Do sada sam koristio neke stare tekstove sa prijašnjeg bloga i objavljivao ih na ovom blogu. Naravno uz malu izmjenu teksta. Ali od sada ću se dalje morati mučiti sa pisanjem novih tekstova za ovaj blog. Nadam se da mi ne ćete zamjeriti na ovoj strategiji, kojoj sam morao pribjeći dok ne dobijem inspiraciju za pisanje ovih tekstova. I sada se nadam da ću uspjeti sa pisanjem ovih tekstova. Jer volim pisati i tipkati po tipkovnici svoj kompjutera. Jednostavno obožavam tipkati po tipkovnici. Jedino što mi još zadaje muke jest desna ruka, koja se još nije dobro oporavila nakon moždanog udara. Što me žalosti, ali pokušavam se nekako nositi sa time.
Ovih dana je prošlo tri mjeseca od kada sam izašao iz jedne ustanove u kojoj sam bio negdje oko godinu i pol na nekoj rehabilitaciji nakon srčanog i moždanog infarkta. I ne mogu opisati koliko mi je drago da sam uspio izaći iz te ustanove, jer kod kuće sam pronašao neki mir, koji nisam imao u toj ustanovi. Tih godinu i pol mi je bilo najteže u životu, jer sam doživio dosta neugodnosti i užasa, koji mi nije trebao. Ali sada barem imam kod kuće neki mir. U kojem istinski uživam. I ne mogu se nauživati. Tako da se nadam da sam uspio sada pronaći kakav takav mir od nekih ljudi, jer ti pojedinci su stvarno bili užasni. I ne znam kako sam uspio sve to tamo preživjeti. Cijeli taj boravak, koji mi je bio nužan. Te se nadam da se više ne će ponoviti.
A i zadnjih dana se nekako pokušavam odviknuti od tolikog gledanja TV-a i serija. Jer previše me je taj TV okupirao i odvukao me od nekih drugih obaveza kojima sam se bavio. I kojima se sada pokušavam vratiti. Mada ima zanimljivih serija, koje se isplati pogledati i pratiti. I pokušati ću ih nekako ipak pratiti. Ali nastojat ću da sve to držim pod nekom kontrolom. Pogotovo ću nastojati držati kontrolu u tome da samo te neke filmove i serije pratim i gledam. Jer druge stvari me ne interesiraju.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 
Komentiraj