Kategorija: Knjiženost

7000 dana u Sibiru

Prije nekoliko godina sam uspio da pročitam knjigu autora Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru”. Knjigu sam dobio na posudbu od jednog prijatelja. Knjiga o kojoj nisam isprva imao neke dojmove i nisam znao što da očekujem od te knjige. Ali ipak sam se odvažio da je pročitam.

Karlo Štajner bio je hrvatski komunistički aktivist i publicist austrijskog porijekla. Rođen je 1902. godine u Beču, a preminuo je 1992. godine u Zagrebu. Preživio je dugogodišnje zatočeništvo u sovjetskim gulazima, a nakon oslobađanja vrača se u bivšu državu, danas Hrvatsku. Po zanimanju je bio grafički radnik. U mladosti se pridružuje Komunističkoj partiji Austrije, te kao član partije djeluje Kraljevini Jugoslavije, Francuske, Austrije i Njemačke. Kako ne bi bio izručen Jugoslaviji, u kojoj su u tadašnje vrijeme likvidirali partijske vođe, bježi u Rusiju. Gdje se nastanjuje u Moskvi i zapošljava se u tiskari Kominterne. U to vrijeme se vjenčao se sa Ruskinjom Sonjom. 1936 bude uhapšen pod optužbom da je špijun Gestapa, te bude osuđen na dugogodišnju robiju. Kaznu odslužuje u logorima polarnog kruga SSSR-a. Nakon 20 godina Vrhovni sud SSSR-a oslobađa ga kazne i pušta ga na slobodu. 1956. godine napušta SSSR i nastanjuje se u Jugoslaviji u Zagrebu.

Roman je autobiografski. Autor u romanu opisuje svoj dolazak u SSSR i svoje prve dane u Moskvi. Te kako je lažno optužen i osuđen na logorovanje u Sibirskim logorima i svoj život u tim logorima. Ovo je samo kratki opis u grubo ovog romana. Autor odlično opisuje kroz ovu svoju priču svu surovost režima u SSSR-u u doba Staljina. Svu surovost života logoraša u logorima koji su se nalazili u Sibiru. I zbog toga je vrijedno pročitati tu knjigu, logoraša koji su morali proživljavati torturu NKVD-a i ledenu zimu Sibira. Svakodnevnu borbu sa gladi i zimom, a i teškim fizičkim radom. Teškim fizičkim radom, gladi, torturom njihovih čuvara koju mnogi logoraši nisu preživjeli. Zbog najmanje sitnice ljudi su bili lažno optuženi i kažnjavani. I svu tu torturu je Karlo Štajner preživio.

Nakon pročitane knjige ostao sam uznemireni. Uznemireni time što u 20. stoljeću su postojali ljudi koji su morali proživjeti jednu takvu torturu. A i zbog toga na što su sve neki režimi spremni uraditi malom čovjeku. Što čovjek može uraditi drugom čovjeku samo zato što nije dijelio njegovo mišljenje. Te se slagao sa politikom režima. Te na što su sve ljudi bili spremni da urade samo da pokušaju preživjeti. Neki nisu uspjeli izdržati torturu i otišli su radije u smrt.

Knjiga je i svjedočanstvo jednog malog čovjeka koji je uspio preživjeti sve te torture. Čovjeka koji je dao jednoj državi svoj život, a ona mu se odužila takvom užasnom torturom i ubila sve iluzije mladog čovjeka i ukrala mu život, najljudskije osjećaje. Autor nam je ostavio ovu knjigu u nasljedstvo i kao zalog da više ne ponovimo takve stvari. Ali do sada nismo uspjeli i sumnjam da ćemo uspjeti. Jer i dalje se događaju ovakve tragedije, koje uništavaju živote pojedinaca i čitavih obitelji i zajednica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Jedan dan Ivana Denisovića

Roman „Jedan dan Ivana Denisovića”, autora Aleksandra Solženjicina, temeljen je na Solženjicinovu zatočeništvu u radnom logoru, te govori o iskustvu običnog seljaka poslanog u Sibir zbog nepravedne osude za političke zločine. Roman je objavljen u studenom 1962. godine u časopisu „Novi mir”, te je roman rasprodan u desecima tisuća primjeraka.

Prije nekoliko godina imao sam priliku da pročitam ovaj roman. Roman, to jest pripovijest, „Jedan dan Ivana Denisovića” je glasovito djelo Aleksandra Solženjicina. Koje se temelji na opisu običnog dana običnog Rusa u logorskom zatočeništvu. Radnja prati jedan dan u životu naslovnog junaka, zatvorenika osuđenog na robiju od 10 godina u gulagu negdje u azijskom dijelu Sovjetskog Saveza 1951. godine i koja se temelji na iskustvima samog autora, koji je proveo 8 godina u gulagu zbog vrijeđanja Staljina u jednom pismu.

Roman opisuje jedan dan zatočenika u jednom logoru negdje u Sibiru. Dan počinje u 5 sati ujutro, kada Šuhov čuje poziv na buđenje u zimi 1951. godine. Šuhov nakon što je u veljači 1942 godine završio u njemačkom zarobljeništvu, uspijeva sa još četiri zarobljenika pobjeći iz zarobljeništva. Nakon čega je optužen za špijunažu i osuđen je na 10 godina rada u gulagu. U logoru je pripadnik 104. brigade, koja ima zadatak taj dan otići u gradnju radionica i objekata u „Soc-gradić”. Ali zbog kasnog ustajanja dobiva kaznu ribanja poda u upravnom objektu. Nakon odrađene kazne i doručka, odlazi sa ostalim logorašima na gradilište, gdje rade na gradnji nekog zida, postavljanja ograde i kopanju jama. Te doživljava jedan incident. Nakon odrađenog dana na gradilišta, prolaze torturu povratka u logor zbog kašnjenja jednog od logoraša, te prebrojavanja u logoru.

Roman je ispunjen životnim pričama logoraša, koji prolaze kroz torturu logora i zime u Sibiru. Međusobne odnose, optuživanja i pomaganja, nastojanja preživljavanja na sibirskoj zime i manjku ogrjeva za grijanje. Roman mi se je baš zbog toga svidio, što na slikovit način opisuje sve te odnose unutar jedne brigade, nade pojedinih logoraša da prežive dan i boravak u logoru na izdržavanju kazne. Gdje mala greška može završiti produženjem kazne. Te gdje su završavali građani Rusije samo zbog neslaganja sa aktualne vlasti u Rusiji ili nekog drugog grijeha.

Aleksandar Solženjicin je ruski prozaist i politički zatvorenik, i najistaknutije ime književnog otpora i sovjetskom totaletarizmu. Rođen je 1918 u Kislovodosk, a umro je 2008 u Moskvi. 1945. godine je zbog pisama u kojima je kritizirao Staljina, te je bio osuđen i zatočen u sibirskom logoru. Nakon izlaska iz logora napisao je „Jedan dan Ivana Denisovića”. Aleksandar Solženjicin je napisao i mnoga druga djela. I koja se vrijedi pročitati. Jedan je od najboljih pisaca novije kojeg se mora pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Benito Juarez 2. dio

Nakon pročitane knjige o Benitu Juarezu do kraja i uživanja u radnji i lukavstvu i odvažnosti glavnih likova ostao sam ispunjen dojmovima bez riječi kojima bih riječima teško opisao. Knjiga te svojim napetim radnjama vuče dalje u čitanju, da je pročitaš do kraja.

Priča je to o malim ljudima koji su se suprotstavili pokušaju Francuske okupacije Meksika 60-tih godina 19 stoljeća. Priča je to o hrabrosti, odvažnosti glavnih junaka ovog romana, predsjedniku Benitu Juarezu, Crnom Gerardu, Malom Andreu, poglavicama Medvjeđe srce i Medvjeđe oko Indijanaca Apače, te mnogim manje znanim junacima koji su samo željeli da se oslobode Francuske tiranije i pohlepe.

Priča je to puna zapleta, hrabrosti i odvažnosti glavnih junaka. Ispunjena lukavstvom i mudrosti, sa dozom humora. Priča je to ispunjena francuskom bahatosti i meksičkom željom za oprostom. Koja prikazuje da glavni junaci nisu primitivci koji će se spustiti na nivo francuskoj bahatosti i umišljenosti. Francuskim vojnicima koji su bili spremni činiti zla djela, te se iživljavati na običnim građanima Meksika. Priča odlično prikazuje kako glavni junaci, običnim građanima tadašnjeg Meksika, žele samo da obrane svoju domovinu od agresora sa miroljubivom politikom, koja nije poznavala želju za osvetom, koja nije poznavala pojam zub za zub.

Dok su agresori koristili agresijom, nasiljem, želeći njome zatrti sav otpor prema agresiji kojom su se koristili. Priča je o tome kako se može obraniti domovina od agresije, ne čineći teror nad neprijateljem. Da su branitelji ispunjeni visokim moralom, poštenjem i ljubavi, te da se i tim odlikama može obraniti domovina u kojoj žive.

Zadivila me je i želja nekih glavnih likova za iskupljenjem svojih grijeha, da postanu bolji ljudi. Što i uspijevaju. A i pronaći u tim tmurnim vremenima i ljubav i spokoj. Unatoč svim nedaćama kroz koje su prolazili. Roman me je ponovo, još jednom podučio kako se iz čitanja romana može naučiti puno o ljubavi, odvažnosti, ljubavi i mnogim drugim vrlinama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Benito Juarez

Ovo je jedno od djela Karly Maya. Poznatog njemačkog pisca po romanima o Winnetou i Old Shatterhandu. Glavnim junacima Divljeg zapada. Mnogi knjiženi povjesničari su ga zaboravili, ali pamte ga mnoge generacije čitatelja, koji su odrasli uz romane o Winnetou i Old Shatterhanda.

Prije nekoliko godina sam čitao knjigu o Benitu Juarezu, meksičkom političaru i predsjedniku. Knjigu je napisao poznati njemački pisac Karl May, autora romana o Winnetou. Radnja knjige počinje u jednoj arapskoj državi gdje jedan tiranin kupuje bijelu ropkinju, koja bježi uz pomoć nekih španjolski robova. A nastavlja se u Meksiku. Gdje vlada pobuna protiv Francuskih osvajača. Priča je to o borbi Meksikanaca kojima je na čelu Benito Juarez i koji se bore protiv francuskih osvajača i Ferninanda Maximiliana.

Radnja romana je puna napetosti i prevrata. Hrabrih ljudi koji se bore protiv tiranina za svoju slobodu. Priča je to o malim ljudima koji raznim načinima pokušavaju doći do slobode. Najviše me se je dojmio kapetan Wagner koji svojim lukavstvom i hrabrosti izbavlja španjolske robove i ropkinju iz ralja arapskog tiranina. Te kreće sa njima u potragu za izbjeglicama i prognanicima koji su ostali zarobljeni na nekom otoku. Te ih pronalazi i sa njima se vrača u Meksiku.

Priča je to i o Crnom Gerardu, koji se bori na strani Benita Juareza protiv francuskih osvajača. Za slobodu Meksika i njihovih građana. Roman odlično opisuje, sa puna zapleta, o njegovoj borbi. Unatoč što je i sam Francuz, ipak staje u stranu Meksikanaca, Indijanaca i Španjolaca. Razočaran je u ljubav svog života, koja ga je izdala i prevarila. I to ga tjera na naprijed u borbi za pravdu.

Knjiga je i puna ostalih zanimljivih likova. Poput gostioničara Pirnero, koji svom silom želi udati svoju kćer. Koja uporno odbija sve udvarače, ali se zaljubi u Crnog Gerarda. I prema njemu gaji ljubav i svu simpatiju.

Mada se radnja ovog romana odvija u dalekom svijetu, vrijedi je pročitati. Cijeli roman me je dojmio zbog borbe tamošnjih domorodaca od stranih osvajača. I za uspostavljanje svoje vlastite država. Roman kroz neke likove i događaje opisuje borbu malih ljudi za slobodu i nezavisnost. Pohlepu pojedinih likova, lukavstvo i odvažnost malih ljudi. Najdojmljiviji dio u kojem odvažnost i lukavost kapetana Wagnera, kako je na prijevaru uspio spasiti španjolske robove i ropkinju. I izigrao samog arapskog tiranina i očitao mu lekciju koju će dugo pamtiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Filozofija

Već nekoliko godina osjećam u sebi neku želju i poziv da se malo počnem baviti sa filozofijom. Da pokušam malo proučavati filozofiju iz nekog hobija i animacije. Ali nikako da se odvažim da započnem sa čitanjem nekih knjiga iz područja filozofije. Ne znam zašto, ali to ime filozofija u meni budi radoznalost i neki misterij. Da se pitam što je filozofija. I što ona uopće predstavlja u našem društvu. Osjećam kao da nešto ima u toj znanosti, što je vrijedno proučavati ju i baviti se njome. Makar iz neke animacije u slobodno vrijeme. Danas ne moraš da pohađaš neke škole, da bi se bavio nečime. Jer postoje razne knjige koje te mogu uvesti u taj svijet nekog područja.

I tako zadnjih nekoliko dana i tjedana sam polako počeo da nabavlja neke knjige iz područja filozofije. Da se pokušam malo informirati o toj znanosti. Sa nadom da će mi te knjige pomoći da malo bolje upoznam tu filozofiju. Jer prema onome što sam uspio saznati o filozofiji, to je predivna znanost, kojoj se isplati baviti u slobodno vrijeme. I kod filozofije mi je žao što ranije nisam pokazao neki interes da počnem čitati knjige iz tog područja. Općenito žalim što od mladosti se nisam posvetio više knjigama i čitanju knjiga iz nekog područja. Možda je krivica pomalo i u tom odgoju, što me roditelji i društvo nisu bolje u mladosti zainteresirali za knjige.

I tako sam zadnjih nekoliko dama pomalo naišao na nekim knjižnim web shopovima knjige koje govore o filozofiji. Te sam polako počeo da nabavljam, kupujem te neke knjige sa nadom da ću ih jednog dana početi čitati i pročitati. Jer moram priznati da je lijepo se družiti sa knjigom. I to bih preporučio svakome, bez obzira na dob, da se posvete i knjigama koliko vam to slobodno vrijeme dopušta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Ovisnik o kupnji knjiga

Da, zadnjih dva-tri mjeseca sam postao ovisnik o kupnji knjiga vjerskog sadržaja, a u zadnje vrijeme i knjiga poput kuharica. A moram priznati da pomalo kupujem i neke časopise. Jer uhvatila me je neka želja da se i na taj način pokušam kroz te vjerske tekstove približiti Nebeskom ocu. A i pokušati malo osnažiti svoju vjeru, na čemu stalno moramo raditi. Jer čitajući te vjerske tekstove je jedan od dobrih i lijepih načina da pokušamo postati bolji vjernici. Naravno tu je i molitva, dobra djela, ljubav i slične stvari koje nas mogu uraditi boljim ljudima i vjernicima.

Kako sam zadnjih mjeseci, a možda i duže, osjećao neki poziv i zov prema vjeri, prije nekih dva mjeseca sam počeo da polako kupujem neke vjerske knjige i časopise. Sa željom da kroz čitanje tih knjiga i časopisa pokušam malo više naučiti o vjeri. Najprije sam osjećao poziv i zov za Islamskom vjerom. I te knjige sam počeo polako i sramežljivo kupovati. Da kroz njih se pokušam naučiti nešto o Islamskoj vjeri. I moram priznati da sam dosta naučio. A i još uvije učim, jer nisam stigao da još sve pročitam. Jer u tome me sprečavaju životne obaveze. I moram priznati da sam uživao u tome. Jer sam kroz čitanje tih knjiga polako sve više ulazio u svijet Islamske vjere.

A negdje krajem prošle godine sam polako počeo da kupujem knjige iz kršćanske vjere. A i časopise također. I tu sam, priznajem, našao lijepo štivo za čitanje i razvoj svoje vjere. Jer obje vjere, i kršćanska i islamska vjera, su predivne vjere. U kojim možeš puno toga lijepog naučiti.

A zadnjih nekoliko tjedana sam polako počeo polako i sramežljivo da kupujem i neke časopise i knjige iz područja kulinarstva i kuhanja. Kako živim sam, prisiljen sam si i sam kuhati. Te sam se nekako odlučio i odvažio na neku nabavku kuharica i sličnog, da ih njih pokušam da naučim nešto više o kuhanju. A i možda i pokoji recept nekog jela kojeg bih pokušao pripremiti. Jer volio bih pokušati početi pripremati više vrsta jela koja bih si rado pojeo.

Lijepo je kupovati knjige, ali dosta je to skup hobi za naše male plače i penzije. Jer knjige su skupe i sve skuplje. Tako da je taj hobi sakupljanja knjiga i časopisa nije baš za svakoga. Ali ipak lijep, jer stvoriti jednu malu kolekciju knjiga iz nekog područja je lijepa aktivnost. I o tom hobiju i aktivnosti treba dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Časopisi o biljkama i hrani

Do prije nekoliko godina znao sam si kupovati neke časopise o biljkama i hrani. A i neke časopise o zdravlju. Gdje sam nalazio zanimljive članke iz tih područja. I koji su mi pomogli da saznam više o nekom bilju ili pripremi neke hrane ili o nekoj bolesti. I uživao sam u tim časopisima. Ali na žalost, zbog financijske situacije, a i zdravstvene, sam morao privremeno prekinuti sa kupovinom tih časopisa. Koji mi stvarno nedostaju. Jer imali su predivne članke i fotografije.

Ovih dana sam malo pokušao raditi reda na jednom ormaru i polici. I naišao sam na te časopise. I koji su ponovno potaknuli u meni želju da ponovno pokušam početi čitati časopise da se podsjetim na neke stvari. A i da ponovno pokušam nabavljati te časopise i čitati ih. Jer u meni još uvijek tinja želja da se bavim nekim uzgojem biljaka, a i da pokušam skuhati neki recept iz nekog od tih časopisa. Mada više nemam uvjeta gdje bih uzgajao to neko bilje, ipak u meni još uvijek tinja želja za uzgojem biljaka. Ako već ne mogu više da se bavim uzgojem, barem da pokušam da uživam u čitanju o biljkama i inim stvarima. A što se tiče onih časopisa sa receptima da ih tako pokušam sakupljati. Sa nadom da će moji nasljednici pronaći te časopise i pokušati da ih nekako iskoristiti.

Da, volio bih da stvorim neku kolekciju nekih časopisa. Da ih imam u što većem broju po brojevima kojima su izlazili. Da jednog dana može netko uživati njima. Ako ta osoba postoji i ako će moji nasljednici znati to cijeniti. Ali što goda da bude nakon moje smrti, ipak bih volio da stvorim jednu takvu kolekciju časopisa. Da s vremenom tvore neku malu enciklopediju tog znanja iz područja koje pišu ti časopisi. Bio bi to zanimljiv hobi. Barem ja tako mislim. A i dosta razmišljam da ipak kod kuće pokušam da nešto počnem uzgajati od biljaka, pa da mi ti časopisi pomognu u savjetima oko uzgoja i korištenja. Mada živim u stanu, i više nemam neko zemljište gdje bih mogao uzgajati te neke biljke, ipak bih pokušao da na balkonu pokušam uzgojiti neke biljke za svoje osobne potrebe. Proljeće se polako bliži, i morao bih početi da razmišljam i o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Web shop knjižara

Zadnjih tjedana sam dosta postao opsjednut kupovinom knjiga putem web shopa na Internetu. Naime, većina izdavačkih kuća koje se bave štampanjem i izdavanjem i prodajom knjiga imaju na Internetu i svoj web shop. Također postoje i poduzeća koja se bave i prodajom starih, već korištenih knjiga. Mislim da se zovu antikvarijati. I moram priznati da sam i ja otkrio dosta tih poduzeća koja se bave prodajom raznih knjiga iz raznih područja i tematika. Te sam ih počeo dosta koristiti zadnjih mjeseci. I polako si nabavljati neke knjige iz područja Islamske vjere. A i počeo sam da polako i knjige iz kršćansku vjere polako nabavljam. Jer uhvatila me je ponovo želja da da si stvorim iz tih područja neku malu kućnu knjižnicu iz tih nekih područja.

I moram priznati da mi je to postao užitak. Kupovina knjiga preko web shopa na Internetu. Taj osjećaj kada proučavaš taj web shop pun knjiga je neprocjenjiv. Te sam proces narudžbe i plaćanja takvih knjiga, te nakon toga iščekivanje kada će doći same knjige je neopisiv. A tek sreća kada dobiješ paket sa knjigama nemoguće je opisati. Proces odabira i kupovine je sasvim lak. A i samo plaćanje. Kada odabereš knjigu stisneš ispod nje tipku kupi, koja odmah zabilježi u tvojoj košarici da si odabrao tu knjigu. I tako ponavljaš postupak dok ne odabereš sve knjige koje ti se sviđaju. I kada si spreman da kupiš odeš u tu košaricu i kroz jedan postupak potvrdiš kupovinu i način plaćanja, te adresu dostave. I knjige su naručene i kupljene. I kroz nekoliko dana ti kurirskom službom dođe pošiljka sa knjigama. Te nakon toga uživaš u njihovom čitanju.

Današnje vrijeme kada su plače male, a cijene proizvoda divljaju, ta animacija oko kupovine knjiga na ovakav način je postala luksuz. I rijetki si mogu priuštiti nabavku knjiga za svoj dom. Sve je teže se baviti sa nabavkom knjiga. Mada je lijepo imati kućnu knjižnicu, ipak kupiti knjige je skup hobi. Ali i lijep, jer je lijepo je ipak imati knjige u kući.

A ja sam sada pomalo u nekoj fazi kada razmišljam da imam knjige najednom mjestu. Sortirane po područjima i temama. Jer volio bih imati jedan takav kutak gdje bi se sve knjige nalazile na kupu. I pomalo se zavlačio u taj kutak da polako čitam te silne knjige koje sam ili kupio ili posudio u gradskoj knjižnici. I tako pronalazio malo mira od svakodnevnih životnih briga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #003

Pisanje je predivna kreativna animacija. Sa pisanjem možeš da se kreativno izraziš. Biti kreativan. Moji tekstovi nisu baš kreativni. Ali se nadam da su dovoljno dobri da ih pročitate. I da vam pruže ono što vam pokušavam pisanom riječi izraziti. Volim pisati, tipkati po tipkovnici svog kompjutera. Ima nešto predivno u tom tipkanju po tipkama, koje ne mogu opisat. Kao da me to tipkanje po tipkovnici i tipkama pomalo smiruje i odmara. I dovlači misli od stvarnosti, da bar na malo zaboravim na nju.

Ne mora se pisati tekstove da se objave negdje. Možeš pisati za neko svoje zadovoljstvo. Glavno je da pišeš u svoje slobodno vrijeme, za neko svoje zadovoljstvo. Tako i ja pokušavam, da pišem i za neko svoje zadovoljstvo. Da izbacim iz sebe ono što me muči i da si olakšam svoju dušu. A i da pokušam pisanom riječi izraziti neke svoje misli. I tako ih pokušati sačuvati u pisanom obliku kao uspomenu. Da ako ih netko pronađe, može pročitati i sam procijeniti koliko sam dobar bio.

Pisanjem se može prenijeti i znanje i iskustvo. Nije samo lijepa književnost. Ne mora sve biti lijepa književnost. Već se prenositi znanje i iskustvo koje imam u sebi i oko sebe. Može kroz pisanu riječ ostati kao neka uspomena za iduće generacije koje tek dolaze. Da iz te pisane riječi mogu saznati i naučiti ono što smo mi znali. I to znanje dalje unaprijediti. Primijeniti u svom svakodnevnom životu. Te je i to jedan od lijepih gesta koje se mogu ostvariti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #002

Pisanje me pomalo opušta, pomalo nekako ispunjava. I kroz pisanje se ponekad izbacujem sve dobro i loše iz sebe. Pisanjem pokušavam se osloboditi nekih misli, koje govorom ne mogu izraziti. Kroz pisanje se pokušavam izraziti, jer kroz razgovor i govor ponekad se ne mogu izraziti dovoljno dobro. Nekako se lakše tako izražavam. Ne znam zašto je to tako, ali volim se kroz pisanje izražavati jer mi je tako lakše, nego li kroz razgovor. A i pisanu riječ obožavam.

Da, pisanje me dosta opušta. Priznajem to. I volim i obožavam da pišem. Jer pisanje može biti jedna lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. Koja može opustiti čovjeka, a i ako ima smisla za to pomoći mu da se kroz taj način kreativno izrazi. I na mene nekako tako ispunjava i pomaže mi u životu. Da kroz neke tekstove izrazim i pokušam neke misli, doživljaje i ine stvari izraziti i izbaciti iz sebe. Mada svi ti tekstovi nisu za javnost. I ostaju samo zabilježeni na mom kompjuteru. I koje nikada ne ću objaviti. Ali ću pokušati neke tekstove ipak objaviti i podijeliti ih sa javnosti.

Znam da moji tekstovi nisu kvalitetni i da bih morao da poradim na tome da ih bolje i ljepše pišem. A to bih morao pokušati ostvariti sa upornim pisanjem i čitanjem raznih tekstova, knjiga i sličnih stvari. A ponekad za to nemam vremena, posebno preko tjedna. Ali barem vikendom bih morao početi više čitati i na taj način pokušati nekako obogatiti svoje riječi, jer ne vidim kako drugačije da to pokušam popraviti. A i također upornim pisanjem tekstova. Ali što god da odaberem, morati ću nekako da počnem na tome raditi. A i također poraditi na odabiru tema o kojima bih pisao. Jer i one imaju nekog značenja u pisanju mnogih tekstova. Ovo je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se ne morate složiti.

Pisao sam u jednom od prošlih tekstova da sam se okušao i u pisanju pjesama. Ali nisam baš zadovoljan njima koliko se sjećam. Jer još uvijek ih nisam pronašao. Ali ću ih vjerojatno pronaći kada ću se najmanje nadati. Ali nisam pisao i o tome da sam počeo prije nekoliko godina da pišem i neke priče. Ali na žalost i tu sam zapeo i na kraju nisam nastavio da pišem. Jer nisu mi riječi dolazile u misli i kako dalje da razvijem tu priču. A volio bih pokušati ih jednog dana nastaviti da ih pišem dalje i dovršim njihovo pisanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑