim ne može uspoređivati. Jer svako jelo je odlično i ukusno svako za sebe. I može se pripremati uz većinu jela. A ribice sa povrćem iz konzerve sam si uzeo jer ni se baš nije htjelo puno kuhati. A i nekako mi nije bilo do drugog mesa.

Pomalo je to bio divlji ručak. Barem prema mojim pojmovima. A i odabrao sam ovu varijantu jer sam pomalo željan promjene u prehrani. Željan nečeg novog. Nekim drugačijim kombinacijama jela nego li su uobičajene u našim jelovnicima. Želja je bila da danas malo odudaram od uobičajenog nedjeljnog ručka koji je uobičajen u našim obiteljima. A i bio je u mojoj obitelji kada su mi roditelji bili živi. Nekako me drži želja za promjenom nedjeljnog ručka kakav je bio u mojoj obitelji. Ali nikako da pronađem koja bi to promjena bila.

Zadnjih tjedana sam također zapao i u neku monotoniju kupovanja samo mliječnih proizvoda, poput raznih sireva, koje si kupujem i nabavljam za doručak, pauzu i slično. I to me je zasitilo. Priznajem. Ali moram napomenuti da sam zapao u problem. A to je da zadnjih dana i tjedana ne znam što bih si kupovao za te obroke. Ne znam što bih konzumirao. Salame, paštete i slično mi se ne kupuje. Nekako mi nije do toga. Paštetu nisam pojeo već godinama. Salamu nekoliko mjeseci. Jer sam se i toga zasitio.

Posebno nakon što sam nedavno pročitao nekoliko članaka na mreži svih mreža o načinu kako se pripremaju ti proizvodi. I koji su mi zgadili te proizvode. Možda su u tim člancima bila svjedočanstva bivših radnika tih poduzeća, koji su se tako željeli pomalo osvetiti bivšim poslodavcima. Možda su bila i istinita svjedočanstva. Ali što god da je bilo, zgadili su mi ti članci te neke proizvode. Pa ih više ne mogu konzumirati. Stoga sam u potrazi za nekim novim proizvodima koje bih konzumirao umjesto tih salama, sireva i inih stvari.

Čitao sam neki dan neki članak o nekim žitaricama koje se mogu isto konzumirati za doručak i slične obroke. I moram priznati da me je dosta impresionirao. I malo sam počeo tražiti te namirnice u trgovini. Ima ih, te razmišljam da pokušam malo istražiti o tim namirnicama. I pokušati ih konzumirati, da vidim koliko će mi pomoći. Jer način prehrane moram promijeniti. Kako zbog monotonije, tako i zbog zdravlja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Gris

Gris, instant pšenična krupica, je jedna od mojih omiljenih namirnica koju si volim pripremati za večernji obrok ili desert ili međuobrok. Otkrio sam gris prije nekoliko godine. Kada sam je strastveno jeo, dok se je nisam zasitio. Ali još uvijek znam si ga pripremiti ponekad. Uglavnom kao neki oblik deserta ili večernji obrok.

Gris sam otkrio prije nekoliko godine. Zapravo za tu namirnicu znam cijeli život. Ali u jednom razgovoru kojeg sam imao na poslu sa jednim kolegom, podsjetilo me je na tu odličnu i ukusnu namirnicu, na koju sam potpuno zaboravio zadnjih godina života. Te sam si jednog dana nabavio prvo za probu jedan manji paketić, a kasnije i veće pakiranje. I polako se je naučio pripremati.

Gris sam pripremao u omjeru od nekih četiri decilitra mlijeka i 7 čajnih žličica tog grisa. Te to sve kuham na laganoj vatri nekoliko minuta, dok se ne zgusne. Naravno, gris dodam u već ugrijano mlijeko. I nakon tog kuhanja ispadne mi dovoljno gusto za neki lagani obrok. I tome sam dodao nakon kuhanja tri žličice šećera. Zapravo ga posipam sa tri čajne žličice šećera. I pustim sve to da se ohladi. I tada si to pojedem za neki obrok. Koji me zna zasititi. Ova količina je dovoljna za jednu osobu. Barem je meni dovoljna. I moram priznati da zna biti zasitan obrok. Za neku veću količinu trebalo bi povećati dozu mlijeka i grisa. Ili se držati uputstva pripremanja na pakiranju.

Prema jednom izvoru sa mreže svih mreža, gris se dobiva od mljevenja pšenice iz srednjeg djela njegova zrna. Ima blago žutu boju, ujednačenu granulaciju i veliku moć upijanja. Pšenični griz se može upotrijebiti kao osnovni obrok ili kao dodatak drugim slanim i slatkim jelima. Pšenični griz je bogat vitaminima B kompleksa,sadrži tiamin i folnu kiselinu. Nema masti i kolesterola a sadrži vlakna, ne opterećuje stomak i lako se vari.

Izraz griz dolazi od njemačkog naziva za grubo mljevene žitarice, ponajprije pšenicu. Postoji točno određena veličina granulata koju su njemački mlinari nazvali griess. Krupica se dobiva istim postupkom mljevenja kao i brašno, no granulat je nešto veći (0,3 do 1 milimetra). I tu je odgovor na prvu čestu nejasnoću što je griz, a što krupica. Postoji nekoliko vrsta grisa, no svima nam je najpoznatiji onaj od pšenične krupice. No popis griseva na našim policama znatno se povećao tijekom godina. Pirov, rižin, heljdin, kukuruzni.

Ovu namirnicu vole mladi i stari. Te se može pripremati u bilo koje doba dana. A i dodavati mu se može čokolada i mrvice od čokolade, šećer i slično. Sve zavisi od ukusa. Lagana je hrana i zbog toga ga volim jesti, posebno za večeru ili neki međuobrok. Ispočetka se nisam mogao nasititi ga, ali kako sam ga se s vremenom zasitio pojedem si ga povremeno, uglavnom za večernji obrok. Na mreži svih mreža postoje razni recepti od grisa, koje ja još nisam isprobao, ali ako poželite, slobodno isprobajte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa špinatom i šparogama

Ne znam što bih mislio o već gotovoj pripremljenoj hrani za pauze i slične prigode koja se može nabaviti u nekim trgovačkim centrima. Pišem u nekim trgovačkim centrima, jer ne idem baš u sve centre kupovati. Već sam ograničeni na jedno dva centra u kojima si nabavljam namirnice za kući. Pa ne znam kakvo je stanje po pitanju već gotovoj pripremljenoj hrani za obroke u ostalim trgovačkim centrima. Ne ću ih imenovati, jer nisu platili mi propagandnu poruku. A i ne želim o njima pisati, već o hrani.

Ponekad si znam u nekim trgovačkim lancima kupiti već pripremljeni obrok koji su skuhali ili kako već pripremili tu hranu. Tek toliko si kupim koliko mislim pojesti si kao ručak kod kuće. Mada ne znam koliko je to pametno raditi. Ali nastojim da ne kupujem puno i što rjeđe. Posebno nakon srčanog infarkta. Već si sam pripremati jelo za ručak i ostale obroke od kupljenih namirnica, bilo na tržnici bilo u nekoj trgovini. I pritom paziti da budu od provjerenog proizvođača. Jer tako se barem nadam da je proizvod sigurniji nego li kod nepoznatih proizvođača. Mada i ti poznati proizvođači nisu sto posto sigurni.

Kako sam u potrazi za nekim novim jelima, danas sam naišao na jedno jelo koje se zove „rižoto sa špinatom i šparogama”. A i kako nemam baš prilike da jedem šparoge, odvažih se i kupio si već pripremljenog tog rižota. Da ga probam, posebno šparoge. Jer nikako se ne mogu sjetiti da li sam ih kada jeo i kada sami ih jeo uopće zadnji puta. I moram priznati da sam ostao dosta iznenađen tim jelom. Ne pretjerano pozitivno, ali prosječno iznenađeni. Jedino što mi se je svidjelo kod tog jela jest što nije bilo suho, već dosta mokro, baš po mom ukusu. Jer ne volim jesti suhu rižu. A riža i špinat su tom jelu dali neki solidan okus, dok šparoga mi je nekako bila previše vodenasta.

Ne bih baš dao ni prosječnu ocjenu jelu, ali svidjela mi se je kombinacija okusa riže i špinata. Možda bih malo pojačao količinu špinata u riži. Dok sa šprogama bih malo bolje pripazio. Da ne budu toliko vodenaste. I drugi okus kod šparoga nisam osjetio. Kako baš nemam iskustva sa šparogama, ovo je samo moj prvi skromni dojam. Da sam ih jeo u nekim drugim jelima i više, možda bih ih mogao bolje ocijeniti. Ali pošto je ovo bio moj prvi susret sa šparogama moj prvi dojam je ispao ovakav kakav je ispao. Ne baš sa oduševljenjem. Ali to ne znači da mi se u nekom drugom jelu ne bi svidjele te šparoge. Što ću još vidjeti sa vremenom, kada probam i ostala jela sa šparogama.

Priznajem nemam baš puno iskustva u davanju ocjena nekim jelima. I morati ću si dati još truda da naučim bolje ocjenjivati jela. A i da malo proučim kako drugi ocjenjuju jela, pa pokušati kroz njihovo iskustvo nešto i ja naučiti i primijeniti u svojem slučaju. Ali što god da je na kraju ispalo, ipak ne ću odustati od daljnjih ocjenjivanja jela. I volio bih se bolje okušati po ovom pitanju.

A niti ne ću odustati od šparoga. I dalje ću tražiti načina da ih nekako više konzumiram. Bilo da ih sam pripremam, bilo da ih konzumiram u nekom drugom već pripremljenom jelu. Jer dosta sam čitao i slušao o šparogama. I volio bih ih više uvrstiti u svoju prehranu. Ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog zdravlja. Samo ako mi još i financije dopuste da si ih nabavim, bilo bi još ljepše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo nikada sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio sam si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se takvi ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 4#

Kako sam pisao u prošlom tekstu ovaj prošli vikend sam si ipak uspio nabaviti neke šampinjone. I pripremiti si ih sa jajima. I to jelo mi je baš prijalo, jer gljive si već neko duže vrijeme nisam pripremio. Na žalost, za sada gljive samo znam pripremiti sa jajima. I to samo šampinjone. Jer još nisam se pripremati na neki drugi način. Ali razmišljam da pokušam da si pokušam pripremiti gljive i sa drugim prilozima i u drugim jelima.

Gljive su jedne od mojih omiljenih namirnica. Posebno šampinjoni i vrganji. Ali nemam baš puno prilika da si gljive pripremam, ponajviše zbog cijene. Gljive su mi je odlična namirnica za jesti. I prije sam je znao dosta imati na meniju. Ali zadnjih godina nekako nisam baš imao prilike da ih konzumiram. Ali morat ću ih uvesti ponovo u svoj jelovnik. Ponajviše zbog zdravlja. Jer zbog nekih zdravstvenih problema moram da promijenim prehranu. Te ću morati da još malo istražim o njihovoj hranjivosti i svemu ostalome. A i kako ih pripremati.

Prošli vikend sam si usput skuhao ponovo nešto graha na varivo. I u kojeg sam si dodao i leću, slanutak i ječmenu kašu. Ječmenu kašu koju zadnjih mjeseci nekako obožavam jesti. Bilo za ručak, bilo za neki drugi obrok. Naravno to varivo sam začinio sa malo soli, vegete i goveđe kocke. Goveđu kocku dodajem radi toga da poboljšam malo tek tom varivu. Te sam to varivo konzumirao najviše tijekom tjedna. I uz to sam si pojeo malo nekog tvrdog sira ili slično.

Na žalost, zadnjih tjedana tijekom radnih dana nemam baš puno vremena da si kuham i pripremim neko jelo. Pa sam prisiljeni na taj način prehrane. Što jednim dijelom nije baš dobro i pametno. Jer monotona prehrana može utjecati na probavu. Sa kojom sam imao početkom tjedna. Ali ipak mi se sve polako vraća u neku normalu. Možda je problemu sa probavim bio zbog graha. Jer nešto sam načuo da grah zna izazvati takvo što. A opet sam pročitao negdje da grah može dosta pomoći kod dijeta i u smanjenju kilograma.

Monotona prehrana nije baš najbolja. A ja sam baš u tu zamku upao. Što nije dobro. A i pametno. I to nije pametno. Tako da se moram potruditi da to ispravim. Dok sam bio na bolovanju, a i na godišnjem, uspio sam nekako da imam na meniju razna jela. Ali od kada sam ponovo počeo da radim, na žalost nisam u mogućnosti da malo više vrsta jela si pripremam. A gotova jela kupljena, već pripremljena, u nekom trgovačkom centru nije baš pametno stalno kupovati i konzumirati. Jer tko zna kako je pripremljeno. Dobro, ponekad je dobro pribjeći tome, ako si prezauzet. Ali nije stalno rješenje. Sve je stvar organizacije života tijekom dana.

Tako da mi slijedi još dosta muke oko sve te organizacije života. Ali ako budem uporan, nadam se da ću nekako uspjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 3#

Učenje kuhanja je stalni proces. I koji se uči cijeli život. Jer stalno ima nešto novo što se može naučiti kuhati. Stalno ima nešto što u kuhanju se može novo naučiti, da nam jelo bude bolje. Tako je i kod mene. Ma koliko god da se trudio oko nekih jela, uvijek u nečemu griješim ili pogriješim. Te nastojim u idućoj pripremi tog jela da ispravim. Ali na kraju još uvijek ispadne da moram nešto popraviti.

Jedan od problema u tom kuhanju je što nikako da pogodim pravu mjeru začina. Uvijek ispadne ili začinjenije nego li treba ili premalo. Kada je premalo začinjeno lako se ispravi sa dodavanjem još začina. To sam shvatio. Ali problem je kada previše začina dodam. I do sada nisam pronašao način kako to da ispravim. Rješenje postoji, ali ja ga nikako otkriti i primijeniti.

Trenutno zadnjih tjedana sam se najviše orijentirao da preko tjedna jedem neka variva od povrća. Obično si kupim neki smrznuto povrće, koje si skuham sa dodatkom goveđe kocke i vegete. Sol ne koristim, jer već ima u kocki i vegeti ponešto. Barem se nadam da ima i da je tako. Te nakon nekoliko minuta kuhanja napravim običnu zapršku (ili ajnpren) sa dodatkom mljevene paprike. I to dodam u varivo i ostavim nekoliko minuta da se sve to još dobro prokuha. Te si to polako jedem za ručak tijekom tjedna.

Znam također si i pripremiti i neki grah sa ječmenom kašom. I u to varivo znam dodati ponekad još neko povrće poput krumpira ili leće ili nešto slično. Naravno i tu dodam jednu goveđu kocku i dvije tri čajne žlice vegete. I to dobro prokuha. I na kraju dodam zapršku sa mljevenom paprikom, te i to pustim da se dobro prokuha nakon toga. I polako si jedem kroz tjedan za ručak ili neki drugi obrok.

Volim jesti grah, ponajviše na varivo. Jer mi se sviđa ta namirnica. Nekako mi ide uz dosta tog povrća, sa kojim si mogu pripremiti nekakvo varivo. A i koliko sam primijetio, a i shvatio, grah je odličan kod dijete. Jer je zasitan. Čitao sam negdje o tome da može dosta pomoći u skidanju težine i kod dijete. A i da pomaže u tome da se duže čovjek može osjećati sitim. Tako da ga iz tog razloga volim jesti. Jer kako imam još uvijek preveliku težinu, moram si dati truda da je još skinem. Da mi pomogne u zdravlju. Posebice zbog srca. Ali za svaki slučaj, još ću morati da provjerim te silne podatke oko graha, da ne budem u nekoj zabludi.

Ovih dana razmišljam da si ovaj vikend pokušam nabaviti neke vrganje. I da si ih pripremim nekako za ručak. Vrganje već dugo nisam imao za neki obrok. Zapravo, zadnji puta sam ih konzumirao negdje oko Uskrsa ove godine. I stvarno sam uživao u njima. Tada sam si ih pripremio sa jajima. S time da sam ih prije malo pekao na suncokretovom ulju. Dok nisu omekšali, sa malo vegete. I kada su omekšali, dodao sam dva jaja. I moram priznati da sam istinski uživao u tom jelu. Jer već dugo nisam ih jeo na tako pripremljen način. I ovaj puta bi si ih tako pripremio. Jer su mi odlični tako pripremljeni. Ali morati ću da malo istražim i vidim kako da ih još mogu pripremiti. Jer nekako su mi vrganji omiljena namirnica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 2#

Moje učenje stvarno učenje kuhanja i pripreme hrane počelo je prije nešto više od deset godina. I traje sa prekidima do danas. I još će trajati daleko u budućnost. I do sada sam pokušao da pripremam nekoliko raznih jela, koja sam pokušao pripremiti kako su moji roditelji pripremali, a neka sam uz pomoć nekih recepata učio pripremati.

Svoja prva iskustva u kuhanju sam učio uz svoje roditelje, pomažući im u pripremanju hrane za naš obiteljski ručak ili što li je već bilo. I tu sam pomalo dobio neka prva iskustva. A stvarno učenje je počelo kasnije, kada sam se morao silom prilika osamostaliti. I bio prisiljeni se sam brinuti za svoju prehranu. U obitelji si prisiljeni na kompromis oko prehrane, da se hrana priprema za cijelu obitelj u kojoj svaki član voli jesti neku svoju hranu na svoj način pripremljenu, makar si želiš pojesti nešto sasvim drugo moraš se prilagoditi tome. Dok kada se sam brineš o svojoj prehrani onda si pripremaš ono što tebi odgovara i onako kako tebi odgovara.

Kako se smatram još uvijek amaterom početnikom koji mora da savlada još mnogo toga u osnovama kuhanja, ipak sam se odlučio da usput dijelim svoja iskustva u kulinarstvu, kuhanju i prehrani. Da pokušam da podijelim sa vama svoje iskustvo u učenju kuhanja i prehrani. Pisat ću o ovom svom iskustvu na neki svoj način, a ne kao i ostali. Mada su mi uzor ti silni kuhari i ne smatram ih konkurencijom. Već uzor u pisanju o kulinarstvu i gastronomiji.

U zadnjih nekoliko tekstova pisao sam o nekim svojim iskustvima u kuhanju i pripremama nekih jela. A i napitaka. I u tom stilu ću i dalje pisati i nastojati taj stil razvijati. A kako če se razvijati vrijeme će pokazati. Još uvijek kroz ove prve tekstove ću pokušati se malo predstaviti po pitanju amatera kuhanja. A uskoro se nadam da ću pisati više i o samim jelima koje sam učio ili još uvijek učim pripremati.

Svoju prehranu zadnjih nekoliko godina i više nastojim najviše bazirati na povrću. I to ponajprije zbog zdravlja. Ali to ne znači da sam vegetarijanac, jer i dalje jedem neke od vrsta mesa (perad i riba). I najviše se učim pripremati variva od povrća i jela od povrća općenito. Neka variva pripremam prema receptima koje nalazim na nekim web portalima i prilagodim ih svojim mogućnostima. A neka variva pripremam prema sjećanju kako su moji roditelji pripremali. I prilagodio ih svojem načinu pripreme.

Ima još mnoga jela koje bih volio da naučim pripremati, ali za sada mi neke obaveze ne dozvoljavaju da ih učim pripremati. Ali vjerujem da će doći vrijeme da i njih se naučim pripremati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski. Možda su u međuvremenu popravili uvjete proizvodnje, ali moje povjerenje je ostalo isto.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – čaj

Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog imena Camellia Sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova radi vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa. Čaj je predivan aromatični napitak koji se radi od raznih dijelova biljaka, uglavnom od lišća, plodova i korijenja. I većina biljaka ima ljekovita svojstva.

Čaj se priprema od dijelova biljaka poput lišća, korijenja i plodova. Prema jednoj legendi kineski car Sheen-Nong prilikom jednog lova otkrio je tajnu pripremu čaja. Kada je želio prokuhati nešto riječne vode, slučajno mu je u tu vodu vjetar donio nekoliko listova stabljike čaja. Naravno, voda u posudi je promijenila boju i miris. Taj neobičan miris došao je do cara, koji iz znatiželje popije nekoliko gutljaja te tekućine. I ubrzo je osjetio svježinu i kako umor od napornog puta nestaje.

Vjerojatno su prvi uživatelji ispijanja čaja bili budistički svećenici, redovnici. Isprva se čaj spremao od svježe ubranih listova biljke. Ali, kineski pjesnik Lu Yii opisuje spremanje zelenog čaja i razvija metode spremanje čaja. I nakon toga nastaje u Kini kultura ispijanja čaja. Jedan japanski redovnik donosi čaj u Japan, gdje se razvija ritual ispijanja čaja. Čaj polako preko arapskog poluotoka dolazi i u Europu i ostale dijelove svijeta. Gdje se također razvijaju razni rituali i kultura ispijanja čaja.

Ovo je samo u kratko povijest nastanka čaja. Predivnog aromatičnog napitka koji se i dan danas radi od dijelova biljke i raznih biljaka. I većina biljaka ima neku svoju ljekovitost. Danas gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u ispijanju tog toplog napitka. I razvijena je velika industrija proizvodnje čaja, a i kultura ispijanja čaja.

Kod mene čaj, uz kavu, ima posebno mjesto u životu. Jer ti topli napici znaju me istinski osvježiti i odmoriti. Zimi ugrijati, ljeti osvježiti. Utažiti žeđ kada sam žedan, pomoći mi u ozdravljenju kada mi je loše. Jer baš u tim stvarima koje sam napisao mi čaj najviše pomaže. I zbog toga ga najviše volim piti. A i zbog ljekovitosti koje imaju neke biljke.

Nemam neki omiljeni čaj. Ali nekako su mi najdraži voćni čajevi. Mada čajevi i ostalih biljaka nisu loši. Ali volim ih koristiti kod nekih zdravstvenih problema koje me znaju mučiti. Unazad nekih mjesec dana sam imao problema sa probavom. I čaj od šipka sa hibiskusom, te neki zeleni čaj su mi pomogli da reguliram probavu. Dok čaj od matičnjaka ili melise volim koristiti navečer, da mi pomogne u noći. Jer znam imati problema i sa spavanjem. Ovo su samo jedni od problema zbog kojih volim piti čaj. Ali ne volim samo zbog toga uživati u čaju. Već u samoj njegovoj aromatičnosti, mirisu i okusu.

Toliko od mene o čaju, tom predivnom aromatičnom napitku. Nadam se da i vi uživate i da ću jednom prilikom još pisati o tom predivnom napitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑