Danas smo proslavili Božić. Rođenje Isusa Krista, koji je došao na ovaj svijet da nam grijehe otkupi i izvede iz ropstva grijeha. Rodio se u maloj štalici, jer nigdje nije bilo mjesta za njega. Došao je među svoje, a oni ga ne prihvatiše. I još dan danas ga ne prihvaćaju. I odbijaju njegovo rođenje i postojanje. Kao i njegovu žrtvu koju je podnio na križu za otkupljenje grijeha naših. Kao da je njegovo rođenje bilo uzaludno. Ali ipak nije, jer otkupio je grijehe naše. A prije toga nas svojim naukom približio svom Nebeskom ocu. Hvala mu na tome.
Svaki kraj ima svoje običaje povodom rođenja Isusa Krista ili Božića. O tome ne bih pisao, jer ionako već znate dosta o tome. Svake godine iznova očekujemo njegovo rođenje, ali kao da nikako da to prihvatimo. Da se Božić dogodi u našim glavama i srcu. I da i kroz godinu se osjeti da je Božić donio promjenu u nama. A ne samu u tom blještavilu koja nas okružuje. Svake godine jedno te isto. Komercijalizam je preuzeo smisao života i Božića. I iz toga se ne znamo i ne možemo izvući. Ili ne želimo.
Svake godine pokušavam shvatiti smisao rođenja Isusa Krista. A to je da je došao na ovaj svijet da otkupi grijehe naše na križu. Već je odmalena, od rođenja prolazio kroz svoj križni put. Da proživi svoj život kao mi, da bi na kraju umro sa našim grijesima na križu. A mi ga nismo prihvatili i još uvijek ga ne prihvaćamo kao spasitelja našeg. Već ga odbacujemo svojim grijehom. Kao da je uzaludna bila njegova žrtva na križu i rođenje i život. Koji je onda smisao slavljenja Božića, ako se taj isti Božić ne dogodi u našim životima. Ako nakon blagdana nastavljamo po starom. Stoga se moramo trgnuti i početi sa ovim blagdanom živjeti svoje živote u duhu Isusa Krista.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 
Komentiraj