Vjera #22

Nekako sam zadnjih mjeseci dosta razapeti između dviju vjera. Između islamske i kršćanske vjere. Mada sam nekako još uvijek sam vjeran kršćanskoj vjeri, ipak i dalje pokušavam da sve više učim o islamskoj vjeri i da nekako pokušam da prakticiram neke islamske običaje. A i sve više učiti o islamskoj vjeri. Tako da sam u nekoj dilemi i dvojbi kako se odlučiti po kojoj vjeri slaviti Boga. Cijeli sam život vezan uz kršćansku vjeru, u kojoj sam odgojen, a opet osjećam neki poziv u Islamsku vjeru. Da se okrenem Islamskoj vjeri. Jer kako sam shvatio i naučio iz ovog proučavanje Islamske vjere, da ona nije tako nasilna vjera kako nam u medijima i ostalim mjestima pokušavaju predočiti.

Ali ipak nekako se pokušavam natjerati da sve više molim islamski namaz. Ali nikako da se natjeram da ih molim. Nekoliko dana ih molim, ali nakon nekoliko dana ih prestanem moliti. Jer nekako se uvijek izvučem na vrijeme, da mi previše vremena oduzmu te molitve. Ali ipak nekako osjećam da ipak imaju nekog utjecaja na moju vjeru, kao da mi pomaže da jačam svoju vjeru i da ima nekog smisla u svemu tome. Jedino što nisam odustao od molitve krunice i nekih katoličkih molitvi, koje isto imaju neki utjecaj na mene. Kao da me te molitve smiruju i rade nekako mirnijim. Kao da prema svemu imam neki mirniji odnos. I nekako me tjera da gledam na svijet mirnije i drugačije. I sve više mi nešto govori da ima smisla moliti tu krunicu, a i te neke katoličke molitve, a i islamski namaz.

Nekako kroz ovo proučavanje Islama, a i molitve, primjećujem da vjera ima smisla u životu, da ti može pomoći sve oko sebe primjećuješ drugačijim očima. Na bolji i pozitivniji način. Što mi je nekako sve veći poticaj da osnažim svoju vjeru i više se okrenem vjeri. Jer nekako me potiče da bude bolji i da smirenije gledam na život. Da pokušam prolaziti kroz život kao vjernik. Kao da mi je lakše tada. Stoga se zbog toga nekako nastojim sve više okrenuti vjeri i biti što bolji vjernik i osoba.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma