Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.
Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.
Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.
Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 
Komentiraj