U prošlosti nisam redovito pisao neki tekst za blog. Jednostavno su mi mnoge obaveze i brige nisu dozvolile da napišem neki tekst za ovaj blog. Ali to ne znači da nisam razmišljao o blogu i o čemu da pišem i kako dalje. Ali tih sam dana uspio da pronašao toliko vremena da napišem nekoliko riječi za taj blog. Jer moje bavljenje kulinarstvom i učenjem kuhanja se ipak polako nastavljalo dalje.
Moje učenje kulinarstva se nastavljalo dalje. Ali dosta je ovisilo o financijama, te privatnim i poslovnim obavezama. Te se nadam da će se uskoro nešto popraviti na bolje po tom pitanju. Da i dalje se mogu učiti bolje kuhati, a i neka nova jela si pripravljati. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati ponajprije na raznim varivima. Te eksperimentiram u njihovoj pripremi. I ponekad mi uspio sasvim odlično, a nekad pomalo zeznem stvar pa ispadne nekako jestivo. Ali uglavnom i dalje sam posvećen tom učenju kuhanja. Jer ipak je to lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. I to čovjeka može da ispuni.
Zadnjih nekoliko tjedana sam se prisjetio jednog jela kojeg su moji roditelji znali pripremati dok su bili živi. Ali se ne mogu sjetiti koje je ime nosi to jelo i kako bih ga nazvao. A radi se o mješavini sira, sardina, luka i nekih začina. Znam si kupiti u nekoj trgovini manje pakiranje nekog zrnatog sira (ili sličnog), te glavicu luka, konzervu sardina u slanoj otopini. A ponekad i malo nekog kiselog vrhnja. Luk se očisti i nareže na kockice. Te se sve te namirnice stave u neku posudu, dovoljno veliku da stane sve u nju. Te se po želji doda papar, vegeta i mljevena paprika. Sol ne dodajem, jer tu slanu otopinu zajedno izlijem u tu posudu. I sve pomiješam. I jelo je gotovo. I to se može pojesti za doručak ili večeru, kao neki namaz na kruhu ili drugačije. Kako vas je želja.
Zadnjih nekoliko dana i tjedana pomalo imam dileme oko toga što konzumirati za obroke. Te ponovo razmišljam kako da promijenim malo svoju prehranu. A i da je obogatim s obzirom na trenutnu financijsku situaciju. A i ovo divljanje cijena hrane i ostalih prehrambenih artikala. Jer stvarno je divljanje cijena hrane i ostalog prevršilo mjeru. Kao i većina vas, i ja muku mučim sa svime time. Te svakodnevno važem svaku sitnicu i stvar oko prehrane. Što je pomalo frustrirajuće. Jer nije lako u ovoj ludnici divljanja cijena hrane brinuti se oko prehranjivanja i inih stvari koje su vezane uz to prehranjivanje.
I ovaj tekst sam reciklirao sa jednog prijašnjeg bloga. I malo ga prepravio da mogu ga objaviti na ovom blogu. Prehrana se današnjih dana i mjeseci nije puno promijenila. Ovi tekstovi i danas vrijede. Sve što sam pisao u ovim tekstovima o kulinarstvu vrijedi i danas. Pa koristim ih i u ovom blogu. Jer i dalje još uvijek se tražim o čemu da pišem. Mada se je kroz ovih nekoliko mjeseci već definiralo o čemu da pišem. te se nadam da ću nastaviti u ovom smjeru.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 
Komentiraj