Autor: Tomislav Majnarić

Ja sam jedan vjernik u potrazi za istinom, ljubavi i vjerom. Zaljubljenik u knjige i književnost i pisanu riječ.

Vjera #01

Katolici danas slave Badnji dan ili Badnjak, dan uoči rođenja Isusa Krista. Ime Badnjak dolazi od riječi “bdjeti” jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Ovo je dan kada svi iščekujemo rođenje Isusa Krista. Isusa Krista koji nam je donio pomirenje sa Bogom, oprostio nam grijehe naše, svojom smrti otkupio naše grijehe. Predivna je to gesta, koju nikad ne smijemo zaboraviti. Uz ovaj blagdan vezani su razni običaji. Zavisi o kraju uz koji su vezani. Ali svima je važno da se priprema za Božić, kada se sjećamo rođenja Isusa Krista, koji je podnio najveću i najljepšu žrtvu za sve nas.

Meni su ovi blagdani pomalo uobičajeni svake godine. Uglavnom ih provodim u samoći bez obitelji. Što mi je žao, jer volio bih da je imam. A svojoj sestri i njezinoj obitelji već godinama ne mogu ići zbog loših veza. A zadnje dvije godine najviše zbog zdravlja ne idem. Tako da ovi blagdani koliko su mi lijepi, toliko i žalosni, jer ih u samoći provodim. Ali uvijek ih nekako preživim.

Uvije nekako nastojim da se Božić dogodi u mojem srcu. I svake godine iznova se događa u mojem srcu. Ma koliko god se trudio, svake godine pokušavam da dokučim smisao Božića, ali nikako da ga dokučim. I nadam se da ću jednog dana sve to nekako shvatiti.

Mislio sam u ovim tekstovima više o vjeri. Bez obzira o kojoj se vjeri radi. Ali vidim da mi ne će biti lako pisati o tome. I trebati će mi više truda oko tog pisanja o vjeri. Više proučavanja o vjeri. Jer osjećam da je u vjeri spas i mir kojeg ne mogu pronaći u svakodnevnom životu i okolini koja me okružuje. Jer u vjeri je spas koji nam samo Gospodin može podariti.

U zadnje vrijeme dosta osjećam da se moram vratiti vjeri i Bogu. I nekako osjećam da sam na dobrom putu. Jer sam sve više počeo da proučavam neke vjerske tekstove, moliti se Bogu. I u tome nekako pronalazim onaj mir koji mi je nedostajao u životu. I to mi je samo poticaj da još više proučavam i čitam vjerske tekstove i nastojim ih nekako razumjeti. Možda je u tom smisao mog života, ovog adventa i Božića za kojim sam tragao zadnjih godina. Da se konačno posvetim vjeri i vratim vjeri. Da živim po Božjim zapovijedima i Isusovim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa špinatom i šparogama

Ne znam što bih mislio o već gotovoj pripremljenoj hrani za pauze i slične prigode koja se može nabaviti u nekim trgovačkim centrima. Pišem u nekim trgovačkim centrima, jer ne idem baš u sve centre kupovati. Već sam ograničeni na jedno dva centra u kojima si nabavljam namirnice za kući. Pa ne znam kakvo je stanje po pitanju već gotovoj pripremljenoj hrani za obroke u ostalim trgovačkim centrima. Ne ću ih imenovati, jer nisu platili mi propagandnu poruku. A i ne želim o njima pisati, već o hrani.

Ponekad si znam u nekim trgovačkim lancima kupiti već pripremljeni obrok koji su skuhali ili kako već pripremili tu hranu. Tek toliko si kupim koliko mislim pojesti si kao ručak kod kuće. Mada ne znam koliko je to pametno raditi. Ali nastojim da ne kupujem puno i što rjeđe. Posebno nakon srčanog infarkta. Već si sam pripremati jelo za ručak i ostale obroke od kupljenih namirnica, bilo na tržnici bilo u nekoj trgovini. I pritom paziti da budu od provjerenog proizvođača. Jer tako se barem nadam da je proizvod sigurniji nego li kod nepoznatih proizvođača. Mada i ti poznati proizvođači nisu sto posto sigurni.

Kako sam u potrazi za nekim novim jelima, danas sam naišao na jedno jelo koje se zove „rižoto sa špinatom i šparogama”. A i kako nemam baš prilike da jedem šparoge, odvažih se i kupio si već pripremljenog tog rižota. Da ga probam, posebno šparoge. Jer nikako se ne mogu sjetiti da li sam ih kada jeo i kada sami ih jeo uopće zadnji puta. I moram priznati da sam ostao dosta iznenađen tim jelom. Ne pretjerano pozitivno, ali prosječno iznenađeni. Jedino što mi se je svidjelo kod tog jela jest što nije bilo suho, već dosta mokro, baš po mom ukusu. Jer ne volim jesti suhu rižu. A riža i špinat su tom jelu dali neki solidan okus, dok šparoga mi je nekako bila previše vodenasta.

Ne bih baš dao ni prosječnu ocjenu jelu, ali svidjela mi se je kombinacija okusa riže i špinata. Možda bih malo pojačao količinu špinata u riži. Dok sa šprogama bih malo bolje pripazio. Da ne budu toliko vodenaste. I drugi okus kod šparoga nisam osjetio. Kako baš nemam iskustva sa šparogama, ovo je samo moj prvi skromni dojam. Da sam ih jeo u nekim drugim jelima i više, možda bih ih mogao bolje ocijeniti. Ali pošto je ovo bio moj prvi susret sa šparogama moj prvi dojam je ispao ovakav kakav je ispao. Ne baš sa oduševljenjem. Ali to ne znači da mi se u nekom drugom jelu ne bi svidjele te šparoge. Što ću još vidjeti sa vremenom, kada probam i ostala jela sa šparogama.

Priznajem nemam baš puno iskustva u davanju ocjena nekim jelima. I morati ću si dati još truda da naučim bolje ocjenjivati jela. A i da malo proučim kako drugi ocjenjuju jela, pa pokušati kroz njihovo iskustvo nešto i ja naučiti i primijeniti u svojem slučaju. Ali što god da je na kraju ispalo, ipak ne ću odustati od daljnjih ocjenjivanja jela. I volio bih se bolje okušati po ovom pitanju.

A niti ne ću odustati od šparoga. I dalje ću tražiti načina da ih nekako više konzumiram. Bilo da ih sam pripremam, bilo da ih konzumiram u nekom drugom već pripremljenom jelu. Jer dosta sam čitao i slušao o šparogama. I volio bih ih više uvrstiti u svoju prehranu. Ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog zdravlja. Samo ako mi još i financije dopuste da si ih nabavim, bilo bi još ljepše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Philipa Gregory

Philippa Gregory, ugledna britanska povjesničarka i književnica, autorica najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Njezino zanimanja za intrigantno razdoblje dinastije Tudor urodilo je nizom uspješnica, a prema bestseleru „Druga sestra Boleyn” snimljeni su TV serija za BBC i film. Napisala je niz romana pod zajedničkim imenom „Rat rođaka”, čija je radnja smještena u uzbudljivo i intrigantno vrijeme zavade među engleskim kraljevskim obiteljima York i Lancaster.

Philippa Gregory rođena je u 09. Siječnja 1954. u Nairobiju. Ugledna je povjesničarka i književnica, poznata po romanima iz razdoblja dinastije Tudor i „Rata ruža”. Kada su joj bile dvije godine, seli se sa roditeljima u Bristol u Engleskoj. Završila je novinarski fakultet u Cardiffu, te je kao pripravnica radila u Posthmourth News. Nakon toga završava tečaj engleskog jezika i diplomirala je na Sveučilištu u Sassexu povijest. Također je diplomirala je književnost 18. stoljeća na Sveučilištu u Edinburghu. Radila je na dvije godine na BBC, te predavala na nekoliko sveučilišta. A 1994. postaje članom Sveučilišta Kingston.

Philipa Gregory je objavila seriju romana o „Plantagenetima”, vladajućim kućama koje su prethodile „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Svoju prvu knjigu „Bijela kraljica” objavila je 2009. godine, nakon koje su slijedile uspješnice iz razdoblja o „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Prema knjizi „Druga sestra Boleyn” snimljen je film i serija. Napisala je i mnoga druga djela, koja su postigle mnoge uspjehe.

Prije mnogo godina sam u gradskoj knjižnici slučajno naišao na prve knjige i romane od Philipe Gregory. Te se odvažio da uzmem jednu od tih knjiga ne očekujući da će me impresionirati. Ali na kraju me je ipak toliko impresionirala, da sam odlučio da pročitam i preostale romane i knjige na koje sam naišao od te autorice u knjižnici. I to su baš bili romani o razdoblju „Tudor” i „Ratovima ruža”. I u kojima opisuje o događajima koji su se odvijale na Engleskom dvoru i borbi za vlast između dviju obitelji. Romani su puni napetosti, spletki i intriga. Svakom novom pročitanom stranicom i poglavljem roman vas vuče da ga pročitate do kraja. Predivnim vođenjem radnje autorica nas vodi kroz ta razdoblja. Romani su pisani prema istinitim događajima. I baš to što su pisani prema istinitim događajima, što su povijesni romani, me je privuklo čitanju tih njezinih romana.

Kako sam zaljubljenik povijesnih romana, nije mi bilo žao što sam pročitao većinu romana Philipe Gregory. Sama lakoća pisanja romana i vođenja kroz radnju i povijest Engleske kroz 14. i 15. stoljeće, tjera vas da pročitate romane od korica do korica. Da saznate kako će završiti glavni junaci, kojim će putem krenuti Engleska i kraljevski dvor. Te ispisati povijest tih godina, kako Engleske, tako i Europe. I baš zbog toga vrijedi pročitati romane, da se pokuša shvatiti Europe tih stoljeća. Jer su baš ti događaji u Engleskoj i na dvoru utjecali i na politiku i povijest Europe.

Izvor podataka o autorici i romanima sam našao na službenoj stranici autorice i Wikipedije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo nikada sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio sam si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se takvi ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 4#

Kako sam pisao u prošlom tekstu ovaj prošli vikend sam si ipak uspio nabaviti neke šampinjone. I pripremiti si ih sa jajima. I to jelo mi je baš prijalo, jer gljive si već neko duže vrijeme nisam pripremio. Na žalost, za sada gljive samo znam pripremiti sa jajima. I to samo šampinjone. Jer još nisam se pripremati na neki drugi način. Ali razmišljam da pokušam da si pokušam pripremiti gljive i sa drugim prilozima i u drugim jelima.

Gljive su jedne od mojih omiljenih namirnica. Posebno šampinjoni i vrganji. Ali nemam baš puno prilika da si gljive pripremam, ponajviše zbog cijene. Gljive su mi je odlična namirnica za jesti. I prije sam je znao dosta imati na meniju. Ali zadnjih godina nekako nisam baš imao prilike da ih konzumiram. Ali morat ću ih uvesti ponovo u svoj jelovnik. Ponajviše zbog zdravlja. Jer zbog nekih zdravstvenih problema moram da promijenim prehranu. Te ću morati da još malo istražim o njihovoj hranjivosti i svemu ostalome. A i kako ih pripremati.

Prošli vikend sam si usput skuhao ponovo nešto graha na varivo. I u kojeg sam si dodao i leću, slanutak i ječmenu kašu. Ječmenu kašu koju zadnjih mjeseci nekako obožavam jesti. Bilo za ručak, bilo za neki drugi obrok. Naravno to varivo sam začinio sa malo soli, vegete i goveđe kocke. Goveđu kocku dodajem radi toga da poboljšam malo tek tom varivu. Te sam to varivo konzumirao najviše tijekom tjedna. I uz to sam si pojeo malo nekog tvrdog sira ili slično.

Na žalost, zadnjih tjedana tijekom radnih dana nemam baš puno vremena da si kuham i pripremim neko jelo. Pa sam prisiljeni na taj način prehrane. Što jednim dijelom nije baš dobro i pametno. Jer monotona prehrana može utjecati na probavu. Sa kojom sam imao početkom tjedna. Ali ipak mi se sve polako vraća u neku normalu. Možda je problemu sa probavim bio zbog graha. Jer nešto sam načuo da grah zna izazvati takvo što. A opet sam pročitao negdje da grah može dosta pomoći kod dijeta i u smanjenju kilograma.

Monotona prehrana nije baš najbolja. A ja sam baš u tu zamku upao. Što nije dobro. A i pametno. I to nije pametno. Tako da se moram potruditi da to ispravim. Dok sam bio na bolovanju, a i na godišnjem, uspio sam nekako da imam na meniju razna jela. Ali od kada sam ponovo počeo da radim, na žalost nisam u mogućnosti da malo više vrsta jela si pripremam. A gotova jela kupljena, već pripremljena, u nekom trgovačkom centru nije baš pametno stalno kupovati i konzumirati. Jer tko zna kako je pripremljeno. Dobro, ponekad je dobro pribjeći tome, ako si prezauzet. Ali nije stalno rješenje. Sve je stvar organizacije života tijekom dana.

Tako da mi slijedi još dosta muke oko sve te organizacije života. Ali ako budem uporan, nadam se da ću nekako uspjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #04

Već mjesec i pol dana živim kod kuće. Naime, do kraja mjeseca Listopada sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju. Nakon što sam prošle godine imao srčani infarkt, te nakon nekog zahvata na srcu doživio sam i moždani infarkt. Te sam nakon dva mjeseca bolničkog liječenja bio prisiljen da prihvatim neki oblik rehabilitacije u toj nekoj ustanovi. U kojoj sam bio do mjeseca Listopada ove godine. Kada sam opet bio prisiljen da odem, jer stanje u toj ustanovi nije bilo baš sjajno. I gdje sam doživljavao neko uznemiravanje, kako od djelatnika te ustanove, tako i od nekih korisnika. A da ne pišem o korupciji, mitu, alkoholizmu, prostituciji i sličnim stvarima. O čemu sada ne bih, jer bi me uzrujalo i uznemirilo. A to mi više ne treba. Jer sam ovdje kod kuće za sada našao neki mir, koji mi je silno trebao i nedostajao.

I tako pomalo uživam u miru svoga doma. I nastojim živjeti što je mirnije moguće. Ali ipak nije baš sve prošlo u potpunosti u miru. Jer kada sam izašao iz te ustanove, morao sam prvo srediti financije. Što sam dijelom uspio, a dijelom se još rješava. A kad će biti riješeno ovo drugo, još ne znam. Jer doktor zavlači sa ispunjavanjem nekih formulara. I ne znam kako da ga natjeram, prisilim da to konačno napravi. Jer to mi je od životne važnosti. A radi se o pokretanju zahtjeva za invalidsku mirovinu. A što se tiče Zavoda za socijalnu skrb, tu je zahtjev predan. I neki nalazi od doktora su predani na vještačenje. Te se sada čeka njihov nalaz, da se dalje može postupak odvijati. Tako da sam jadan, jer moram čekati da se sve to riješi, a ne znam kako dugo ču još morati čekati.

Druga stvar je što sam morao se suočiti sa ovrhama. Koje su se nakupile, te sam ih se uspio riješiti. I sada samo si moram dati truda da redovito plaćam račune. I da ponovo ne upadnem u zamku ovrha. Te sam usput se počeo hrvati i sa majstorima i serviserima. Jer trebalo je promijeniti kupaonski bojler. To sam uspio riješiti. Ali i dalje ima problema. Treba i WC školjku promijeniti. I našao nekog majstora, ali on je samo došao i pogledao problem. Ali ništa nije uradio, jer je rekao da ne može prije iduće godine. Tako da moram tražiti novog majstora, ako ovaj ipak ne dođe. A i morao bih dati ofarbati neke prostorije, te promijeniti prozore u stanu. Ali to ne znam kako da ostvarim. Jer novaca je sve manje, a prihode još nisam ostvario. Tako da je sve pomalo na čekanju.

I dok sam se hrvao sa svime time, usput sam malo pomalo pokušao raditi reda u svom domu. I moram priznati sa sam pri tome vidio da se je puno toga nakupilo u stanu. I morao sam se nekih stvari riješiti. Dosta se je papira i plastike i stakla nakupilo. I to sam polako odnio u smeće. Usput pazeći da ostane u mom domu samo ono što je potrebno. Ali tome nije kraj, jer ima još stvari kojih bi se morao nekako riješiti. Ali ima vremena i za to. Jer vremena ima, kako ne moram na posao, imam vremena. Te ću usput morati još potražiti neku pomoć. Jer sam ne ću moći.

U mom gradu postoji neko reciklažno dvorište, koje je dosta daleko. A stvari su dosta teške. I ja ih sam ne mogu odnijeti. Te ću morati potražiti neku pomoć, koju ne znam gdje je pronaći. Ali se nadam da ću je uspjeti pronaći. I ako se polako i tih stvari riješiti. Ali o tom potom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Potraga za vjerom

Tijekom mojeg bolovanja i oporavka od srčanog i moždanog infarkta imao sam dosta vremena da razmišljam o svom životu i vjeri. I moram priznati da nije bio savršen i bilo je dosta pogrešaka. A niti moja vjera nije baš bila na nekom nivou. Život više ne mogu vratiti, greške ispraviti. Tako da ti moji grijesi ostaju u prošlosti. Ali sam dosta razmišljao da vidim što mogu da uradim po pitanju vjere. I tako malo pomalo počeo sam istraživati o vjeri. Da vidim da li tu što mogu nešto popraviti.

Rođen sam i odgojen kao Rimokatolik. Obavio sam sve sakramente. Ali moram priznati kako sam odrastao sve više nisam nalazio se u toj Rimokatoličkoj vjeri. Nekako sam se osjećao ne ispunjeno. Na mise sam odlazio sa nadom da ču ipak pronaći taj neki svoj mir i zadovoljstvo. I sve sam više osjećao nezadovoljstvo i ogorčenje prema nekim stvarima koje su se događale uz Rimokatoličku crkvu. I malo pomalo sam se osjećao otuđeno. A opet isprazno, jer moja duša je ipak težila prema vjeri i Bogu.

I polako sam počeo da tražim neku vjersku zajednicu i vjeru gdje bi se našao. I dugo sam tažio taj neki mir i zadovoljstvo. I kako sam imao vremena tijekom liječenja i oporavka, počeo sam da istražujem neke vjere i zajednice. Prvo sam osjetio želju i poziv prema Islamu. I donekle sam se našao u toj vjeri. I putem mobitela sam sa jednom osobom muslimanske zajednice izrazio svoju pripadnost muslimanskoj vjeri i Islamu. I jedno kratko vrijeme sam pokušao da živim po toj vjeri i učio sam o njoj. I našao sam puno dobrih stvari u Islamu. Koje sam pokušao primijeniti, ali bez većeg uspjeha. A i pokušao sam stupiti u kontakt jednoj skupini ovdje u Varaždinu. Ali nisam naišao na to da me prihvate. Pa je tu ostalo malo razočarenje, ali ipak sam nisam odustao od vjere u Alaha. I nastojao prihvatiti sve dobre stvari iz Alahova učenja. I te stvari sam još uvijek sačuvao u sebi. I nastojim ih živjeti. Jer sam shvatio da Islam nije tako loša vjera kako nam u medijima i sličnim mjestima prikazuju. Tako da sam još uvijem pomalo ostao u svojoj vjeri musliman. I podržavam tu vjeru.

Ali onda sam naišao na misionare Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I prijavio se da me posjete. I malo pomalo sam kroz razgovor sa tim misionarima se upoznao sa vjerom u Isusa Krista i Boga. I što sam više sa njima pričao, sve sam više zavolio tu vjeru. Koja je Kršćanska vjera. I polako i tu uviđao da nije loša vjera kako nam mediji prikazuju. Da nema tu ništa loše. I tako sam jednog lijepog dana mjeseca Rujna prošle godine bio kršten u toj crkvi. I na samom krštenju sam imao još dvojbi što mi je to trebalo i u što sam se upustio. Ali kako sam dalje nastavljao pričati sa misionarima te crkve, te čitao neke tekstove vezane uz crkvu i vjeru, moja vjera je sve više rasla. I sve dvojbe su nestale. I danas mi nije žao što sam ostao u toj zajednici, koja me je lijepo prihvatila. I neki od tih članova mi čak pomogli u nekim stvarima i problemima. I sada nakon godinu dana mi nije žao što sam ušao u tu zajednicu. I s radošću odlazim na bogoslužja i proučavam dalje vjerske tekstove vezane uz vjeru i crkvu. Te osjećam da sam tu za sada našao ono što nisam našao u drugim zajednicama.

Mada sam trenutno pripadnik te zajednice, ipak nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri, a niti prema Islamu. Jer još uvijek nastojim da mudrosti koje sam u tim vjerama naučio prakticirati u svojem životu. I mogu priznati da sam za sada se našao u toj vjeri. Koju ću nastojati prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #03

I tako moja borba sa zdravljem se nastavlja polako iz dana u dan. I nosim se sa tim posljedicama kako mogu. Mada mi je teško, ali ide nekako, ne dam se. Na žalost više ne mogu kao prije dok sam bio zdrav. Već sve polako radim koliko i kako mogu. Ne žurim se i nastojim živjeti što je normalnije mogu s obzirom na situaciju. Više ne izlazim onoliko koliko sam prije mogao. I uglavnom se držim doma. Van idem samo ako nešto trebam obaviti, poput kupovine, posjete doktoru, ljekarna i slična mjesta. Na žalost više ne mogu ići u šetnju gradom koliko bih htio. Na neka mjesta na koje sam prije išao. Te se pomalo povukao iz javnosti u svoj dom, gdje uživam u miru svoga doma. Dalje od stresa i uznemirenosti. Znam da to nije dobro, ali za sada mi nema druge. Kako se nadam da ću ipak i ovako se možda oporaviti dovoljno da mogu više izlaziti. Ali sumnjam u to. Ipak mi treba neki mir od svega. Jer mislim si da mi je pružena zadnja prilika. Da više nemam prava na popravni. Jer idući infarkti bi mogli biti kobni. Koji bi me odveli polako na onaj svijet. Ali i nadam se da se to uskoro ne će dogoditi, da ću još poživjeti koliko mi Bog dopusti.

Ovaj nemili događaj sa infarktima me je potaknuo i da razmislim o svom životu. Puno sam griješio i nisam se baš pazio. Tako da sam se pomalo sve više okrenuo vjeri. I u vjeri pokušavam naći neki svoj mir i smisao života. Te sam zadnjih godinu dana dosta proučavao neke tekstove o vjeri i razgovarao sa nekim misionarima. I za sada sam se našao u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje sam ponovo kršten. I pomalo se pronašao, pronašao svoj smisao života. Gdje sam se pronašao. I gdje pokušavam živjeti svoju vjeru. Te i dalje nastojim da proučavam i čitam vjerske tekstove. U čemu sam našao svoj mir i smisao. I poticaj za život. I sad tek vidim koliko mi je vjera nedostajala u životu. Koliko sam je zanemario. Te sada polako nastojim da nadoknadim izgubljeno vrijeme na grešni život.

S jedne strane pomalo uživam u samoći u sklopu svog doma, jer sam pošteđen u većoj mjeri stresa kojeg sam imao dok sam odlazio na posao, neki klub i slična mjesta. Mogu reći da sam se zatvorio u svoj stan, da imam svoj mir i gdje sam pronašao neki svoj mir. Uživam u tome. Znam da to nije pametno. Ali s obzirom kakav je današnji svijet i kakvi su ljudi, ne moram otrpjeti tu bezobraznosti i slično što se je zavuklo u današnje vrijeme. A opet nedostaje mi neko društvo. Posebice neka voljena osoba sa kojom bih mogao podijeliti svoj život. I živjeti u ljubavi koja mi jako nedostaje. Ali ne možeš sve imati. Ili jedno ili drugo. Tako da za sada nastojim uživati u sadašnjoj situaciji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 3#

Učenje kuhanja je stalni proces. I koji se uči cijeli život. Jer stalno ima nešto novo što se može naučiti kuhati. Stalno ima nešto što u kuhanju se može novo naučiti, da nam jelo bude bolje. Tako je i kod mene. Ma koliko god da se trudio oko nekih jela, uvijek u nečemu griješim ili pogriješim. Te nastojim u idućoj pripremi tog jela da ispravim. Ali na kraju još uvijek ispadne da moram nešto popraviti.

Jedan od problema u tom kuhanju je što nikako da pogodim pravu mjeru začina. Uvijek ispadne ili začinjenije nego li treba ili premalo. Kada je premalo začinjeno lako se ispravi sa dodavanjem još začina. To sam shvatio. Ali problem je kada previše začina dodam. I do sada nisam pronašao način kako to da ispravim. Rješenje postoji, ali ja ga nikako otkriti i primijeniti.

Trenutno zadnjih tjedana sam se najviše orijentirao da preko tjedna jedem neka variva od povrća. Obično si kupim neki smrznuto povrće, koje si skuham sa dodatkom goveđe kocke i vegete. Sol ne koristim, jer već ima u kocki i vegeti ponešto. Barem se nadam da ima i da je tako. Te nakon nekoliko minuta kuhanja napravim običnu zapršku (ili ajnpren) sa dodatkom mljevene paprike. I to dodam u varivo i ostavim nekoliko minuta da se sve to još dobro prokuha. Te si to polako jedem za ručak tijekom tjedna.

Znam također si i pripremiti i neki grah sa ječmenom kašom. I u to varivo znam dodati ponekad još neko povrće poput krumpira ili leće ili nešto slično. Naravno i tu dodam jednu goveđu kocku i dvije tri čajne žlice vegete. I to dobro prokuha. I na kraju dodam zapršku sa mljevenom paprikom, te i to pustim da se dobro prokuha nakon toga. I polako si jedem kroz tjedan za ručak ili neki drugi obrok.

Volim jesti grah, ponajviše na varivo. Jer mi se sviđa ta namirnica. Nekako mi ide uz dosta tog povrća, sa kojim si mogu pripremiti nekakvo varivo. A i koliko sam primijetio, a i shvatio, grah je odličan kod dijete. Jer je zasitan. Čitao sam negdje o tome da može dosta pomoći u skidanju težine i kod dijete. A i da pomaže u tome da se duže čovjek može osjećati sitim. Tako da ga iz tog razloga volim jesti. Jer kako imam još uvijek preveliku težinu, moram si dati truda da je još skinem. Da mi pomogne u zdravlju. Posebice zbog srca. Ali za svaki slučaj, još ću morati da provjerim te silne podatke oko graha, da ne budem u nekoj zabludi.

Ovih dana razmišljam da si ovaj vikend pokušam nabaviti neke vrganje. I da si ih pripremim nekako za ručak. Vrganje već dugo nisam imao za neki obrok. Zapravo, zadnji puta sam ih konzumirao negdje oko Uskrsa ove godine. I stvarno sam uživao u njima. Tada sam si ih pripremio sa jajima. S time da sam ih prije malo pekao na suncokretovom ulju. Dok nisu omekšali, sa malo vegete. I kada su omekšali, dodao sam dva jaja. I moram priznati da sam istinski uživao u tom jelu. Jer već dugo nisam ih jeo na tako pripremljen način. I ovaj puta bi si ih tako pripremio. Jer su mi odlični tako pripremljeni. Ali morati ću da malo istražim i vidim kako da ih još mogu pripremiti. Jer nekako su mi vrganji omiljena namirnica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑