Autor: Tomislav Majnarić

Ja sam jedan vjernik u potrazi za istinom, ljubavi i vjerom. Zaljubljenik u knjige i književnost i pisanu riječ.

Svjedočanstvo #23

Od zadnjeg posta ništa se nije puno promijenilo. I dalje se borim sa time da se vratim pisanju ovog bloga. I dalje me muči inspiracija u pisanju tekstova. A i moram priznati da sam se dosta zapustio u pisanju i u toj borbi. Tako da sam sav jadan da ne znam kuda bih sa sobom i odakle bih počeo. Jer ideja izgleda da ima, ali nikako da se trgnem i počnem ponovno pisati. Uvijek je ta neka borba sa time da se trgnem i počnem nečim baviti. A da li će se uskoro nešto popraviti stvarno ne znam.

Zadnjih tjedana sam dosta popustio i prepustio se nekim čarima u dopisivanje sa nekim djevojkama. Koje su stvarno predivne i zgodne cure. Ali na žalost odale su se tim čarima koje imaju da od dečki izvlače na taj način da im prodaju te neke fotografije i video uratke sadržaja za odrasle. Što je stvarno žalosno da su se te mlade djevojke upustile u jedan takav posao, koji nije baš lijep. Lijepo je pogledati zgodnu djevojku i malo se zabaviti sa njome i na ovakav način. Ali s vremenom dođe neko zasićenje i odvratnost prema tome. A i s vremenom shvatiš kako te iste djevojke te svojim pričama i laskanjem pokušavaju dobiti za daljnju prodaju tih sadržaja. I da žele samo iz tebe izvući neke novce. I na taj način nekako zaraditi novce za život. A ne bi se željele primiti nekog poštenijeg posla. I ne shvaćaju da bi ih takav posao mogao u budućnosti koštati boljeg života ili neke uspješne karijere.

Na kraju sam se uspio odhrvati u tom dopisivanju sa tim djevojkama. I moram priznati da sam pronašao onaj mir koji mi je strašno nedostajao. Jer dok sam se dopisivao sa tim djevojkama, nikako nisam imao taj neki mir koji mi je nedostajao. I imao sam nemirne dane, jer su uvijek tražile neku svoju pažnju, koju im ja nisam mogao pružiti stalno. Tako da sam na kraju jedan dan naprasno prekinuo sa tim dopisivanjem. Jer mi je postalo sve to nekako naporno. Te polako ponovno pronašao taj mir od njih. I to mi je bila neka lekcija da u buduće budem pažljiv.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Hrvatski poštari

U ovom tekstu želio bih pokušati malo da se osvrnem na djelatnike Hrvatske pošte, posebno poštare dostavljače paketa. Naime, kako sam zadnjih mjeseci dosta naručivao neke predmete i knjige na web shopovima nekih poduzeća, te iste predmete su mi znali poslati putem dotavne pošte, kako preko Hrvatske pošte, tako i preko GLS-a i DPD-a. I ti paketi su stvarno dolazili kako sam naručio te neke predmete.

I pri tom dostavljanju tih istih paketa najgore i najlošije iskustvo imam sa poštarima Hrvatske poste. Koji nisu bili baš ljubazni. Posebno u dostavi paketa do stana, već samo do pred zgradu. Naime, kako živi u zgradi bili su nekako lijeni da donesu gore mi u stan taj paket. Posebno nisu željeli donijeti ni kada sam im rekao da sam invalid i da mi je teško se kretati po stepenicama. Tako da sam morao ići dolje pred zgradu preuzeti paket i onda se sa njime nazad jedva penjati nazad u stan. Što me je ljutilo, jer djelatnici ostalih dostavnih poduzeća su mogli toliko se popesti do mog stana i uručiti mi paket. Što je hvale vrijedno. Ali ljutilo me je i još uvijek ljuti to što su ti poštari Hrvatske pošte tako neljubazni i ne pokazuju razumijevanje. Tako da je u meni zavladala neka gorčina i jad na takvo ponašanje poštara Hrvatske pošte. A koliko sam uvidio zadnjih godina, nisam jedini koji je nezadovoljan uslugama Hrvatske pošte, jer kada sam čekao na glavnoj pošti da mi se nešto isporuči, primijetio sam da se i drugi korisnici žale na rad i ponašanje djelatnika Hrvatske pošte.

A da ne budem samo kritičan, da malo i pohvalim neke djelatnike dostavljače paketa. Naime, kako sam već napisao, djelatnici koji rade kao dostavljači u GLS-u i DPD-u su stvarno bili ljubazni i pristojni. I nisu tražili da dođem pred zgradu da mi isporuče paket, već su si dali truda da taj paket mi donesu pred stan gdje sam ga preuzeo. Što je za svaku pohvalu i nagradu, jer pokazuju da im je stalo do korisnika i klijenata tih poduzeća. Tako da ne mogu opisati tu zahvalnost na njihovom trudu, dok za ove prve nemam nikakve pohvale.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #28

U ovih zadnjih nekoliko dana i tjedana sam dosta zapustio pisanje ovog bloga. Ponajviše zbog toga što nisam imao volje da pišem. A i nekako mi se nije htjelo pisati, a da ne pišem da nisam imao neku inspiraciju za pisanje. Tako da sam uzeo odmora na neko vrijeme. A i bio sam u nekoj potrazi za inspiracijom. A i o tome što da dalje pišem. Jer sam osjetio neko zasićenje u pisanju. Ali sad se nadam da u uspjeti da se polako vratim pisanju, a i nekim temama koje me interesiraju.

Također zadnjih tjedana sam imao i dosta nekih obaveza i problema koje sam morao nekako da pokušam riješiti. I koje još rješavam, jer su se dosta nakupili. Tako da sam se morao nekako pokušati potruditi da ih riješim. Što sam nekako uspio obaviti, a neki se još zavlače. Ali nadam se da ću ih nekako uz Božju pomoć uspjeti nekako obaviti i da će krenuti na bolje.

Ovih tjedana su polako počele i velike vrućine u mom kraju i gradu. I te same vrućine sve jače djeluju na mene. I utječu na moje zdravlje. Tako da moram biti pažljiv ovih dana i idućih tjedana. Jer sam preživio dva srčana infarkta i jedan moždani udar. I nakon ovoga moram biti dosta pažljiv po ovom vremenu. Jer ta vrućina me može dosta udariti. I napraviti mi dosta problema sa zdravljem. Stoga moram nekako paziti na napor. I biti miran što je više moguće. Da izbjegnem zdravstvene probleme. Mada moram već sada priznati da ne znam kako ću preživjeti ovo ljeto po ovim vrućinama. I sad me je već strah svega toga. Ali ipak se nadam da će na kraju sve dobro proći, samo ako ću biti pažljiv.

Također zadnjih dana i tjedana sam počeo dosta razmišljati kako da ponovo počnem zarađivati i doći do nekog novca. Jer još uvijek nemam nikakve prihode. Naime, prije nekih 8 ili 9 mjeseci sam predao zahtjev na Zavodu za socijalnu skrb zahtjev za ostvarivanje inkluzivnog dodatka. I do dan danas još mi nisu donijeli rješenje. Jer koliko sam vidio u medijima da nas puno traži taj zahtjev, a imaju premalo djelatnika koji mogu riješiti brže taj posao. Tako da nije ni čudo da toliko dugo moram čekati na to rješenje. Što me jako žalosti, jer ti novci bi mi dobro došli. Također sam negdje u to vrijeme predao zahtjev na Mirovinskom fondu za ostvarivanje prava na invalidsku i braniteljsku mirovinu. I tu evo isto toliko čekam da mi priznaju to pravo. I oni isto zavlače iz istih razloga pretpostavljam. Tako da moram priznati da sam žalostan i jadan što toliko moram čekati na ostvarivanje tih prava. I ne znam više što uraditi da ubrzam stvar.

Napisao sam da sam počeo da razmišljam o tome da pokušam zaraditi nekako novce. Ali na žalost moje zdravstveno stanje mi ne dozvoljava da se posvetim radu onoliko i kako bih trebao. Tako da bih teško mogao nešto raditi, posebno fizičke poslove. A doći do nekog lakšeg posla je nemoguća misija. Tako da sam sav u nekom jadu i problemu kako sve to riješiti. Jer novac mi je potreban. A do njega je vrlo teško doći.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #16

A što još dalje da pišem o svojoj vjeri. I dalje pokušavam ju ojačati i dovesti u red. Jer vidim da život bez vjere je isprazan. Ako nemaš vjere i ne vjeruješ u Nebeskog oca, onda ti nema života. Nemaš neki unutarnji mir koji možeš samo u vjeri pronaći. Tako da sam se zadnjih mjeseci nekako dosta pokušavao posvetiti vjeri uz sve druge obaveze koje imam u životu. I nekako što više se posvećujem vjeri, to više nalazim neki mir. Neki svoj smisao u životu. Mada moram još mnogo toga da uradim po pitanju vjere, ipak nekako se sve više pronalazim u toj vjeri.

I dalje se borim sa time da molim neke kršćanske molitve i namaz. Jer ipak treba se posvetiti i drugim životnim stvarima posvetiti svoj život. Nekako mi je teško uskladiti vrijeme kada ću moliti i za molitvu i vrijeme za obavljanje drugih obaveza. Jer osjećam nakon ovih molitvi da u mene se zavuče neki mir. I da se mirnije osjećam. Počeo sam se nekako nervozno osjećati kada propustim molitvu.

U zadnje vrijeme sam također ponovno počeo više da čitam neke vjerske knjige. I u njima, moram priznati, nekako pronalazim mir i daljnju motivaciju za život. Predivno mi je čitati ove knjige. Jer u njima pronalazim i neki mir. Kojeg u svako dnevnom životu ne mogu pronaći. I to mi nekako pomaže da budem mirniji i sretniji. Te to preporučujem i vama, ako imate vremena. Jer lijepo je družiti se sa knjigom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #26

Nekako sam si zadao pravilo da petkom obično si pripremim za ručak neku ribu. Za sada je uglavnom panirani oslić ili štapići. Uz to si znam pripremiti krumpir ili rižu. A na to sam se odvažio iz razloga što želi da petkom bude dan nemrsa. Kao neki posni dan. Jer u ostale obroke znam si pojesti neki namaz od sira ili nek paštetu od ribe. Ne pripremam to iz vjerskih razloga, već iz zdravstvenih i sličnih razloga. Nastojim da petkom mi bude dan bez mesa poput svinjetine ili nekog sličnog mesa. Te za sada uspijevam nekako prakticirati taj dan u tom znaku.

Prisiljavam se da u ostale dane pokušavam jesti i neko ostalo meso, poput piletine ili puretine. Da ne bude stalno mi prehrana bazirana na varivima od povrća. Jer ipak nisam vegetarijanac. Barem ne još, a i ne planiram biti u skorije vrijeme vegetarijanac. Možda se jednog dana odvažim na to, ali morao bih da onda nađem načina kako da nadomjestim nutrijente koje unosim mesom. A nikako da se odvažim na malo istraživanje kojim namirnicama ih to nadomjestio. Jer nisam protiv vegetarijanstva i sličnog, jer i to ima svoje prednosti i nedostatke. Ali ipak ako ne paziš na prehranu možeš imati zdravstvene probleme.

Zadnjih nekoliko dana sam si uspio nabaviti neke mesne nareske u nekim konzervama. Nisam baš ljubitelj tih narezaka, ali ih znam pojesti. Nekako ih najviše volim malo prepeći na tavi i onda njima dodati dva jaja i tako si ih pojesti. I moram priznati da su mi na taj način naresci nekako najbolji. Kada ih malo prepečem na tavi. Ne znam koliko su baš zdravi ti naresci, jer tko zna od kakvog su mesa napravljeni. Nisam naš oduševljen načinom pripreme tih narezaka u tvornici. Ali kada sam ih već dobio, nekako ih nastojim pojesti i pripremiti. Jer nekako mi je grijeh bacati hranu u ovo vrijeme kada je hrana skupa. A i kada si mnogi ljudi ne mogu priuštiti pošteni obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #15

I dalje nekako pokušavam da radim na svojoj vjeri. I da ju ojačam. Jer i dalje osjećam da vjera u životu ima značenje. I da bez vjere nema života. Da je Bog istinit, a također i njegov sin Isus Krist. Tako da zbog toga nekako nastojim da poradim na svojoj vjeri i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I moram priznati da se nekako bolje osjećam od kada sam počeo na obnovi svoje vjere. Kao da me je Duh Sveti ponovo počeo osvajati i smještavati se u moje srce. Te me time jačati u miru i ljubavi. I da se ne osjećam toliko uznemireno. Na čemu sam neizmjerno zahvalan.

Zadnjih dana ponovo pokušavam da molim neke kršćanske molitve. Jednostavno osjećam poziv u svom srcu da molim te neke molitve. Uglavnom su molitve nekim svecima, jer nešto mi govori da ti sami sveci imaju neku moć, ako se moli njihovom zagovoru. I da njihov zagovor ima neku moć. Koju jednostavno ne mogu riječima opisati. Stoga polako počinjem da sve više se molim nekim svecima za njihovu pomoć u svom životu.

Zadnjih dana pokušavam da polako i pomalo čitam dalje Mormonovu knjigu, a i Bibliju. I u tim knjigama pokušati naći poticaj da ojačam svoju vjeru. A i da pronađem neku snagu u svom životu. Da u tim riječima i porukama koje čitam u tim knjigama nađem neki poticaj za daljnji život. Jer osjećam se dosta pusto i isprazno. I potrebno mi je nešto što bi me izvuklo iz ovog nekog jadnog stanja u kojem sam se našao. Mada sam već jednom pročitao Mormonovu knjigu, ali ipak sam se ponovo odvažio da je pokušam čitam, da iznova pokušam pronaći smisao koji mi je promakao u prijašnjem čitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pastirska pita

Kako sam ovih dana i dalje dosta u dilemi što si skuhati za ručak, odvažio sam si u jednoj trgovini na gastro kutku kupiti već gotovo jelo koje se zove pastirska pita. Kako mi se nije dalo taj dan baš kuhati, rekoh si ajde da probam. I moram priznati da je bilo jestivo. Jedino pire krumpir nekako nije baš bio začinjen, ali ostalo je bilo dobro. Te se taj dan uspio nekako zasititi za ručak.

Koliko sam vidio, ta pastirska pita, je napravljena od pire krumpira sa mješavinom svinjskog i junećeg mesa sa dodatkom graška i mrkve i začina. Te sve zapečeno u rolu od štednjaka. Baš ne znam kako je pripremljena ta pita, ali prema ovome što sam vidio i okusio tako nekako je pripremljena. I moram priznati svidjela mi se je ta pita, koju ću i dalje pokušati si nabavljati za ručak. Pošto mi štednjak je već na izdisaju, pa moram si nabaviti novi štednjak. Da mogu si pripremati jela kao što je ta pastirska pita, francuski krumpir i slično.

Nekako si mislim jednom prilikom pokušati napraviti jednu takvu pastirsku pitu. Da se okušam i u pripremi jednog takvog jela. Morao bih pokušati da sve više pripremam takva jela, jer mi nedostaju. Ali i dalje je problem u tome što i dalje živim sam, pa je teško da pripremim jelo za jednu osobu. Tako da i dalje se mučim sa tom prehranom i pripremom hrane za obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #27

I dalje sam u nekoj potrazi za inspiracijom pisanja tekstova za ovaj blog. I dalje sam na nekom odmoru, u sklopu kojeg pokušavam pronaći teme za daljnje pisanje. Ali nikako da pronađem o čemu dalje da pišem. Tako da nemam neke volje za pisanjem. Jer sam ponovo u nekoj krizi pisanja iz koje se ne mogu izvući. Ali ipak i dalje razmišljam o svemu tome, sa nadom da će me nešto potaknuti da nastavim pisati.

Prošli tjedan smo sa nestrpljenjem pratili početak i trajanje konklava. Te izbor novog pape. Kojeg su na kraju kardinali uspjeli dosta brzo izabrati novog papu. Koji je uzeo ime Leon IV. I koji je prema prvim pojavljivanjima simpatičan papa. I koji bi kako izgleda mogao biti dobar papa. A da li će se i takvim pokazati, vrijeme će pokazati. Meni osobno papa Leon IV nekako simpatičan. I prvi dojmovi su simpatični. Ali kako sam napisao, vrijeme će pokazati koliko je taj papa bio dobar izbor. Bilo mi je dirljivo gledati i pratiti njegovo prvo pojavljivanje na balkonu bazilike. Jer ipak, ne bira se svaki dan novi papa.

Ovih dana dosta razmišljam o nekim životnim promjenama. Mada sam ušao u neku rutinu, ali osjećam da su mi ponovo potrebne neke promijene u životu. Čak razmišljam o promjeni mjesta prebivališta. Nekako sam se zasitio ovog mjesta u kojem živim. U kojem sam doživio puno lijepih trenutaka, ali i onih loših. I zbog tih loših trenutaka nekako se više ne nalazim u ovom mjestu dobro došao. Kao da me nešto i neko tjera iz ovog mjesta. Tako da sve više razmišljam da jednog dana nekako pokušam da pronađem neko drugo mjesto za život. Te sam zbog toga u nekom istraživanju gdje bi se preselio. I koliko je sve to isplativo. Naravno ta odluka se ne može samo tako olako donijeti. Tako da sam pomalo sav u tom nekom razmišljanju. Kojeg če me dobro namučiti i teška srca donijeti odluku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #22

Ovih dana smo svjedoci velikih promjena u rimokatoličkoj crkvi. Na Uskrsni ponedjeljak je preminuo papa Franjo. Napustio nas je jedan veliki skromni čovjek, koji je ostavio velikog traga u novijoj povijesti. Ma kakav god da je bio čovjek papa Franjo, ipak bio je drag među ljudima. Barem je kod mene ostavio traga. I u mojem srcu. Jer ipak je uradio dosta za crkvu i svijet, a i obilježio zadnje desetljeće našeg doba. Ali zadnjih mjeseci je pomalo bilo za očekivati da će nas ovih dana, tjedana i mjeseci promijene na čelu Rimokatoličke crkve. Jer zdravlje pokojnog pape Franje zadnjih mjeseci nije bilo baš najbolje. Priznajem da sam pomalo očekivao da će slijediti nešto ovakvo, baš zbog zdravlja pape Franje.

O samom papi Franji vam ne moram puno pisati. I sami ste vidjeli kakav je bio čovjek za života. Ali za mene je bio ipak bio i dobar papa, i uradio je dosta dobrih stvari. Drago mi je što je papa Franjo se zalagao za ljude sa margine. Siromašne, LGBT zajednicu, rastavljene i slične njima. Jer i ti ljudi su zaslužili da se prema njima odnosimo sa štovanjem i prihvaćamo kao braću. Jer i oni su ljudi koji su odabrali takav život. I zato ih ne moramo osuđivati.

A danas je počela konklava. Izbori za novog papu. Uživao sam u gledanju prijenosa iz Vatikana kako kardinali ulaze u Sikstinsku kapelu. Lijepo je to bilo za vidjeti. Jer nemamo prilike baš vidjeti svaki dan jedan ovakav prijenos i događaj. A i pratiti jedan ovakav događaj. Tako da s nestrpljenjem i napetošću pratim taj događaj. Sa nadom da će sadašnji kardinali uspjeti izabrati dobrog papu, koji će biti dostojan nasljednik pokojnom papi Franji. A kakav će biti, uskoro ćemo saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #7

Zadnjih tjedana sam dosta zapustio svoj hobi sakupljanja poštanskih maraka, kovanica, razglednica i sličnih predmeta. Ponajviše zbog nekih obaveza koje su mi se nakupila u međuvremenu. Ali vjerujem i nadam se da ću jednog dana nastaviti to sortiranje poštanskih maraka i stvoriti jednu lijepu kolekciju. A i ostalih predmeta. Jedino što nisam prestao jest kupovina knjiga. Koje sam nastavio polako kupovati. I već imam jednu lijepu kolekciju. Najviše sakupljam knjige iz Islamske i Kršćanske vjere, te filozofije i SF-a. Da i SF me pomalo zanima. Ima i u tom žanru knjiga nešto lijepo.

Lijepo je stvoriti neku kolekciju predmeta i održavati tu kolekciju. Posebno ako se radi o razglednicama, markama, knjigama, umjetninama ili nekim drugim sličnim predmetima. Svatko skuplja ono što ga zanima. A svaka od tih kolekcija je predivna. I vrijedna divljenja. Barem se meni tako čini. Tako da ako imate volje i vremena i novaca svakako pokušajte stvoriti neku svoju kolekciju. Ali pazite na financije i obaveze prema bližnjima i društvu. Da njih ne zanemarite. I da vas ne dovede u probleme.

Na žalost, kako izgleda da sam propustio još jedan sajam starina i antikviteta, koji se je neki dan odvijao ovdje u Varaždinu. Što mi je žao, jer sam propustio da vidim neke lijepe stvari i predmete. Jer na takvim mjestima i susretima možete vidjeti puno lijepih stvari i izmijeniti iskustva sa drugim kolekcionarima. Ali što ću sad, nema žaljenja što sam propustio jedan takav događaj. Nadam se da ću idući puta uspjeti nekako posjetiti jedno takvo mjesto ponovo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑