Ovih dana ponovo moram u bolnicu. Naime, kod zadnjeg srčanog infarkta rekli su mi da imam problema sa još dvije žile na srcu koje su sumnjive i trebalo bi ih dovesti u red. Pokušao sam to odgoditi koliko sam mogao. Ali sad je došlo vrijeme da ih moram ići pokušati dovesti u red. Jer ako ih ne sredim uz pomoć doktora, mogao bih imati ponovo nekih problema. Dok me još nije pogodio neki novi srčani infarkt.
Ne moram pisati koliko sam prestrašen ovim odlaskom u bolnicu na tu operaciju. I koliko sam zabrinuti. Jer to nije mala stvar. Operacija na srcu nije lagana. Makar je ta operacija rutinska, ali ipak je teška operacija. I zbog toga sam dosta zabrinuti. I ne znam kako se smiriti. Jer teško mi je ići to obaviti. Jer ne znam kako će sve to proći. Kako sve to izdržati fizički i psihički. Što jako utječe na mene. Jer puno je nepoznanica, za koje ne znam kako će utjecati na mene. A da ne pišem da se ne mogu snaći u bolničkom životu i boravku u bolnici. Nikad se nisam mogao naviknuti na taj bolnički način života. I zbog toga mi je muka. Zbog svega mi je muka, koje se ne mogu osloboditi. I zbog čega sam zabrinuti i uznemireni cijelo vrijeme. Jer ne znam kako ću sve to izdržati i preživjeti. Mogu slobodno napisati da sam prestravljen tim odlaskom u bolnicu i samom operacijom. Da ne bude nastala neka komplikacija pri toj operaciji.
Koliko god se pokušao pripremiti, ipak i dalje sam zabrinuti. Jer nije mala stvar se odlučiti na jednu ovakvu operaciju. Jer u pitanju je srce, koji je jedan od najvažnijih organa u tijelu. I o kojem se treba brinuti sa velikom brigom. Tako da sa velikim strahom i brigom odlazim u bolnicu da pokušam obaviti tu operaciju. Sa nadom da će ipak na kraju sve dobro proći. I jedva čekam da sve to prođe i da sve bude iza mene.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 
Komentiraj