Zadnjih nekoliko mjeseci sam postao zaljubljenik u jednu vrstu jogurta. B – aktiv jogurte sa okusom voća, koji ima također onu oznaku LGG. Naime, prije puno godina sam obolio od neke bakterije koju sam valjda dobio u poduzeću u kojem sam radio na komadanju piletine. I tom prilikom mi je jedan djelatnik Zavoda za javno zdravstvo došao kući da me o tome obavijesti. I tijekom razgovora preporučio mi je jedne takve jogurte koje imaju tu oznaku LGG. I rekao mi je da mi to može pomoći oko jačanja imuniteta. I tako sam ja jednom prilikom potražio te jogurte. I naišao sam na jogurte sa okusom raznog voća. I odvažio sam ih kupiti i probati. I moram priznati da su mi se svidjeli ti jogurti. I od tada si ih znam kupiti i konzumirati kao neki međuobrok. Tako sam i sada kada sam se vratio kući iz one ustanove ponovo počeo konzumirati. I postao mi je taj jogurt omiljena namirnica, koja se pije. Ne znam da li mi se imunitet ojačao, ali zavolio sam piti taj jogurt. Koji me zna osvježiti. A i zna zamijeniti nešto slatko. Jer je stvarno ukusan. Barem meni. Jogurt je u prodaji sa raznim okusima poput banana, jagoda, brusnica ili borovnica, trešnji ili u nekim kombinacija. Kao što sam napisao, ne znam koliko pomaže u jačanju imuniteta, ali po njemu se znam osjećati dobro. I preporučio bih ga i vama, ako volite jogurte. Jer stvarno znaju biti ukusni.

Inače, i dalje baziram svoju prehranu na varivima. S time da mijenjam povrće koje stavljam u varivo. S time da znam u zadnje vrijeme dosta staviti i rižu to varivo, koje onda zna biti malo gušće. Nekako se u zadnje vrijeme ne mogu zasititi te riže. A i nastao mi je problem u tome što sam zadnjih mjeseci i godina dobio dosta riže, koja mi sada stoji u kuhinjskom ormaru. I koju mi je žao bacati. Moram priznati da ne volim bacati hranu. I nastojim tako pripremati hranu da svu je pojedem. Jer s jedne strane hrana je skupa, a s druge strane ima i danas ljudi koji si jedva priušte obrok. I zbog toga ne volim bacati hranu. Jer je grijeh bacati toliko hrane. Za koju bi mnogu puno dali, samo da je mogu pojesti. I zbog toga sam u zadnje vrijeme postao dosta osjetljiv na hranu.

Pomalo sam i dalje u nekoj dilemi što kuhati i kako. Dijelom nemam baš neke inspiracije što bih si skuhao, a drugim dijelom je u tome što je hrana pomalo skupa. A i teško mi je pripremati hranu za jednu osobi. Tako da i dalje se mučim sa tim prehranjivanjem. Ali ipak ne gubim nadu, valjda ću se konačno trgnuti i malo promijeniti ta prehranu. Što moram da uradim, jer hrana zna biti problem za probavu, a opet i lijek u zdravlju. Zato treba pronaći neku zdravu sredinu za prehranu, da se najedeš, a da ne ugroziš zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma